preskoči na sadržaj

Ugostiteljska škola Opatija

Intervju mjeseca

Od školske godine 2011./2012. nova rubrika na našoj web stranici je intervju mjeseca!

Pratite tko je sve bio u našoj školi te tim povodom dao i prigodni intervju

MARIO NOSIĆ

 

Međunarodni seminar globalnog obrazovanja  “EAThink: Eat local-think global” (Global Citizenship Education/ food), “EAThink: Jedi lokalno- misli globalno” (globalno obrazovanje o hrani)

 

Bili ste na međunarodnom seminaru globalnog obrazovanja u Beču (Austrija), koji se održavao 18. i 19. rujna 2017.. Kojim povodom?

 

Povod ovog seminara globalnog obrazovanja bila je hrana o kojoj se raspravljalo sa različitih stajališta tijekom raznih predavanja, radionica i posjeta objektima koji se bave proizvodnjom ili distribucijom hrane.

 

 Što Vam je bilo najinteresantnije?

 

Najzanimljivije mi je bilo nekoliko djelova seminara koji je bio raspodjeljen u dva dana. Prvi dan je Dr.sc. Melanie Pichler sa Sveučilišta Alpe Adria održala predavanje pod nazivom “Hrana u globaliziranom svijetu” (“Food in globalized world”). Između ostalog, upozorila je da je trenutno u svijetu 815 000 000 ljudi pothranjeno te da se, s druge strane proizvodi 1/3 hrane više nego što je potrebno.  Drugim riječima, zbog nepravilne distribucije hrane ljudi gladuju. Tome značajno doprinosi i činjenica što su uzgoj hrane (biljne i životinjske) i obradive površine u rukama samo nekoliko ljudi. Proizvodnja bio-goriva također ugrožava cjelokupnu proizvodnju hrane.

 

Tijekom prvog dana smo se mogli opredjeliti i za dvije od 6 radionica vezanih za hranu. Odabrao sam radionicu vezanu za palmino ulje, koju je vodio profesor iz Koelna  (Njemačkoj) te radionicu o čokoladnim namazima koju je vodila kolegica iz Francuske. Kolega iz njemačke je upozorio da se palmino ulje nalazi u gotovo svakom drugom prehrambenom ili neprehrambenom proizvodu koji se svakog dana koristi (npr.juhama iz vrećice, margarinu, keksima, čokoladnim namazima, balzamima za usne, svijećama i sl.), ali smo saznali i to da se u Zemljama, poput Indonezije i Malezije, svakodnevno uništavaju ogromne obradive površine samo da bi se mogle upotrijebiti za proizvodnju palminog ulja.

 

U drugoj radionici smo razgovarali o čokoladnim namazima koji su također povezani s palminim uljem, zbog kojeg čokoladni namazi imaju glatku strukturu i lako se razmazuju. Na seminaru smo probali i alternativu jednom čokoladnom namazu bez palminog ulja koja je bila jednako ukusna kao i dobro poznati čokoladni namazi.

 

Posebno bih izdvojio i posjet Banci hrane (Food Bank) koja se nalazi u Beču i svakodnevno dobiva oko 3 tone hrane kojom neprestano zadovoljava potrebe za 19 000 sirmonašnih ljudi kao i 117 socijalnih institucija u području grada Beča, a i u području čitave Austrije. Bilo je uočljivo da hrana koju trgovački centri odbacuju (npr. voće i povrće) je još uvijek iznimne kvalitete, a da ne govorimo o velikim količinama čokoladnih vafla koji su nas,upravo taj dan, dočekali u Banci hrane samo zato što će im najmanji rok uporabe isteći za nekoliko dana. Odnah su prevezeni u neki od domova za nezbrinutu djecu. Zanimljivo je da Hrvatska još uvijek nema takvu vrstu banke!?

 

Koliko je bilo sudionika i iz kojih su država došli?

 

Bilo je sveukupno oko 100 sudionika iz Portugala, Španjolske, Italije, Austrije, Francuske, Hrvatske, Slovenije, Malte, Rumunjske i Bugarske te dvije afričke države Burkine Faso i Senegala.

 

Koji je bio službeni jezik međunarodnog seminara?

 

Engleski jezik, ali predstavnici iz afričkih zemalja su imali prevoditelje na francuski. S Austrijancima je bilo zanimljivo popričati na njemačkom jeziku.

 

Hoćete li nešto od viđenog primjeniti u nastavi?

 

Budući da predajem predmete Poznavanje robe i prehrana te Biologiju s higijenom i ekologijom koji su u neprestanoj korelaciji meni je uobičajeno da sa svojim učenicima razgovaram o aktualnoj problematici vezanoj za hranu kako kroz nastavu tako i kroz neke projekte. Sadržaji ovog međunarodnog seminara u Beču su mi otvorili neke nove obzore, dali još više ideja jer sam se upoznao s mnogim istomišljenicima iz čitave Europe.

 

 

 

GABRIJELA FILCA

I ove godine je održan projekt edukacije mladih kuhara Metro Junior Top chef na kojem se biraju najperspektivniji mladi kuhari od strane svojih kolega. Drugo mjesto je osvojila naša učenica Gabrijela Filca.

Povodom tog velikog uspjeha napravili smo s učenicom Gabrijelom kratki intervju u kojem možete saznati nešto više o njoj i njenim interesima.
 
         -  Kada si se i kako odlučila za upis u našu školu, budući si odrasla u Otočcu?
 
-  Bila sam odlična učenica i oduvijek sam željela biti kuharica. Također me je dodatno motivirala spoznaja da nakon završene škole mogu odmah naći posao koji volim. Nisam nikad požalila što sam došla.Profesori su super,jako sam zadovoljna i puno sam naučila. Puno stručnih znanja mi je prenio moj profesor Perman koji me je i prijavio za natjecanje.
 
         -  Gdje odrađuješ praktičnu nastavu?
 
 -   Praksu obavljam u hotelu Mileniij koji me i stipendira. Nakon škole ću u hotelu raditi najmanje 9 mjeseci, kao njihov stipendist. Nakon toga planiram upisati 4.razred i fakultet.
 
         -  Reci nam nešto o natjecanju na kojem si sudjelovala.
 
-  Polufinale se održavalo u Kastvu gdje sam i pobijedila i dobila ulaznicu za finale, koje se održavalo u Zagrebu. Prije samog natjecanja, nas šestero finalista bili smo u Sisku tri dana na edukaciji na institutu Kul in gdje su nas trojica mentora pripremali. To su vrhunski kuhari : naši Nenad Kukurin i Mario Mihelj i čuveni ukrajinski chef Konstantin Lukianenko. U Zagrebu smo pripremali meni tajlandske kuhinje  koji se sastojao od predjela: marinirani losos s vakanolijem(džumbir,limeta,korijandar,chilli),tajlandska juha: Tom Yan Kung(jako začinjena juha s povrćem i piletinom) i desert flambirane smokve s mascarpone cremom. Naši mentori su i ocjenjivali naša jela. Najuspješniji je bio moj kolega Tibor Klobučar iz Zaboka, Andrea Mikinac iz Vinkovaca i ja.
 
          -   Koja je nagrada za tvoje drugo osvojeno mjesto?
 
- Svo troje idemo u Milano na edukaciju na Metro Horeca Academiu. Osim toga smo dobili od sponzora nož i kuharsko odjelo.
 
          - Jesi li iznenađena uspjehom?
 
-  Da,jako, jer nisam očekivala toliki uspjeh budući je bila jaka konkurencija, bilo mi je važno sudjelovati.
 
           -   Kakvi su ti planovi za budućnost?
 
- Kao što sam već spomenula želim učiti i napredovati u struci, i tko zna, jednog dana educirat neke nove učenike ugostiteljske škole.
 
           - Što bi poručila učenicima osmih razreda koji su pred važnom odlukom izbora zanimanja?
 
- Ako stvarno voliš kuharstvo, upiši ono što želiš bez puno razmišljanja. Ako želiš učiti i ako se trudiš, profesori to odmah prepoznaju i daju ti šansu za dodatnu edukaciju i napredak.
Imam samo 17 godina i teško mi je još govoriti o planovima i budućnosti, ali sam sigurna u jedno, kuharstvo je moj izbor.
 Ne sumnjamo u uspjeh naše Gabrijele koja je vrlo jednostavna, vrijedna i marljiva djevojka. Želimo joj puno sreće i sigurni smo da je pred njom sjajna karijera. Razgovarajući s Gabrijelom o kuharstvu vidljiva je njena ljubav prema tom teškom i zahtjevnom poslu, unatoč njenoj krhkoj građi,posao kuhara je njen pravi odabir. Nadamo se da će jednog dana vratiti k nama, ali kao stručni nastavnik.
IGOR GUDAC

 

Nakon prijepodneva koje je proveo Igor Gudac  u našoj kuhinji s učenicima pripremajući različita jela pristao je na jedan kratak razgovor.
Na njemu nije bilo traga umora i u društvu njegove razrednice, prof Roth smo ugodno proveli  šezdeset minuta u zanimljivom i srdačnom razgovoru.
  
1. Kakav je osjećaj doći u školu nakon toliko godina(1998.maturirao)?

Kad sam ušao u školu, moram priznati, nešto me je stislo. Sjetio sam se nekadašnjih dana. Vidjevši učenike, sjetio sam  se sebe kad sam došao, ne znajući šta me čeka. Djeca su uvijek djeca i u njima sam vidio sebe
  
 2. Kakve uspomene nosiš iz škole?

Prekrasne, igrao sam nogomet u NK Rijeci i moja razrednica je to kao sportašica cijenila. Meni je nogomet bio najvažnija stvar.

3. Kako je započela tvoja kuharska karijera?

Nakon završene škole igrao sam nogomet u NK Orijentu, plaća je bila mala. Igrom slučaja sam pozvan u skijašku reprezentaciju kao kuhar, nakon toga radio sam u Švicarskoj u Michellinovom restoranu, Slavice Ekleston.
Nakon toga otvaram prvi, drugi....restoran u Zagrebu.
 

4. Na čemu se temelji tvoj meni?
  
Moj meni, prije svega je od namirnica koje sami proizvodimo na farmi blizu Požege. To je osnova svega, namirnice svježe i iz našeg podneblja.

5. Kakva je posječenost tvoga restorana?


Rezervacije su bile bukirane 7 mjeseci unaprijed, za ručak i večeru.
 

6. Znamo da sad ideš u Ameriku, vesele te  ti izazovi?
  
Da naravno novo iskustvo, nova ekipa, no ne znači da ću zauvijek ostati tamo.
  

7. Koji su ti planovi?


Volio bih otvoriti jedan edukacijski centar u kojem bi se educirali kuhari koji nam tako kronično nedostaju.
  

8. Što najviše voliš u svom poslu?
  
Od svega mi je najdraži susret i druženje s gostima, to je čar našeg posla.

 

9. Koje hrvatske kuhare cijeniš?
 
Najviše cijenim Marka Palfije iz Čakovca, Hrvoja Žirojevića s Hvara i Rudija Štefana iz Šibenika.
Vrhunski, skromni ljudi koji rade, kuhaju s malim timom ljudi i bježe od kamera i popularnosti. 
 
 
10. Pitali smo našeg Igora što je tajna njegovog uspjeha?

Skroman kakav je rekao je da je imao sreće. Ne bih se složila. Igor je jedan dobro odgojen mladić iz Gorskog kotara (Ravna Gora) koji je uvijek isti, veseo, dobar, voli ljude i život.
Igranje s hranom je njegov život i svatko tko ga upozna i sretne, a još ako ima sreće i kušati njegova fina jela, dobije i dio njegove dobre duše.
 
Tijekom razgovora pogled mi je privukla njegova prekrasna tetovaža (papričica, kapa, nož) simboli kuhara. Na kraju razgovora zaželjela sam puno sreće skromnom dječaku pred kojim je put u Ameriku koja neće odoljeti njegovom ogromnom talentu.

 

Još jednom se potvrđuje svi veliki i talentirani ljudi su jednostavni, skromni i nadasve humani.

Igore sretno!!!!!!!!

SUZI PETRIČIĆ

Našem humanitarnom doručku se odazvala i direktorica TZ Opatija gospođa Suzi Petričić. Razgovarali smo o sadašnjim  programima i planovima za budućnost.
 

 

Drago nam je da vas možemo pozdraviti u našem kabinetu i koji su vaši dojmovi o današnjoj akciji.
 
             Ne moram naglašavati koliko mi je drago da i TZ Opatije sudjeluje u vašoj humanitarnoj akciji. TZ shvaća da jedan od bitnih segmenata opatijskog razvoja je vaša škola u kojoj se obrazuju budući ugostitelji.Vaši učenici imaju privilegiju da rade u gradu u kojem je započeo hrvatski turizam.
 
Recite nam nešto o dosadašnjoj suradnji!
    

           Ovog proljeća smo potpisali Sporazum o suradnjii nakon toga smo organizirali  zajedničko predstavljanje opatijske rivijere u Ljubljani. Bilo je prisutno preko tridesetak medija i izvrsno je medijski popraćeno. Vaši učenici su se predstavili catteringom koji je bio profesionalno odrađen. Nakon toga smo u 5 mjesecu imali Gourmed manifestaciju gdje su sudjelovali svi hotelijeri Opatije i ta  priča ne bi bila uspješna bez Ugostiteljske škole koja je poznata kao rasadnik kvalitetnih kadrova.Tada smo skupili 14000,00kn i sve smo to uplatili za naše slavonske prijatelje koje je zadesila stravična poplava. I Vaš doručak je nastavak akcije u kojoj Liburnija pomaže Slavoniji.
        
Kakvi su planovi za budućnost?
 
            Planiramo akcije koje ćemo provoditi sa svim čimbenicima opatijskog turizma od hotela, restorana, turističkih agencija i naravno vaše škole.
 
            Evo i ovaj tjedan je u Rijeci manifestacija Dani lignje i smokve na kojima sudjeluju vaši učenici i mentori.U 10 mjesecu će se održati Dani hrvatskog turizma gdje ćemo zajednički sudjelovati a u 12 mjesecu, mjesecu darivanja, već tradicionalni Festival čokolade
 
             Zajedničkim projektima želimo proširiti i unaprijediti opatijski turizam koji je od strateškog značenja za ovo naše liburnijsko područje.
 
 
Što mislite o današnjem doručku?
 
 
            Kao i uvijek ste odradili sve jako dobro, učenici su vrijedni, marljivi  i zainteresirani za struku...
 
          Nadam se da će biti prilike da zajedno s našim promotorom Gibonnijem promoviramo vašu školu  i Opatiju.
 
 
                Razgovarajući s gospođom Petričić ne mogu se oteti dojmu da je puna energije, dobrih ideja....nadam se da će se ostvariti ideja o zajedničkom doručku na vrhu Učke s prekrasnim pogledom na naš prelijepi kraj koj se ne mora brinuti za budućnost turizma.

 

 

Intervju vodila: Slobodanka Orešković, prof

BRANKO OGNJENOVIĆ

U subotu je u našoj školi održana bezglutenska radionica koju je vodio poznati i priznati kuhar gosp. B. Ognjenović. Zamolili smo gosp. Ognjenovića za kratki intervju

 

  1. Kako ste odlučili postati kuhar?

U kulinarstvo sam se zaljubio još kao dijete. Sa zanimanjem sam kod drugih promatrao ritual kuhanja, sjeckanja namirnica, miješanje jela, prožimanje svih tih sastojaka…Već tada sam znao da ću biti kuhar. Danas sam neizmjerno sretan što mi se ostvario moj dječački san.

  1. Recite nam nešto o sebi da vas malo bolje upoznamo!

Rođen sam u Bjelovaru, nakon završene osnovne škole  upisao sam i završio Ugostiteljsku školu u Bjelovaru. Radio sam u poznatim zagrebačkim hotelima, na primjer hotel Esplanade, Interkontinetal i dr. Od 1985. do 2002., počeo sam širiti svoje kulinarske vidike u Parizu gdje sam završio visoku kulinarsku akademiju, a kasnije radio u Beču, gdje sam vodio dva vlastita restorana. 2011. godine otvorio sam kulinarski studio ˝MAJSTOR KUHAR˝ - zagrebačku akademiju za gastronomiju i enologiju, u kojoj se održavaju tematski tečajevi kulinarstva, radionice, seminari, prezentacije i degustacije. Brankova gastro karijera bilježi i funkcije izbornika nacionalnog tima Kuharskog saveza Hrvatske, predsjednika Udruge kuhara zagrebačke županije i člana Ocjenjivačkog suda kuharskog saveza Hrvatske.

  1. Znamo da ste bili na mnogim natjecanjima. Recite nam nešto o tim natjecanjima i nagradama koje ste osvojili?

Iza mene je mnogo zlatnih, srebrnih i brončanih odličja prikupljenih na raznim domaćim i internacionalnim kulinarskim natjecanjima, a tijekom svoje karijere imao sam prilike kuhati za sve naše predsjednike, za potrebe veleposlanstva, te mnoge svjetske poznate ličnosti.

Ni u jednom trenutku nisam požalio što sam kuhar!

  1. Što biste poručili našim učenicima da budu uspješni kao i vi .

Poruka mladim kuharima je mojih  10 zapovijedi!

1. Nikada ne ulazi u kuhinju kada si loše volje.

2. Što god poslužuješ drugima, budi 100% siguran da je dobro napravljeno.

3. Poštuj namirnice u njenom obliku, okusu i boji.

4. Kad kuhaš kuhaj  isključivo s ljubavlju. Ljubav je jedini začin koji se ne može kupiti, a svi ga mogu koristiti i uživati u njemu.

5. Nikad ne poslužuj jelo čovjeku koji to jelo inače ne jede.

6. Uvijek poštuj tuđe prehrambene navike.

7. U kuhinji koristi isključivo vina i alkoholne napitke najbolje kvalitete.

8. U svakom trenutku pomogni i objasni kolegi sve o jelu i načinu pripreme. Jedino tako može napredovati gastronomija.

9. Pazi na osobnu higijenu i izgled.

10. Nikad nemoj biti alkoholiziran na radnom mjestu, zbog rušenja imidža i mogućnosti povreda.

  1. Dojam o radionici u  našoj školi?

Kulinarskom radionicom u Ugostiteljskoj školi Opatija ugodno sam iznenađen, dočekom, atmosferom i suradnjom. Imate velike mogućnosti, dobro opremljene kabinete i želim vam puno uspjeha.

Bila nam je izrazita čast što smo ugostili tako velikog majstora gastronomije i nadamo se da ćemo imati još prilika za druženje i učenje jer on svojim iskustvom i znanjem je uzor mnogim kuharima širom Hrvatske

DAVID KURTI

 

U petak je održan, ne biste vjerovali, po redu  22. doručak. Bio je to neobičan doručak - fotografski. Svi znamo koliko su za naša događanja važni mediji koji nas redovito prate i dijelom su zaslužni za našu medijsku promidžbu. U svemu tomu sudjeluju fotoreporteri i snimatelji s našeg područja. Ovaj doručak je bio za njih. Njih se vrlo rijetko može vidjeti da sjede mirno i uživaju u gostoprimstvu naše škole. Jedan od najvažnijih gostiju danas je bio i nama najdraži David Kurti iz Foto Luigija. Zamolili smo Davida za kraći intervju.
 
Jesi li iznenađen "fotografskim" doručkom?
- Drago mi je da se vaš ravnatelj sjetio i nas. Mi smo ljudi koji pratimo sve događaje, ali smo uvijek u sjeni. Mi smo onaj dio, kotačić koji se ne vidi, a mi sve vidimo, i što treba, i što ne treba. Fotografija je jak medij i o njoj mnogo ovisi prezentacija u javnosti.
 
Što mislis o našem projektu Ugosti na doručku?
- Medijski je vrlo dobro popraćen, postao je prepoznatljiv na nacionalnom nivou i TV kuće prate vaša događanja što je izuzetno dobro za školu. Vaš put je najbolji način unaprijeđenja ugostiteljstva i turizma, a to je rezultat svih koji rade u vašoj školi.
 
Što misliš što je pridonijeli toj prepoznatljivosti doručka?
- Poklopilo se nekoliko faktora. Uz mnoge aktivnosti, ljudi su shvatili da je zanimanje kuhar izuzetno zanimljivo i perspektivno. Tome je vjerojatno pridonio i Masterchef i ostale emisije o kuharstvu na televiziji. Svjedoci smo da u zadnje vrijeme zanimanje kuhar i konobar zauzimaju poštovanje koje zaslužuju. To nisu sezonski poslovi kako se misli nego iziskuje mnogo učenja, rada i iskustva.
 
Pratiš gotovo sve događaje u Opatiji i što mislis o ulozi Ugostiteljske škole?
- Mogu reći da sam kroničar događaja i vaš "vanjski suradnik". Svaki vaš uspjeh je i moj i veselim se vašim dostignućima. Dolazeći u vašu školu vidio sam da su svi vaši projekti pomno planirani i svi koji u njemu sudjeluju osjećaju zadovoljstvo učinjenim, to je ono što vas razlikuje od ostalih. U vašoj školi se mnogo ulaže u promidžbu i bilo bi dobro kada bi se i ostale škole ugledale na vaš pristup i suradnju s medijima.
 
Zahvalili smo Davidu koji se pridružio svojim kolegama fotoreporterima za stolom. I u ovom razgovoru pokazao je svoju profesionalnost, obrazovanost i učtivost. Skroman kakav je, iako ga dugo poznajem, saznala sam da je bio odličan učenik i član je MENSA-e. Fotografija je njegova velika ljubav što se vidi dok radi i kad god dođeš kod njega za bilo koju uslugu učini to brzo i kvalitetno. 
Razgovarajući s njim o uspjesima naše škole ugodno me iznenadila njegovo zadovoljstvo našim uspjesima i mogu reći da je on vanjski član našeg Nastavničkog vijeća.
Do sljedećeg slikanja.

Intervju vodila: Slobodanka Orešković, prof

Elvis Stanić

Kao uvaženi gost našeg muzičkog doručka možete li nam reći kako se osjećate u našoj školi?

Ugodno sam iznenađen Vašim gostoprimstvom i učenicima koji su realizirali ovako bogat i maštovito smišljen doručak kojim ste nas počastili. Moram s ponosom istaknuti da sam nekada i ja bio učenik vaše škole samo što je to onda bio Centar usmjerenog obrazovanja, te sam kao nekadašnji inokorespodent imao predavanja upravo u ovoj zgradi.

Kao najbolji hrvatski suvremeni gitarist možete li nam reći kako ste započeli svoju karijeru?

Već sa šest godina počeo sam svirati harmoniku a kasnije i gitaru, kako bih 70-tih i 80-tih godina sudjelovao u raznim rock grupama. Danas nastojim usavršiti svoje umijeće u kategoriji jazza, laitin, fusion i etno glazbi kao instrumentalist i jazz skladatelj.

Skromno govorite o sebi s obzirom da znamo da ste primili Nagradu Status za četrdeset godina muzičkog tj. umjetničkog djelovanja koju dodjeljuje Hrvatska glazbena unija?

Sretan sam što moja glazba veseli ljude i što je prepoznata naročito u našim hrvatskim vodama jer svatko tko nešto radi voli dobiti i potvrdu o svom radu.

Kako vam se dopadaju naši mladi glazbenici koje smo odabrali kako bi vam uljepšali doručak?

Iznenađen sam koliko profesionalno je organiziran cjelokupan projekt i s koliko ste takta spojili vrsnu hranu, glazbenu mladost, afirmirane glazbene učesnike Porina te vašu ugostiteljsku srdačnost. Čestitam i radujem se što su i mladi glazbeni talenti bili danas s nama.

Zahvaljujemo na prekrasnoj glazbi u kojoj često uživamo i nadamo se da ćete nam opet doći!

Rado ću se odazvati Vašem pozivu a i blizu sam, pa se čujemo!

Intervju vodila: Dajana Ljubičić, prof.

Štićenici prihvatilišta za beskućnike Rijeka

voditeljica prihvatilišta za beskućnike Vilma Mlinarić

Drago nam je da ste s nama podijelili ove jutarnje sate i doručak. Jeste li očekivali poziv?

Izuzetno mi je drago što sam s dečkima ovdje i naravno ugodno ste nas iznenadili svojim pozivom. Vaš doručak je odlična ideja a moram reći da su se moji dečki rado odazvali i došli u vašu školu. Nekolicina vaših učenika su u prihvatilištu volonteri tako da uspješno surađujemo pa nam cjelokupna zamisao da dođemo na doručak nije bila strana.

Recite nam nešto o svom radu?

Kao što ste mogli čuti na radionici posla ima uvijek jer nastojimo pomoći najviše što možemo. Često nam u radu pomažu dobri ljudi ali i sami beskućnici. Osnovni nam je cilj osposobiti beskućnike za život tj. pomoći im da profunkcioniraju. Mi im ne nudimo samo krov nad glavom i topao obrok nego nastojimo i socijalno pomoći te im naći posao ili pomoći da se okane loših navika.

S čime se najčešće susrećete u svom radu?

Često su ljudi emocionalno rastrojeni jer im nedostaje obiteljska podrška. Posustaju jer su napušteni, i od društva i od obitelji. Zbog svojih loših odabira ili bolesti, ili situacije, ostaju bez posla,materijalnih sredstava,stana i najmilijih. Ostaju na cesti napušteni od svih.U radu često uočavam da institucije nisu dobro povezane i međusobno ne komuniciraju te je to jedna od čestih otežavajućih okolnost.

Kako Vam se dopada kod nas?

Ugostili ste nas vrlo bogato i zdravo. Oduševljena sam vašim učenicima koji su s posebnim interesom pratili radionicu i proveli jutro s nama. Drago mi je što smo svi zajedno uživali na izvrsno pripremljenom doručku.

Dinko Zaharija

Zahvaljujem što ste se odazvali našem pozivu na doručak. Željela bih da našim učenicima kažete nešto o sebi!

Drago mi je što ste me pozvali jer sam ja nekada bio učenik ove škole i tu tri godine učio za konobara, pa mi je posebno drago što opet mogu vidjeti moju nekadašnju školu. Vašeg ravnatelja, profesora Kreša Brnina i nastavnicu iz slastičarstva Eofeliju Rubinić poznajem još iz tih bezbrižnih mladenačkih dana. Vašim učenicima mogu poručiti kako trebaju nastojati biti uvijek bolji, vredniji i daleko od poroka. Moj krivi odabir koji je učinio od mene beskućnika je kockanje.Sve sam izgubio zbog kocke.

Koliko ste bili u prihvatilištu?

U prihvatilištu sam bio 3-4 mjeseca i to me je spasilo. Danas više nisam beskućnik ali moram priznati da su mi ti ljudi puno pomogli.

Kako se osjećate kod nas?

Jako ste nas lijepo ugostili. Kako sam i sam ugostitelj znam koliko je truda trebalo za ovakav doručak kojim ste nas počastili.Ugodno mi je s vašim učenicima i moram priznati da mi puno znači i to što mogu nekome (kao danas) ispričati svoju životnu priču jer to pomaže.

Intervju s Tihomirom Milunićem

Kako Vam se je dopao naš doručak?

Iznenadio sam se kako ste nas maštovito počastili doručkom. Drago mi je da su vaši učenici mada mladi tako vrijedni i marljivi, naravno i profesori.

Danas ste nam ispričali kako ste postali beskućnik. Je li Vam neugodno govoriti o tome?

To što sam danas ispričao vašim učenicima istina je koja se je dogodila i danas srećom mogu govoriti o tome. Beskućnik sam postao jer sam zbog droge orobio kladionicu i završio četiri godine u zatvoru a kada sam izašao nisam imao ni novaca, ni osobnu kartu niti ikoga kome bih se obratio. Danas mi nije neugodno govoriti o svom životu jer sam u prihvatilištu počeo raditi a samim tim i osjećati se ponovo korisnim.

Kako ste došli u riječko prihvatilište „Ruže Svetoga Franje“?

Iz zatvora u Glini sam otpušten s 23,00 kune ,bez osobne karte, izgubljen i sam. Uz pomoć socijalne službe u Sisku došao sam u Rijeku. Tu su me prihvati i pomogli mi kako bih mogao nastaviti s životom.

Što obično radite?

Najčešće izrađujemo suvenire pa prodajemo, kopamo, nosimo stvari ili prodajemo Ulične svjetiljke.U prihvatilištu imamo dnevni red gdje moramo odraditi sve po pravilima

Mile Kekin - Hladno pivo

Intervju s frontmanom grupe Hladno pivo - Mile Kekinom

Oduševljeni što ste u našoj školi, a znajući da je Vaša pjesma Hladnog piva „Pravo ja“ nominirana za nagradu Porin u kategoriji hit godine, što ćete nam reći…!

Zahvaljujem što ste me pozvali na ovako ugodno druženje i stvarno mi se dopao koncept cjelokupnog projekta (U)gosti na doručku, gdje kao roditelj dvoje djece podržavam zdrav život koji na ovaj način proklamirate. Što se tiče nominacije za hit godine moj favorit za Porina je pjesma grupe Dječaci „Lovrinac“.

Kako se osjećate kod nas?

Ugodno sam iznenađen kako ste nas originalno ugostili i mada sam umoran jer smo tek doputovali u Opatiju, zahvaljujem na ovako ugodnom domjenku. Velik ste trud uložili i to se vidi.

Recite nam kako uspijevat nakon toliko godina i nagrada i dalje biti originalni u svom stvaralaštvu?

Kao tekstopisac sve pjesme „u grubo“ pišem kod kuće, a onda nastavljamo zajedno na njoj raditi. Ako se bendu dopadne (a najčešće prođe cenzuru) pjesma saživi i snimi se.

Refren singla „Na ovim prostorima“ često naši učenici pjevuše a da nisu toga ni svjesni. Recite nam nešto o njoj?

To je vizitka Lijepe naše! Pišući pjesmu o Hrvatskoj na pragu ulaska u Europu skužio sam da bi ona mogla pasati i kad nam se susjedi budu pridružili u toj istoj uniji. Zamišljena je tako da se Europljani ne bi poslije mogli žaliti da nisu znali s kim imaju posla.

Pošto su Vaši tekstovi žestoki ali i poučni mladi ih jako vole pa bih voljela da im sada izravno nešto poručite!

Samo tako dalje, budite iskreni i hrabri u svom radu!

 

prof. Dajana Ljubičić

Parni valjak

Intervju s članovima Parnog valjka Marijanom Brkićem (B.R.K.-om) i Berislavom Blaževićem (Berom)

Povodom dvadesetog Porina drznuli smo se pozvati Vas kao hrvatsku muzičku elitu na doručak u našu školu i nadamo se da smo Vas dobro ugostili?

Bero: Super ste nas ugostili (osmijeh) tj. nahranili (osmijeh), a sada možemo na ručak… Ha… ha… kada bih ovako jeo svaki dan bio bih „ jak i snažan“… (osmijeh)

Brk: Ugodno smo iznenađeni vašim šarolikim i osvježavajućim doručkom jer mi - noćne ptice često preskačemo taj, a pogotovo ovako slastan doručak. Iznenađeni smo i uslugom te programom koji ste pripremili za nas. Vrlo dobro smišljeno i pohvalno!

Kako su naši učenici a ne samo profesori ljubitelji vaše glazbe, recite nam nešto o vašem sadašnjem radu?

Bero : Objavili smo novi singl „Samo da znaš“ i ponovo krenuli kao da se nismo ni zaustavili. Nakon petnaest dobivenih Porina, dvadeset studijskih i live albuma bolji smo i žešći nego ikad (zadovoljni, dječački osmijeh).

Osamnaest godina nakon izdavanja legendarnog albuma „Live in ZKM“ ponovo ste u vrhu glazbene scene, kako to uspijevate?

Bero: Parni valjak nije bend koji živi od nostalgije. Mi ne mirujemo, radimo, sviramo i živimo… a ponekad kao pravi rockeri jedemo doručak… (iskren smijeh).

Brk: Glazba je naš način življenja i koliko god da smo se svojevremeno razišli, nastavili smo stvarati i svirati pa je bilo neminovno da smo ponovo zajedno na pozornici.

Pročitala sam negdje Husov citat: „Kad Brk svira zatvorim oči i guštam, jer mi je svaki put užitak slušati kako čovjek svira.“ I što kažete?

Bero: Taj sam! Ha… ha… lijepo je to čuti!

Što Vas trenutno najviše veseli, je li to druženje s muzičarima, pjevanje pjesama, kontakt s publikom ili nešto četvrto?

Brk: Veseli me što ponovo sviramo iz gušta i što to dijelimo s publikom. Svi koji smo u Valjku imamo želju da se družimo, da sviramo i da to iskreno podijelimo s vjernom nam publikom.

Znamo da ste vrstan solo gitarist, back skladatelj, vokal, tekstopisac i „akustična gitara“ ali ne znamo kakvi ste u kuhinji?

Brk: Neka to ostane tajna, ali ću rado ponovo doći konzumirati delicije vaše kuhinje. Svaka čast!

prof.Dajana Ljubičić

Enis Bešlagić

Posjetili ste našu školu povodom  manifestacije „Putevima kave“. Kakvi su vaši dojmovi o  današnjoj posjeti?

Samim tim što ste u Opatiji, vi ste sretnici, Opatija je predivna. Škola je divno mjesto (to ćete tek vidjeti) u kojem osim što učite, družite se i stječete prijateljstva. Školski dani su bezbrižni i vidim po vama da uživate u školi koja je super uređena i puna priznanja. Zanimljiv vam je projekt „Zvijezde i zvjezdice“ iznenađen sam što je vaš učenik bio i poznati rukometaš Mirza Džomba.

 Podnijeli ste dobru navalu naših učenika. Ne pada li vam teško gužva oko Vas, gdje god se pojavite?

Ne, volim se družiti s mladima i djecom, uvijek se dobro zabavljam, a u isto vrijeme nešto novo naučim od njih. Iskreni su, vedri i ne glume.

 Hoćete li nastaviti suradnju s našom školom?

 Nadam se da hoćemo, jer bi to bilo na obostranu korist. Mi tražimo nova tržišta, a vi bi nam bili najbolji promotori svojim mnogobrojnim projektima.

 

 

                                                                                              Carlo Simonetti, 1.a

Liječnici iz Zagreba

U organizaciji Referentnog centra za rehabilitaciju bolesti srca i krvnih žila Ministarstva zdravlja RH (Thalassotherapije Opatija), Radne skupine za prevenciju i rehabilitaciju bolesti srca i krvnih žila Hrvatskog kardiološkog društva, Hrvatskog crvenog križa i Ugostiteljske škole Opatija 26.4.2013. god. realizirani su mnogobojni kvalitetni sadržaji u Opatiji, vezani uz projekt Dani prevencije 2013. Uz mjerenje krvnog tlaka, savjeta liječnika, nordijskog hodanja šetnicom Lungo Mare, okruglog stola na temu prehrane i arterijske hipertenzije, toga dana Ugostiteljska škola ugostila je stručne sudionike ove manifestacije pa smo imali mogućnost pitat ih o njihovim dojmovima.

 

Prim.dr.sc. Inge Heim

Počašćeni Vašim dolaskom na naš zdrav doručak a svjesni Vašeg dugotrajnog znanstvenog djelovanja voljeli bismo čuti kako Vam se dopada ovakav način djelovanja.

Zahvaljujem na pozivu jer smatram kako je ovakav način druženja neophodno potreban za sve stručnjake koji sudjeluju u ovakvom projektu. Nakon svakodnevne jurnjave, predavanja i ostalih obveza koje čovjek mora odraditi, dobro je sjesti za stol i međusobno izmijeniti mišljenja.

Kako Vam se je dopao naš zdrav doručak?

Oduševila me je zdrava hrana tj. zdrave recepture kao što je savršen domaći kruh sa začinskim biljem koje djelomično zamjenjuje sol,salata od divljeg radića sa slanim inćunima i tvrdo kuhanim jajima, sok od mrkve, frape od jogurta i jagode te sokovi od povrća. Često liječnici preporučaju upravo takvu prirodnu i zdravu hranu kao preventivu za zdraviji i dulji život.

Što najčešće preporučujete svojim pacijentima?

Za zdraviji i kvalitetniji život najčešće naglašavam štetnost pretjerane upotrebe soli i šećera. Visoki tlak ne podnosi toliko konzumiranje soli, suhomesnatih namirnica i brze hrane, ali se dobre navike teško stječu.

Povodom Dana zdravlja i mjeseca preventive koji bi bio savjet našim učenicima?

Savjetovala bih im uravnotežen i zdrav život tj. da zdravom hranom ( kao što je ovaj doručak) i zdravim navikama ostvare dulji i kvalitetniji život.

 

Doc.dr.sc. Vladimir Jonke

Kako Vam se sviđa naš projekt (U)gosti na doručku te današnji zdrav doručak ?

Ideja je izvanredna  a današnji izbor svježe i zdrave hrane na doručku ne može biti bolji. Osobno oduševio me je sok od mrkve i prirodni frapei koje ste ponudili.

Što najčešće sugerirate svojim pacijentima?

Kako najviše radim s bolesnicima nakon infarkta naglašavam bitnost zdrave hrane, kretanja i odustajanja od loših navika kao što je pušenje, alkohol i druge ovisnosti.

Kako nas vidite kao naciju iz svog znanstvenog i medicinskog aspekta?

Činjenica kako smo drugi u Europi po debljini puno govori o našem neobrazovanju kada govorimo o prevenciji ili zdravom životu. U školama se malo govori o stjecanju zdravih navika, preobilnoj i nezdravoj prehrani,kompenziranju frustracija ili ovisnosti (pušenja) hranom i sl. Ovakvi sastanci su bitni za razmjenu informacija ali i za njihovo širenje u javnosti.

 

Prim.mr.sc. Mirjana Jembrek Gostović,dr.med.

Zadovoljni što smo Vas mogli ugostiti u našoj školi, recite nam nešto o odgoju i prosvjećivanju kada je riječ o zdravoj hrani.

Odgoj nije isto što i prosvjećivanje kada govorimo o zdravom načinu hranjenja. Svatko iz svoje obitelji nosi neke životne navike koje ne moraju biti zdrave i zato prosvjećivanjem javnosti također postižemo rezultate vezane uz zdraviji život. Nekada smo se hranili zdravije nego danas. Namirnice su često bile svježije i kvalitetnije te smo ih unosili umjerenije. Uvođenjem brze fast food hrane sa zapada promijenile su se naše navike hranjenja. Često jedemo pretjerano i neredovito, ne vodeći računa o kvaliteti namirnica.

Što biste sugerirali našim učenicima?

Ponajprije bih zahvalila na ovako dobro pripremljenom doručku bogatom zdravih i sezonskih namirnica kao što su šparoge ili kopriva. Oduševljena sam organizacijom i izvedbom ovog projekta, a svim učenicima sugerirala bih da nastave i dalje biti vrijedni,radišni, fizički aktivni i uspješni u otklanjanju štetnih navika kao što je pušenje ili pretjerivanje u jelu i piću. Jesti treba umjereno i to najbolje namirnice svoga kraja tj. podneblja. Moj osobni stav je kako treba jesti mediteransku hranu koju u svijetu smatraju jednom od najzdravijih kuhinja, dovoljno se kretati, paziti na količinu hrane koju unosimo u organizam tj. održavati tjelesnu težinu.  

Zahvaljujemo na intervjuima u nadi da ćemo se ponovo družiti i nešto novo naučiti!

 

                                                                                                             Dajana Ljubičić,prof.

 

 

Mlekarice

U srijedu 20.3.2013. ugostili smo na doručku mlekarice Darinku Brnju, Mariju Marčelju i Maricu Afrić, kako bismo odali poštovanje svim ženama našeg kraja koje su težački i mučke noseći na svojim plećima mlijeko i prodajući ga daleko od svoje kuće, uspijevale prehraniti siromašnu obitelj.

Evo što smo doznali o tom teškom preživljavanju i radu naših nona i pranona…

Intervju s Darinkom Brnjom

 

Počašćeni smo što ste danas u našoj školi pa Vas molimo, kako smo doznali da ste Vi danas jedna od najstarijih mlekarica našeg Primorja, da nam kažete nešto o sebi.

Danas sam u devedesetoj godini i moram priznati usprkos teškom radu i dugogodišnjem nošenju velikog tereta na leđima, kako se dobro osjećam i još uvijek sama obavljam sve što moram. Inače sam iz mnogobojne obitelj (imala sam šestoro braće), pa sam vrlo brzo počela nositi mlijeko u Rijeku kako bih pomogla svojoj majci.

Kada ste počeli nositi mlijeko sa svojom majkom?

Tri godine sam išla u školu i mislim da mi je bilo negdje oko deset godina kada sam krenula nositi i pomagati majci u prodaji mlijeka ali nerijetko i ostalog što smo imali u vrtu.

Kuda ste i koliko pješačili?

Često smo hodale oko 11 kilometara. Kretale smo od Marčelja preko Pehlina (gdje je za vrijeme rata bila granica) pa smo stigavši na Brajdu po kućama prodavale mlijeko. Mlijeko sam nosila sve do ženidbe i za vrijeme rata smo imale putovnice kako bismo mogle doći do obitelji koje su naručivale mlijeko. Onda kada nismo imali dovoljno mlijeka jer su bila teška vremena, odlazile smo do Klane i u Škalnicu po mlijeko, pa sutradan na Brajdu. Mlijeko se nosilo i od Podhuma preko Čavli na Orehovicu. Dugo smo imali krave pa smo kasnije mlijeko davali u otkup (sve do 2001. godine) ali i prodavali po selu tako da ga više nisam nosila u Rijeku.

 

Intervju s mlekaricom Maricom Afrić

 

Recite nam kako je bilo „biti mlekarica“?

Nakon mame i tete koje su naizmjenično nosile mlijeko, sa sedamnaest - osamnaest godina svaki dan sam nosila i prodavala mlijeko. Težak je to bio posao jer je krave trebalo pomusti, obaviti ostale kućanske poslove i tek onda krenuti na put, bez obzira je li padala kiša ili snijeg.

Koliki ste teret nosili?

Nosila sam teret od 35 kilograma. Mlijeko sam nosila i za vrijeme rata ali i poslije njega.

Gdje ste prodavali mlijeko?

Prodavala sam najčešće u Opatiji i Voloskom ali često i na Matuljama. Kako smo svi teško živjeli, često se za djecu kupovalo samo po 2 decilitra mlijeka, rjeđe pola litre ili litru.

Što Vas je tjeralo svakoga dana na put?

Mi smo živjeli od zemlje i krava, a život je bio težak i siromašan. Obitelj je trebala preživjeti a prodaja mlijeka spašavala je cjelokupnu situaciju. Odgovornost prema obitelji tjerala me dalje kao i moju majku mlekaricu.

 

Zahvaljujemo dragim gošćama na posjeti a svi koji žele znati više mogu pročitati u knjizi „Mlekarice – od Rečini do Lovranske Dragi“.

 

Dajana Ljubičić, prof.

Doc.dr.sc. Željko Jovanović

Intervju s Željkom Jovanovićem, ministrom  znanosti, obrazovanja i sporta RH

Nakon doručka povodom Dana liječnika Republike Hrvatske i otvaranja izložbe radova riječkog vrtića „Đurđice“ upitali smo  ministra što misli o našem projektu (U)gosti na doručku?

Vrlo neposredno i iskreno nam je odgovorio: „Ovaj projekt veoma je pohvalan i primjer aktivnog povezivanja gospodarstva s obrazovanjem. Raduje me što ovakvim načinom stvaramo kvalitetne buduće kadrove hotelijerstva i ugostiteljstva. 

Zahvaljujemo na Vašem odazivu te nas zanima kako Vam se dopalo ovakvo obilježavanje Hrvatskog dana liječnika?

Drago mi je što se obilježavanje Dana liječnika podiglo na ovu razinu, a vi ste upravo zaslužni za to. Vaša inicijativa pospješila je obilježavanje ovog humanog zvanja i zato imate sve moje pohvale.

Pošto smo u realizaciji ovog slavlja ugostili i naše najmanje vrtićare s idejom važnosti doručka u svakodnevnom životu i odrastanju, što mislite o tome?

Podržavam i pohvaljujem ovaj projekt u potpunosti. Spustili ste se stepenicu niže kako biste pokazali da se zdrave navike u prehrani stječu u ranoj dobi što je vrlo pohvalno.

Zahvaljujem vašem ravnatelju na ovoj inventivnoj i originalnoj ideji koju odista treba njegovati od „malih nogu“.

Dajana Ljubičić,prof

Prim.dr.sc. Marijan Cesarik

Intervju s prim.dr.sc. Marijanom Cesarikom, zamjenikom ministra zdravlja povodom Hrvatskog dana liječnika

Nakon doručka s kojim smo Vas ugostili željeli bismo znati kakvo je vaše mišljenje o našem projektu (U)gosti na doručku?

Cjelokupan projekt je odlično smišljen i drago mi je što sam vaš gost te dio ove današnje svečanosti povodom Dana liječnika Republike Hrvatske. Naglasio bih da je doručak najvažniji obrok svakoga od nas, a dobre navike stječu se u djetinjstvu i ranoj mladosti, i zato doručkovati znači ulagati u svoje zdravlje.

Spomenuli ste Dan liječnika pa bismo Vas zamolili da nam kažete nešto o tome kako bi naši učenici saznali nešto novo!

Kao što ste vi  kao Ugostiteljska škola danas organizirali doručak liječnika i svojom organizacijom podigli Dan liječnika skoro iz zaborava na čemu sam vam zahvalan, tako se 26.veljače 1874. godine okupilo društvo liječnika u ugostiteljskom objektu „K caru austrijskom“. U ovom renomiranom zagrebačkom ugostiteljskom objektu osnovan je Hrvatski liječnički zbor kao osnovna liječnička udruga u Europi s ciljem unapređivanja struke kroz rad organiziran po stručnim društvima.

Recite nam kako Vam se je dojmio doručak tj. naša domaća primorsko-goranska hrana pripremljena na moderniji način?

Sve ste pripremili vrlo lijepo i originalno, a nahranili nas zdravo ali moram priznati i obilno. Zahvalan sam na ovako dobrom doručku jer je sve vrlo ukusno i maštovito skuhano. Činjenica je kako većina preskače doručak pa je ovo dobar podsjetnik na njegovu važnost u zdravom čovjekovom životu.

Što biste nam za kraj sugerirali?

Poznata je stara izreka: „Doručkuj kao car, ručaj kao običan čovjek a večeraj kao siromah!“ koju bismo svi koji se želimo odgovorno odnositi prema svojem zdravlju,trebali znati i poštivati.

 

Dajana Ljubičić,prof

Prof.dr.sc. Herman Haller

Intervju s Hermanom Hallerom, ravnateljem KBC Rijeka

Pozdravljam Vas doktor Haller i želim da mi kažete kako Vam se dopala naša škola?

Izvrsno! (s osmijehom i jednom riječju odgovara moj sugovornik)

Što biste rekli za doručak koji su pripremili moji prijatelji (učenici s mentorima) za Vaš „Doktors' day“? (opet iskren osmijeh)

Doručak je veoma maštovito pripremljen i serviran od mladih ljudi koji još uče. Namirnice u doručku su složene kao harmonična prehrana za jutro, a naročito bih istaknuo jogurt s vlascem.

Možete li nam reći nešto o doručku iz Vaše mladosti?

Doručak kao i ostala prehrana  u mojoj mladosti nije bila bogata kao danas, a najčešće se je jela bijela kava s kruhom ili baškotima, što je tradicija ovoga kraja.

Stignete li zbog posla jesti ujutro?

 Doktor Haller odgovorio je vrlo kratko: U principu ne ali kada stignem činim to po navici!

Koju biste poruku uputili nama mladima?

Rekao bih vam kako ne biste trebali biti zaneseni blještavilima i trenutnim ugodama života već biste trebali biti korisni članovi našeg društva i kao takvi uspješni i mladi, sebi stvorili kvalitetniji i ugodniji život. Navike naročito one loše mijenjaju se postepeno i teško ali sve pozitivne promjene u životu trebate učiniti za svoju dobrobit. Naglasio bih kako su navike iz djetinjstva veoma važne, a život trebate čuvati jer je samo jedan. (opet dječački osmijeh)

Znate li kuhati? Uz gromoglasan smijeh moj sugovornik pita: Moram li odgovoriti? Naravno,nemam milosti i smireno čekam odgovor.

Volim jesti tj. obožavam jesti ali za kuhanje nemam talenta i zato svi koji kuhaju moji su prijatelji. (Čini mi se da je to bio veoma dobar odgovor na moje pitanje)

Zahvaljujem Vam na ugodnom ćaskanju i dođite nam opet.

….Samo me pozovite i vidimo se opet!

 

Za vas pitala i napisala: Matea Mijatović 3 d razred

 

Đana Pahor pročelnica infektologije

Intervju s Đanom Pahor pročelnicom infektologije Nastavnog zavoda za javno zdravstvo

Kako Vam se je dopao naš doručak u Vašu čast povodom Hrvatskog dana liječnika?

Ispunjena sam ushićenjem i puna sam ugodnih dojmova. Kao Opatijka znam koju tradiciju ima ova škola i ponosim se time. Pošto sam liječnica čast mi je što sam pozvana a treće i najvažnije: ne mogu vjerovati kako ste kvalitetno, ukusno i lijepo pripremili doručak. Ne- vjerojatno mi je da tako mladi ljudi koji se tek uče svojim ugostiteljskim vještinama uspijevaju virtuozno pripremiti sve ovo.

Slavite li svake godine Dan liječnika?

Moram priznati da ga ne slavim u ovako svečanom obliku ali ga u skladu sa svakodnevnim obvezama najčešće proslavim radno. Inače se trudim biti dobar liječnik, a toga dana sam malo ponosnija na to što sam liječnik.

Stignete li svaki  dana doručkovati?

Tijekom radnog tjedna ne doručkujem već marendam jer volim što duže ostati u krevetu, a ručam samo subotom i nedjeljom.

Kako smo škola u kojoj su svi naši nastavnici osposobljeni za rad u skladu s pravilima HACCP-a, htjeli bismo znati je li dovoljna termička obrada namirnica u našem poslu ili trebamo još nešto poduzeti kako bismo spriječili bakterije tj. zaraze?

Upoznata sam s napredovanjem i usavršavanjem nastavničkog kadra u sklopu novih pravila HACCP-a gdje se ponovo reprezentirate kao vrlo napredna i angažirana škola, te mogu zaključiti kako ćete mnoga nova znanja steći upravo u vašim kabinetima za praktičnu nastavu. Termička obrada namirnica samo je jedna u nizu radnji u borbi protiv bakterija.Termička obrada znači da hrana mora biti tretirana temperaturom iznad 70 stupnjeva Celzijusa kada govorimo o pečenoj ili kuhanoj hrani a podgrijavanje mora biti na 65 stupnjeva C. To je dovoljno što se tiče higijenske ispravnosti namirnica jer smo tako sigurno ubili sve mikro organizme. Nadalje je bitno da je jelo posluženo na čistom tanjuru, čistim rukama u čistom okruženju. Često krivimo kuhare a obično su krivi drugi koji dalje manipuliraju s tom dobro termički obrađenom hranom.

Je li dovoljan HACCP u ugostiteljskim kuhinjama?

HACCP kao sustav preventivne samokontrole u osiguranju zdrave hrane je važan u kuhinjama ali i izvan njih. Trebamo voditi računa o hrani koja transportom iz određenih skladišta stiže do kuhinje, o tehnologiji i ljudskom faktoru u distribuciji pripremljene hrane. Sve bi to trebalo biti na visokom nivou higijene ali naravno moramo imati i preduvjete kao što je pravilno izgrađena kuhinja, profesionalno odabrano posuđe,red u kuhinji, pravilno odabrana sredstva za čišćenje itd. Tada HACCP ima smisla kao postupak rada po načelima zaštite namirnica.

Intervju vodio Antonio Nežić, učenik 3.d razreda

Tony Cetinski

Tony Cetinski Makarska.jpg

Kakvi su Vaši dojmovi o susretu u našoj školi?

Veoma dobri, drago mi je što ste me pozvali. Ja sam imao nedavno sličan projekt – promociju novog CD-a na doručku. Doručak je važan dio dana i ne treba ga zanemarivati.

Kakvi su dojmovi sa sinoćnjeg koncerta?

Bilo je predobro, u Rijeci je uvijek posebna atmosfera na koncertima. Manje je ljudi i prisnije je. Čovjeka ponese kad čuje da publika pjeva i uživa.

Jeste li se danas prisjetili svojih školskih dana?

Naravno, ja sam išao u Hotelijersku školu u Rovinju, ali sam otišao u sasvim drugom smjeru, umjesto u turističke, otišao sam u glazbene  vode. Nisam nikada požalio ! Ha-ha!

Kakva Vam je bila hrana na domjenku?

Baš  mi odgovara lagani doručak nakon koncerta. Sve je bilo super.

Kakvu poruku šaljete našim učenicima?

Počašćen sam dolaskom u Vašu školu. O vašoj školi i o projektu (U)gosti na doručku čuo sam sve najbolje. Zovite me opet i rado ću doći!

Milan Radović, Nenad Gračan, Danijel Šarić

MILAN RADOVIĆ

slika

Nakon ukusnog doručka i ugodnog druženja, kao nekadašnji nogometaš NK „Rijeke“ i najbolji strijelac što nam možete reći o sebi?

Puno bih mogao govoriti o svojoj nogometnoj karijeri koja je četiri slavne godine, krajem 70-tih godina bila vezana uz Rijeku i nogometni klub, ali sam kasnije igrao za mnoge klubove (npr. za NK Hajduk) u tadašnjoj državi ali i u inozemstvu. U vrijeme kada sam bio golgeter NK Rijeke osvojili smo dva kupa i za nas kažu da smo bili sjajna, ako ne i jedna od najboljih generacija „Rijeke“. Uz trenera Spasojevića dao sam mnoštvo golova i tako postao najbolji strijelac NK „Rijeke“ sve do danas.

Znamo da ste Krlja strijelac povijesnog pogotka kojim su nogometaši „Rijeke“ 24. svibnja 1978. godine u Beogradu, u finalu kupa Maršala Tita pobijedili „Trepču“ 1:0 i donijeli prvi pobjednički pehar na Kantridu. Je li vam ta uspomena jedna od najdražih?

Takvih lijepih uspomena imao sam i poslije u svojoj nogometnoj karijeri, ali moram priznati da doček u Rijeku i iskrcavanje ispred hotela „Bonavie“ nakon osvojenog kupa pamtim kao da je bio danas. Bio je nezaboravan i mada sam i kasnije doživljavao slične ovacije svojih navijača, ovo mi je bilo nešto jedinstveno i nezaboravno.

Iz Pirota ste došli u Rijeku i eto ostali joj vjerni?

Da, tu sam već duže vrijeme i odavno sam postao Lovranac a moj je sin pohađao vašu ugostiteljsku školu, tako da mi je drago što sam ugošćen s ostalim nogometašima na doručku.

Na fotografijama i naslovnicama Sportskih novosti možemo vas vidjeti uvijek u pokretu kao mlada ali i veoma mišićava nogometaša. Možete li mi reći kakav je onda bio režim ishrane i treninga kada ste tako izgledali i bili veoma uspješni?

Tada se nije toliko znalo o ishrani sportaša kao danas ali smo svi slušali svoje trenere, marljivo trenirali i disciplinirano se pridržavali režima življenja i karantena prije utakmica. Ishrana nam je bila prilagođena treninzima i drago mi je što sam danas jeo doručak u vašoj školi potpuno prilagođen uzvanicima – reprezentativcima. To samo pokazuje kako i  u ugostiteljstvu treba slijediti nove trendove u ishrani sportaša, a vi ste upravo to danas pokazali.  

Zahvaljujemo na pohvalama i nadamo se da ćete još dugo kao „najubojitiji“ strijelac lige s dvadeset golova biti legenda NK „Rijeke“.

NENAD GRAČAN

Voljela bih se najprije zahvaliti što ste se odazvali našem pozivu i što uz vatrene sudjelujete u našem projektu (U) gosti na doručku. Recite nam kako se osjećate u našoj školskoj sredini, pošto znamo da ste kao nekadašnji riječki nogometaš, reprezentativac i trener mnogih klubova posjetili mnoge zemlje i bili ugošćeni u mnogim europskim ugostiteljskim kućama?

Drago mi je što sam pozvan i osjećam se počašćeno i zadovoljno što ste me ugostili jer sam oduševljen vašim profesionalnim pristupom ovom tematskom doručku koji je namijenjen sportašima. Menu koji ste nam ponudili veoma je raznovrstan i izvrsno pripremljen a jela su vrlo moderno i pomno kreirana na tanjuru. Veseli me što naši mladi a budući ugostitelji u vašoj školi stječu znanja koja su suvremena, ukusna nepcu ali primamljiva i oku ugodna a ujedno i besprijekorno zdrava. Izvrsno!

Godinama pratimo vašu nogometnu karijeru i o vašim uspjesima mogli bismo pisati jako dugo. Često se prisjećamo i neugodnih trenutaka (recimo kada ste u prvoj utakmici protiv Rijeke izašli iz igre slomljene noge) pa bismo željeli znati što najviše pamtite a bilo je neugodno?

Često se sjetim kako su nam, NK Rijeci i meni kao treneru, sudskom pogreškom oduzeti bodovi i Rijeka nije te sezone postala prvak, nego Croatia.

Moji vas učenici pamte kao igrača 1986. godine, znaju da ste bili trener četiri najveća hrvatska kluba i španjolskog Real Ovieda, da ste kao reprezentativac u deset nastupa dali dva gola, da ste bili član momčadi koja je na Olimpijskim igrama 1984. osvojila brončanu medalju i sve mi je to fascinantno jer se nisu ni rodili kada ste vi postizali izvrsne rezultate o kojima oni pričaju s ponosom. Što mislite o tome?

Lijepo je to čuti jer onda kada sam ja počinjao igrati, nogomet je bio više od sporta a dobro je znati da učenici na internetu i sportskim novinama čitaju o nama i naše uspjehe doživljavaju kao dio pozitivne povijesti svoga grada i NK „Rijeke“.  To samo znači da prepoznaju prave vrijednosti i zato mi je drago što sam danas u vašoj školi.

Čuli smo da ste i vi postali ugostitelj u marini Ičići pa bismo Vam poželjeli još puno uspjeha na novom terenu.

DANIJEL ŠARIĆ

Danijel Šarić

Kao poznati i uspješni nekadašnji nogometaš NK Rijeke danas ste naš gost. Možete li mi reći kako vam se dopao doručak, druženje i sve ovo što smo pripremili vama u čast?

Iznenađen sam s kojom lakoćom i spretnošću uspijevate ostvariti ovako lijep domjenak koji je do detalja besprijekoran. Čestitam na ideji i cjelokupnom projektu, a moram naglasiti da je hrana bila veoma ukusna i lagana tj. baš onakva kakva bi trebala biti prije utakmice. Drago mi je što sam se danas upoznao s radom vaše škole i mogu vam  samo poželjeti da i nadalje budete tako vrijedni i uspješni.

U svojoj ste karijeri kao osvajač dva kupa, reprezentativac s trideset nastupa, igrač četvrt finala Lige prvaka i UEF-e,nogometaš NK Rijeke (8 godina) morali puno trenirati i disciplinirano raditi. Što biste danas poručili našim učenicima koji ponekad zaborave na svoje obveze?

Ne bih im puno pametovao jer će i oni kao i svi mi, spoznati kako bez rada neće u životu puno postići. Moram primijetiti kako su oni koji su danas pripremali ovaj ukusan doručak vjerovatno već shvatili da se vještina stiče neprestanim vježbanjem, učenjem i usavršavanjem svog majstorstva, bez obzira radi li se o nogometu ili kuharstvu

Dajana Ljubičić, prof.  

 

"ZVIJEZDE" Ugostiteljske škole Opatija

Povodom Dana naše škole razgovarali smo s našim tek otkrivenim Zvijezdama i evo što su nam rekli:

Albina Pavić

Otkrivši danas svoju zvijezdu na našem zidu slavnih a znajući da ste mnogo puta nagrađivani, recite nam nije li Vas ova nagrada iznenadila?

Pošto sam sve do prošle godine bila radno aktivna, ne iznenađuje me ova nagrada jer mi se čini kako sve ide svojim tijekom. Cijelog sam svojeg života vrijedno radila i nagrade su stizale same od sebe.

Recite nam nešto o svom školovanju i radnom vijeku?

1952. pohađala sam u Lovranu  školu, a 1953. u hotelu Europe bio je ugostiteljski tehnikum.

1956. završila sam centralnu  Ugostiteljsku školu u hotelu Europa koja je trajala tri godine. Prvo moje zaposlenje bilo je u Opatiji kada su me kao kuharicu primili u hotel Slaviju. Tijekom svog rada specijalizirala sam u hotelu Esplanade u Zagrebu, a dobrovoljno sam  na Sušaku u hotelu Kontinental doučila slastičarstvo 1966. godine. Kulinarsko umijeće oplemenila sam radom u Zagrebačkom Palacu i radeći u Njemačkoj u Kelnu. Od 1970. godine radim kao osobna kuharica predsjednika tadašnje SFRJ gospodina Josipa Broza Tita.

Naveli ste kako ste sve do smrti Josipa Broza Tita kuhali njemu,njegovoj supruzi i mnogim međunarodnim gostima. Kako ste se snalazili?

Meni je moj posao bio uvijek na prvom mjestu. Uvijek sam nastojala da mi on bude inspiracija za daljnje učenje i usavršavanje, a to me je dovelo i u poziciju da kuham za tada najpoznatije ljude u politici kao što je bio predsjednik i njegovi mnogobrojni gosti. S dozom straha u početku i podozrivosti a kasnije i s mnogo zadovoljstva nastojala sam što uspješnije i   raznolikije pokazati svoje kulinarsko umijeće. Često sam kuhala recepte iz različitih zemalja ali i kreirala nova jela.

Često ste s Josipom Brozom Titom putovali. Recite nam nešto o tome!

Kao član osobnog kabineta putovala sam u Saudijsku Arabiju, Sjevernu i Južnu Ameriku, u Kubu i Mađarsku i sva su me ta putovanja oplemenila jer sam još više naučila o kuhinjama tih zemalja. Kao osobna kuharica kuhala sam na Brijunima, u Karađorđevu,Italiji i svuda gdje je predsjednik odsjedao.

Tijekom svog rada dobili ste mnogo nagrada…

Da, nagrade sam dobivala na kulinarskim izložbama svih hotela Opatije, bez obzira jesam li se prijavljivala ekipno ili pojedinačno.Zlata, srebra i bronce primila sam u Puli, Dubrovniku, u Crnoj Gori i svuda gdje sam se pojavljivala, jer sam uvijek nastojala kreirati neku novu slasticu ili jelo. Sudjelovala sam u Jadranskim susretima i u mnogom drugim manifestacijama.

Što sada radite?

Do prošle godine bila sam radno sposobna a sada sam se posvetila svojoj obitelji i unuku, te konačno uživam u mirovini.

Znamo kako ste u svom radu mnoge mlade kuhare i slastičare poučili kako bi bili što bolji i zato je na našem zidu slavnih zasjala i vaša Zvijezda…

Oduševljena sam vašom pažnjom upravo zbog toga što godinama učim druge kako bi bili bolji u svom zvanju i kako bih ja bila zadovoljnija, a vaša mi je nagrada upravo to priznala…  

 

Robert Ferlin

Foto: tportal/

Prošle smo vas nedjelje imali priliku slušati na Radio Rijeci kada ste ugostili našu kolegicu Nikolinu Marčelja koja je prezentirala svoju knjigu „ Opatijo hvala“ i tom prilikom ste našu školu hvalili spominjući sve ono što radimo kroz naše projekte.

Na samom početku naše zajedničke suradnje, vaša ugostiteljska škola bila je tema koju sam ja počeo iskorištavati kao udarnu vijest ili temu unutar naše Primorsko goranske županije. Shvatio sam vrlo brzo kako su učenici vaše škole prisutni kao dio nekog događanja ili su ujedno i inicijatori samog zbivanja.To mi se je dopalo pošto sam i sam veliki ljubitelj primorske i istarske kuhinje, a kao što vidite dobro mi se vratilo u obliku ove Zvijezde na zidu slavnih u vašoj školi.

Popratili ste više naših projekata, možete li nam reći neke…

Svake nedjelje na Radio Rijeci vodim emisiju s vašim učenicima „ Pjat za prste polizat“ gdje oni na čakavštini a onda i na hrvatskog standardnom jeziku promoviraju jedan od autentičnih recepata za nedjeljni ručak.Sudjelovao sam u promociji projekta „Iz padela naših nona“, (U)gosti na doručku s pjevačima MIK-a u Voloskom i na mnogim drugim vašim prezentacijama. Moram priznati da je svaki vaš projekt do detalja bio izveden izvrsno i uvijek sam bio počašćen što sam dio vaše promidžbe.

Imali smo priliku na Radio Rijeci čuti vaš prijedlog otvaranja kako ste nazvali „Male škole kuhanja za odrasle“ u našoj školi. Na što ste točno mislili?

Inspiriran vašim radom i neprestano svježim projektima, a iskusivši vaša kulinarska umijeća i poslastice shvatio sam (pošavši od sebe) da mnogi odrasli ne znaju kuhati kao vi i da bi rado naučili ono što vi tako olako stvarate u svojim školskim kuhinjama. Nepotrebno je spomenuti kako bi mnogi voljeli naučiti kuhati naša autohtona primorska jela koja su često na vašim menijima. Meni bi bila velika čast da me „preko veze“ upišete u školu (jer ipak sam ja vaša Zvijezda) hahaha i ne biste zažalili…. hahaha

Kako se osjećate kao naša Zvijezda na zidu slavnih ?

Počašćen sam i oduševljen! Kada bih se mjerio s ostalim vašim zvijezdama vjerojatno bih bio najlošiji u kuhanju ili ugostiteljstvu ali me to ne priječi da se i dalje družim s vašim učenicima koji tako zdušno sudjeluju u svojim projektima i tako dobro kuhaju. Ja ću i nadalje pratiti vaš rad i pričati o vama, a ova nagrada mi je izuzetno draga !

Miloš Dekleva

Vi ste prvi i jedini ugostiteljski djelatnik tj. privrednik koji je dobio našu Zvijezdu i pridružio se slavnima!

Oduševljen sam time što se nalazim na vašem zidu slavnih i što ste mi poklonili ovakvu čast. Često sam s vašim učenicima sudjelovao u nemalo teškim projektima gdje se je radilo dugo i požrtvovno, ali i s puno dobre volje. Ova mi nagrada govori kako se: „Dobro s dobrim vraća!“

Kao vlasnik restorana „Stara pošta“ često čujemo o vašem radu ali nam ipak recite nešto o sebi?

 Restoran „Stara pošta“ je u vlasništvu moje obitelji već četvrtu generaciju i ja danas nastojim da u njemu održim tradiciju našega kraja i ugostiteljstva još od vremena Austro – Ugarske monarhije. Često sudjelujem u raznim općinskim i županijskim projektima koji promiču ugostiteljstvo našeg kraja. Restoran mojih roditelja preuredio sam kako bi se gost što ugodnije u njemu osjećao a redovito poboljšavam gastro ponudu kako bih kvalitetom i autentičnošću pogotovo domaćih jela, ne samo privukao nego i zadržao gosta.

Znamo da nam puno pomažete u našim projektima ali i sami organizirate događanja kao što je „Fešta od puhi“…

Da, često organiziram u svom restoranu „Stara pošta“ događanja kao što je „Takmičenje u kobasicama“ ili kuhanje zarebrnika (koje je popratila i Tv Nova) gdje se naši ljudi rado odazovu i uživaju. Tako nastojim održati  renome i tradiciju svoje obitelji u ugostiteljstvu.

Sudjelovali ste i u našim projektima, gdje ste nas poduprli na razne načine.

Rado se odazovem i pomognem koliko mogu. Zadnji projekt bio je  „ Gušti s MIK-a“ gdje se je skuhalo osam kompletnih menia.

Osim što nam često pomažete ustupajući svoj prostor i namirnice, vi ujedno u svojoj kuhinji odgajate i nove ugostiteljske djelatnike. Kakvi su naši učenici na praksi?

Marijan koji vam je svirao harmoniku na svečanom otvaranju zvijezda,kuhar je koji se nalazi kod mene na praksi i on je veoma vrijedan i miran dečko. Mnogi su vaši učenici bili kod mene na praksi i moram priznati kako su brzo shvatili da moraju neprestano učiti i slušati tijekom svog naukovanja. U svom pedagoškom radu nastojim odgojiti i stvoriti vrsne kuhare i ljude, te često znam biti strog. Osim rada u svojoj restoranskoj kuhinji često sam u komisiji za polaganje pripravničkih ispita u vašoj školi.

Imate li nasljednika u svom radu?

Naravno, vjerujem kako će moj sin ili kćer preuzeti posao kada se ja umorim, jer su usko vezani uz ugostiteljstvo od malih nogu a i sada znaju pomoći kad ustreba.

 

Čestitamo našim laureatima! 

prof. Dajana Ljubičić

 

Krešimir Brnin

Intervju s  dobitnikom nagrade najboljeg profesora šk. 2011./2012. godine Ugostiteljske škole Opatija te dobitnikom nagrade najboljih odgojno-obrazovnih djelatnika Primorsko - goranske županije Krešimirom Brninom

Mada smo u našem školskom listu “UŠ“ na kraju nastavne 2011./2012. školske godine posvetili Vam pažnju  kao nagrađenom, najboljem profesoru Ugostiteljske škole i iznijeli Vaš životopis recite nam ukratko, ipak nešto o sebi.

 Iako sam rođen u Zadru 1958. godine, svoje dječačke dane proveo sam na otočiću Vrgada, gdje sam pohađao i završio prvi razred osnovne škole. Godine 1964. dolazimo u Rijeku gdje nastavljam sa školovanjem u osnovnoj školi  Vojak. Ljubav prema ugostiteljstvu dovela me je u srednju Ugostiteljsku školu u Opatiji. Za te dane uvijek kažem da su mi jedni od najljepših, jer sam imao dobre i drage prijatelje s kojima se i danas viđam ili čujem. Donedavna ravnateljica škole prof. Ersilia Kopani bila mi je razrednica. Kasnijim doškolovanjem za „konobara specijalistu“ nastavnici su mi bili i neki sadašnji profesori ove škole, a razrednica profesorica Marija Kalčić.

Nakon školovanja zaposlio sam se najprije u hotelima Uvala Scott u blizini Kraljevice, a godine 1982. dolazim u Opatiju u novo sagrađeni hotel Admiral, gdje radim kao šef rajona ponajprije u pansionskom restoranu a zatim u prolaznom restoranu Taverna. Dugogodišnjim radom u hotelu Admiral stičem veliko iskustvo u radu i rukovođenju te 1989. postajem direktorom hrane i pića u hotelu Ambasador. Nakon hotela Ambasador zapošljavam se u hotelu Bonavia u istom svojstvu. Tu sam upoznao mnoge poznate osobe grada Rijeke i cijele Hrvatske kao i svijeta, a to je prelijepo iskustvo koje me je dodatno obogatilo. Nakon rada u hotelu Bonavia 2008. godine dolazim u Ugostiteljsku školu Opatija i evo me tu sam. Napomenuo bih također, a što mi čini veliku čast, da sam sudionik domovinskog rata iz 1991. gdje sam sudjelovao na ličkom ratištu. Oženjen sam imam sina i kćer. Sin je također pohađao ugostiteljsku školu kao komercijalist.

Što Vas je motiviralo da se iz privrede vratite u nekadašnju „svoju“ srednju školu ali naravno sada ne kao učenik već kao profesor?

Prvenstveno me raduje i volim raditi s mladim osobama i prenositi im svoja iskustva stečena dugogodišnjim radom u poznatim visoko kategoriziranim hotelima i restoranima. Zapravo ja sam već neko duže vrijeme, od 1994. godine radio u školi kao nastavnik na zamjeni i tada sam osjetio da mogu dobro surađivati s učenicima i da me taj posao raduje. Da, moram biti iskren i kazati da je motivacija dolaska u školu bila i korištenje odmora tijekom ljeta kada mogu sa svojom obitelji otići u rodnu Vrgadu, kao i proslava blagdana jer ih mogu provesti kod kuće. Naime gotovo trideset godina rada u ugostiteljstvu niti jedne blagdane kao i ljetne odmore nisam bio s obitelji, jer je to vrijeme bilo rezervirano za rad i to vrlo često po cijele dane.

Ugled u našoj društvenoj sredini stekli ste zbog svoje stručnosti, marljivosti i strpljivosti.  Pitamo se kako uspijevate nemotivirane da ne kažem najproblematičnije učenike pridobiti da Vas slijede u Vašim projektima i usto da se raduju svojim postignućima pod vašim mentorstvom?

Svjesni smo da imamo u svim zvanjima naše škole učenika koji su revni, vole svoj buduće zanimanje i uživaju u njemu i takve nije teško motivirati. One koji nisu takvi treba dodatno motivirati. Zapravo predavanja i vježbe treba učiniti zanimljivima.  To postižem na način da svoja iskustva i neke dogodovštine iz mog rada u privredi unesem u predavanja i napravim ih zanimljivim. Također imamo puno projekata koje su vezane za školu a i izvan nje. Sve projekte naši učenici odrađuju s velikim entuzijazmom i zadovoljstvom, zatim tu su razna takmičenja koja se održavaju u našoj zemlji i izvan nje. Evo kao primjer posljednje takmičenje GATUS u Novom Mestu u Sloveniji, gdje su učenici osvojili prva mjesta i zlatne plakete.

Vaši učenici uspješni su i na raznim natjecanjima iz ugostiteljskog posluživanja. Znamo kako ste modernizirali nastavu tj. učenički praktični rad i njihovo stjecanje znanja u stručnom radu. Možete li nam reći  nešto i o tome ?

Kao što sam već rekao takmičenja domaća i međunarodna su velika motivacija i čast učenicima. Učenici kojima sam ja predavao i predajem osvojili su mnoga priznanja i medalje na raznim takmičenjima. Bit ću iskren i reći da se mi za ta natjecanja ne pripremamo pretjerano posebno. Zašto? Zato što mi našim radom u školskim praktikumima svaki sat vježbamo i radimo kao da su natjecanja i učenici su spremni da bez velikih napora postignu izvrsne rezultate. Također se i ja kao nastavnik svakodnevno educiran jer ugostiteljstvo kao djelatnost stalno napreduje i mjenja se te dolazi do novih saznanja. Zato moram napomenuti kako imam zvanje somelijera koje mi je naročito pomoglo prilikom predavanja u predmetu Enologija s gastronomijom. Pratim rad u privredi i sve novitete prihvaćam i prenosim učenicima na predavanjima i na vježbama te mogu reći da je nastava osuvremenjena.

Često čujemo naše učenike kako vole ugostiteljsko posluživanje i praktični rad u Vašem kabinetu.Vi ste im uzor, pa ne čini li Vam se kako se pomalo identificiraju s Vama?

Mi nastavnici smo ponajprije pedagozi koji prenose znanja na učenike. Kako sam ja prvenstveno nastavnik ugostiteljskog posluživanja i puno vremena provodim s učenicima, tako mogu s njima i razgovarati o njihovim problemima i o svemu što ih tišti. Često mi se povjeravaju s potpuno iskrenošću. Zapravo kao što sam i rekao na intervjuu prilikom dodjele nagrade u Pomorsko povijesnom muzeju da smo zapravo mi nastavnici pedagozi a često i roditelji učenici.Svi učenici kao da su moja djeca i ja ih tako percipiram. Smatram da je to u redu i da im na taj način prilazim bliže te ih mogu bolje shvatiti.

Na svjetski dan učitelja 5.10.2012. u Pomorsko povijesnom muzeju Hrvatskog primorja među  dvanaest nagrađenih odgojno-obrazovnih djelatnika bili ste i Vi, Krešo! Kako se sada osjećate kada je nagrada stigla kao kruna dugogodišnjeg rada u privredi i prosvjeti?

Ponosno, jako ponosno. Ponosan sam na nagradu tako da gotovo nisam vjerovao na dodjeli kada su me prozvali i ostao sam pomalo zbunjen. Mislio sam kako sam ja tu pozvan kao gost, a ne kao laureat. Ova nagrada zapravo i nije samo moja jer svi dobri rezultati dolaze iz pravog i dobrog kolektiva, a to je svakako kolektiv Ugostiteljske škole Opatija. Moram spomenuti i našeg ravnatelja prof. Damjana Miletića jer bez njega i njegovog angažmana ne bi ni bilo svih ovih projekata i događanja, kao i moje kolege iz aktiva struke koje su mi velika podrška u svim aktivnostima. Mi, profesori najbolje znamo (u našoj opatijskoj Ugostiteljskoj školi) kako često nismo samo pedagozi i oni koji poučavaju tj. uče mlade naraštaje, već smo često psiholozi, zabavljači, mame i tate, administratori i štošta drugo. Kako Vi u svom radu promovirate društvene vrijednosti među svojim učenicima i kako oni reagiraju kada im mimo programa sugerirate i moralna načela budućeg ugostiteljskog radnika?

Već sam prije rekao da smo mi učitelji uz pedagoge i roditelji. Tako i ja kao roditelj svoje dvoje djece uvijek savjetujem učenike kako i na koji način da kroče dalje u život. Govorim im o onome što ih čeka u životu, o lijepom kao i onom manje lijepom u radu ugostiteljskog djelatnika i zapravo kako im je sada najljepše dok pohađaju školu. Poneki to shvate a neki ne pa su uvjereni da im je škola nešto bez veze ali znam od naših završenih i zaposlenih učenika kako bi se vratili ponovno u školu jer im je to jedno od najljepših razdoblja dosadašnjeg njihova življenja.

Kako ste unutar naše institucije dobili nagradu najboljeg profesora 2011./2012. godine, možete li nam reći nešto o svojim projektima tijekom prošlogodišnje školske godine?

Naša škola poznata je po mnogim projektima koje smo pokrenuli ne samo na regionalnom nivou nego na državnom a i širem. Prvenstveno projekt koji je pokrenut bio je „Mirisi i okusi EU“, zatim su slijedili „Mirisi i okusi PGŽ“, projekt koji još traje je projekt „(U) gosti na doručku“ koji je ugostio mnoge poznate osobe iz političkog, vjerskog i kulturnog života. Tu je i projekt radionica bontona koja se radi u suradnji s ravnateljem Damjanom Miletićem i profesoricom Nikolinom Marčelja. Mnoga događanja koja nisu vezana s projektima kao razni domjenci, edukacije (kava, pića) i tako bi mogli nabrajati u nedogled. Razna takmičenja kao GASTRO (regionalno i državno) gdje sam evo već dvije godine u državnom povjerenstvu istog kao i GATUS međunarodno takmičenje.

Zahvaljujem na intervjuu i u ime svih kolega čestitam!          

Dajana Ljubičić, prof.

fra ZVJEZDAN LINIĆ

Fra Zvjezdan Linić: Lažni iscjelitelji neće pitati ono najvažnije

Sada kad je susret u našoj školi iza nas, možete li nam reći kako ste se osjećali kod nas na doručku?

Jako su lijepi takvi susreti, a kod vas je sve bilo nekako otmjeno, a opet toplo i srdačno. Osjećao sam se opušteno i lijepo, zapravo prihvaćeno.

Nenametljivo ste nas naveli da razmislimo o Bogu, sebi i našim djelima, recite nam nakon toliko godina rada s različitim ljudima što mislite o mladim ljudima i općenito o čovjeku, te njegovim grijesima?

Drago mi je bilo da sam mogao mladima vaše škole progovoriti iz svog iskustva vjere i iz područja moga rada s mladima i manje mladima. Problemi su uvijek slični. Pogotovo nije lako mladima, jer su nekako na udaru utjecaja mnogih negativnih trendova sa strane. Teško je mladima sačuvati čistoću od droge, alkohola, od bludnosti, u okruženju mnogih drugih koji ne mare za Božji zakon. Valja biti hrabar da se čovjek odupre pomodarskom životu koji ne vuče u disciplinu i uzdržljivost, u čistoću i pravednost, nego naprotiv često u zlo. I zato volim kad mogu mladima govoriti o Isusu i o pozivu na oduševljenu ljubav, a isto i kad mogu moliti s njima i za njih da dobiju hrabrost za pravi život.

Nazivaju Vas čudotvorcem pa nas zanima kako Vi gledate na svoj život, rad i djelovanje na ljude? Začuđuju li Vas reakcije ljudi koji govore o Vama u superlativu (a često nisu vjernici)?

Čudotvorac? Tko bi to trebao biti? Zvali su svetog Antuna, ali on sam uvijek je sebe vidio samo u službi evanđelja, u Isusovoj službi. Isus čini čudesa, ne običan čovjek. Jasno, od nas se traži vjera, čvrsta i duboka vjera. To molim, tako nekako želim moliti i ako se naiđe i na otvoreno srce onih koji od mene traže molitvu, vjerujem da će osjetiti dodir Božji. A to je čudo. Osjećam kako moram moliti za poniznost da mi površni komplimenti ljudi ne bi lupili u glavu.


Znamo da ste napisali 18 knjiga duhovnog sadržaja koje su često popraćene CD-ima s uglazbljenim molitvama. Kakve su reakcije na Vaše knjige?

Ljudi jako vole moje knjige, vjerojatno i zato jer mene vole. Najviše traže knjige iz konteksta duhovne obnove, knjige vjerskih razmišljanja, ali i duhovnih meditativnih molitava za različite potrebe. Mnoge su knjige doživjele brojna izdanja. U tome svakako prednjači moja prva knjiga: Moliti sa svetim Franjom. Vjerujem da je kroz 12 izdanja otišlo po svijetu preko 30 tisuća primjeraka.


Tisuće katolika i mnoštvo mladih ljudi pokrenuli ste i prate Vas na duhovnim obnovama, pa se pitamo nije li to novi put i obnova crkve 21. stoljeća?

Vjerujem da je Bog divan, da želi ljude koji će pronositi svijetom optimizam i nadu, radost i mir. To je Isus činio i tako je i apostole poslao. Svijet je danas prilično umoran i apatičan. Jako nam trebaju duhovne obnove. Trebaju nam duhovni pokreti. Osim klasičnog tradicionalno pastorala i rada treba i tzv. "novi kvasac" koji će
pokrenuti snažnu lavinu oduševljenog prianjanja uz Krista jedinog Učitelja i neizrecivog vrela milosti za ovaj svijet. Želio bih da u tom smislu i moje duhovne obnove pokrenu ljude. Mnogi priznaju kako su na ovakvim susretima doživjeli Isusa Krista i kako osjećaju veću radost i snagu vjere.

Kao svojevrstan način pripreme za jubilarnu godinu vjere koju će otvoriti papa Benedikt XVI. početkom listopada ove godine, u četiri nastavka na Jabuka TV krenula je duhovna obnova s molitvama za ozdravljenje i oslobađanje. Možete li nam nešto podrobnije reći o tim emisijama.

TV Jabuka je prihvatila ponudu nekih mojih prijatelja da emitiraju u četiri nastavka moju duhovnu obnovu koju sam ja imao snimljenu amaterski i takva je i stavljena u taj program. O kad bi se moglo više koristiti tv za evangelizaciju! Sanjam kad će početi s radom hrvatska katolička televizija. Tv je snažan medij i može puno djelovati.
 

 I za kraj: što biste poručili našim učenicima kojima često treba pokazati Put, Istinu i Život?

Silno želim da vaši učenici budu ponosni što su kršćani i da nikad nemaju neki "kompleks vjernika". Želim da njihovo srce bude ispunjeno vjerom i ljubavlju. A onda im želim dobar uspjeh u školi i da potom nađu brzo pravi posao i da osnuju obitelji (a možda netko ode i u duhovno zvanje) i da žive aktivno i lijepo na dobro svih oko sebe.

S poštovanjem i iskreno Vas pozdravljam !

 

Intervju vodila: Dajana Ljubičić, prof.

Andrej Baša

Na našem doručku „na otvorenom“, u prelijepoj vološćanskoj lučici gost nam je bio i direktor MIK-a gospodin Andrej Baša, glazbenik, skladatelj producent, jednom riječju čovjek kojem je glazba i posao i hobi.
Gospodin Baša je izuzetno ugodan sugovornik  s kojim smo razgovarali   o glazbi, gastronomiji, turizmu i ljepoti našeg kraja koji na sve načine promovira.
   

 

 

Gospodine Baša recite nam kako je došlo do suradnje s našom školom?
 

Prvi put kad sam vidio knjigu „Iz padela naših nona“,oduševio sam se  receptima starih,domaćih jela koji su pisani na čakavskom narječju. Rodila se ideja da to povežemo s našim festivalom koji afirmira čakavski jezik  i tako je započela suradnja na emisijama Kartulina z MIK-a.
 

Kakva su vaša iskustva sa snimanja iz restorana “Stara pošta“?
                           

Iskustva su fantastična......vaši učenici su me ugodno iznenadili s koliko volje su radili jela  i prezentirali vašu  školu na najbolji mogući način. Kod njih se vidi ljubav prema zanimanju koje su odabrali. Recepti se nalaze na web stranici MIK-a i emisije prenosi deset lokalnih postaja širom Hrvatske i na taj način afirmiramo glazbu, hranu i jezik našeg kraja.
 

Recite nam nešto više  o ovogodišnjem festivalu?
 

Festival započinje 23.6. u Opatiji i održava se  u još šest mjesta Bakar, Novalja, Krk, Umag, Gračišće, Sveti Petar u Šumi i Rijeka. Direktor sam festivala od 1993.godine i mogu se pohvaliti da smo jedan od najdugovječnijih festivala. Na našem festivalu je dobra, pozitivna atmosfera i pjevači vole nastupati jer je ugođaj prisan,obiteljski.
 

Što mislite o našem projektu  (U)gosti na doručku?

Kao što sam rekao  na početku ,u zahvali vašem ravnatelju, digli ste gastronomiju i zanimanje kuhara na jednu višu razinu. Kultura hrane i pića sve više postaje dio života i svijest o važnosti zdravog kuhanja se mijenja. Kuhar  ulazi u intimu gosta i jako je važno povjerenje koje se stvara, ja to uspoređujem  s doktorom koji također ulazi u našu privatnost. Također je važno što vi promovirate autohtone namirnice i jela našeg kraja, tj. vraćamo se korijenima i to je dobro u ovom brzom, stresnom životu.


Mislite da je dobro da škola izlazi iz tradicionalnih oblika nastave, rada u kabinetima i učionicama?

Svakako! Zaslužni ste da ste ugostiteljska zanimanja  digli na viši nivo koji zaslužuju, dali ste dignitet tim zanimanjima i razvoj turizma u našem kraju je neupitan. Trebamo svi skupa ljepote našeg kraja prezentirati na najbolji način.
 

Gospodin Baša je svojim zanimljivim komentarima pokazao zavidno znanje  o gastronomiji, čak se pohvalio da sprema presnac za svoje goste i to vrlo uspješno. Zahvalili smo mu na razgovoru i zaželjeli puno uspjeha u radu  MIK-a i Hrvatskog dječjeg festivala kojeg organizira u New Yorku od 2000.godine.


                Gospodin Baša je naš zadnji gost u ovoj školskoj godini. Još jednom je potvrđeno da je projekt uspio, da je prihvaćen u opatijskoj sredini  i šire i da je postao prepoznatljiv. Svi naši ovogodišnji gosti su se složili u jednom  zdrav doručak je dobar početak dobrog dana, a time i kvalitetnog življenja što nam svima nedostaje u ovom užurbanom svijetu. I na kraju bih parafrazirala gospodina Bašu da u suvremenom svijetu punom tehnike premalo uživamo u malim, jednostavnim stvarima kao što je  dobro društvo u dobroj konobi uz dobru pjesmu. Mislim da bi  trebali prihvatiti njegov savjet.
 
 
                                                                                                                                                                                                                                                   Razgovor vodila prof. S. Orešković

Paul Vandoren

Pred vratima smo Europske Unije, i Vaše mišljenje o hrvatskom putu ka Europskoj zajednici.

Na samom ste kraju tog puta, imate još 14 mjeseci da se pripremite i da se što bolje informirate o svim prednostima europske zajednice. Hrvatsko gospodarstvo se mora spremiti za izazove koji su pred njim, istraživati sve mogućnosti, i saznati što možete ponuditi  Europi. Vaša vlada ima još puno zadataka koje mora rješiti (brodogradilište, ljudska prava, zakone) i sve to mora biti u cilju Vašeg što bržeg napretka.

Još uvijek ima ljudi koji su skeptični što se tiče ulaska, što biste pručili njima?

Točno je da u Europskoj uniji ima problema i svjesni smo krize. Međutim radom i kvalitetnim razvojem ćemo tu krizu prevladati. Sada se plaća cijena za neracionalnosti i nadamo se da će strožije mjere donijeti rezultate. U Hrvatskoj je također problem nezaposlenosti i na tome se mora puno raditi

Što biste pručili mladima povodom Dana Europe?

Drago mi je da sam i sam dio tog velikog, ambicioznog projekta, i danas slavimo europsko zajedništvo pod sloganom: „Rastimo zajedno jači“.

Recite nam nekoliko riječi o našem projektu (U)gosti na doručku?

Veoma interesantan projekt, divan doručak sa raznovrsnim jelima i zaista sam impresioniran. Pročitao sam povijest Vaše škole i iznenađen sam  povijesnim razvojem i ponovno moram naglasiti koliko je ugostiteljstvo važno za ravoj hrvatskog turizma.

Znam da imate puno obaveza i pretpostavljam da niste često u hrvatskim školama. Što mislite o današnjem susretu?

Vaša inicijativa je zaista odlična, pobuđuje veliki interes, pogotovo što je Vaša škola dio poznate hrvatske turističke atrakcije grada Opatije gdje volim i privatno doći. Vaša škola je dobra, s dobrim vodstvom kojem čestitam na svim dosadašnjim uspjesima. Vaša šansa je upravo Europska unija. Turisti koji su vrlo zahtjevni (pa i ja sam) očekuju najbolju uslugu za dobru cijenu. Vi imate šansu u tome biti vodeći u Europi. Odabirući najbolje kadrove i podizanjem kvalitete vi možete postati centar edukacije odličnosti, ne samo hrvatskih učenika nego i iz drugih zemalja Europe. Također, vaši najkvalitetniji kadrovi moći će se obrazovati u ostalim europskim državama i na taj način povećavati kvalitetu turizma. Imate velike šanse da prosperirate i da hrvatsko gospodarstvo razvijate i da vam budućnost bude dobra.

Sada na odlasku, što biste poručili našim učenicima?

Bilo nam je zaista ugodno družiti se s vama, još jednom zahvaljujem svima koji su nas tako srdačno primili, žao mi je što nemogu ostati još, i imam samo jednu kratku poruku. Pokušajte biti najbolji.

Zahvalili smo našem uvaženom gostu gosp. Vandorenu što je odvojio malo vremena iako je bio u žurbi. Počašćeni smo što je prihvatio poziv na naš doručak i u tom kratkom susretu i razgovoru osjetili smo da je on iskreni prijatelj hrvatskog naroda i da zaista vjeruje da mi svojim znanjem, umijećem, željom se ne moramo bojati za budućnost u velikoj europskoj obitelji.

 

Razgovor vodila prof. S. Orešković

Vitomira Lončar

 

 

U Opatiji je održan prvi Festival neovisnih kazališta pod pokroviteljstvom  Ministarstva  kulture, Primorsko -  goranske županije i Grada Opatije.

Dio glumačke ekipe koja je pohodila Opatiju  ugostili smo na našem doručku. Među poznatim imenima svojim veselim osmjehom i životnim optimizmom prednjači poznata, hrvatska glumica Vitomira Lončar – Bucka.  Svima poznata i draga Bucka je i suvlasnica jednog od najstarijih privatnih kazališta „ Mala scena“ ( sa svojim suprugom Ivicom Šimićem ).

Zamolili smo je za jedan kratak razgovor jer je ona zaista kompetentna osoba koja može govoriti o stanju hrvatskog glumišta, položaju glumaca i perspektivama dramske umjetnosti.

Vidim da ste bili dirnuti recitacijama našim učenika, kakve su Vaše impresije?

Da, zaista sam impresionirana vašim recitatorima. Najviše me je oduševio vaš učenik Uroš Dejanović, za kojeg sam mislila da je student glume. Njegov profesionalni, prodorni pogled me dirnuo do suza.

Što mislite o našem projektu (U)gosti na doručku?

Iskreno ću vam odgovoriti, kad mi je Rajna Miloš rekla da idemo u jednu školu nisam očekivala ovako nešto. Prekrasan ambijent, ukusna hrana, zdrave namirnice i prekrasan program. Moje kolege i ja smo oduševljeni doručkom u vašoj školi.

Jeste li znali nešto o našoj školi prije ovog posjeta?

Ne previše ali nas je vaš ravnatelj upoznao s vašim mnogobrojnim  projektima  i fascinirana sam vašim radnim elanom i profesionalnošću  vašeg kolektiva i učenika. Zaista veseli čovjeka kad u ovim vremenima pesimizma dođe u sredinu u kojoj je prisutna ogromna volja za kvalitetnim poučavanjem i radom.

Kao glumica koja se bavi kazalištem što mislite o ovom prvom opatijsko festivalu?

Rajna Miloš  i ja smo prijateljice, zajedno smo studirale glumu i ovaj festival  je zaista pravo osvježenje i prilika da se popravi situacija nezavisnih  kazališta.

Kakvo je sada stanje na nezavisnoj sceni?

Nažalost vrlo teško ili bolje reći nikako  jer su dotacije Ministarstva drastično smanjene. Mnoga nezavisna kazališta su pred zatvaranje ( nismo još dobili sredstva za ovu godinu). Razočarani smo jer se ne afirmiraju kvalitetni kazališni programi već institucionalna kazališta i to je loše za hrvatsko glumište.

Što mislite koji su načini da se pozicija Vas i vaših kolega popravi?

Treba mijenjati svijest građana koji moraju shvatiti da je novac koji se daje za kulturu njihov i da oni moraju odlučivati o financiranju kulture i da jedino mjerilo treba biti kvaliteta programa. Pune dvorane naših neovisnih kazališta pokazuje da naša publika prepoznaje naš rad i entuzijazam.

Smatrate da će druženje na ovom festivalu donijeti neke promjene?

Da, nadam se jer jedini način da se mi svi na neovisnoj sceni udružimo i borimo zajedno.

Nepoznato je da i predajete na Akademiji dramskih umjetnosti?

Da, doktorirala sam na temi „ Kazališna tranzicija u Hrvatskoj – kulturni, zakonodavni i organizacijski aspekti“.  Sve ovo što sam vam do sada govorila, rekla sam kao ekspert za kazalište. Međutim, neke relevantne institucije i osobe ne mare previše za to.

Što biste za kraj poručili našim učenicima?

Vaše umijeće posluživanja, kuhanja i recitiranja je za svaku pohvalu i veoma sam zadovoljna  što sam vas sve upoznala i što sam bila dio glumačke ekipe na doručku.

          Zahvalili smo vedroj i razdraganoj gošći jer njezina energija i spontanost prelazi na sugovornike i oko nje stvara ugodno ozračje. Ne sumnjamo da će vesela, energična Bucka ostvariti bolje uvjete za nezavisnu scenu i želimo joj puno uspjeha u privatnom i glumačkom životu.

         Pričajući s Buckom čovjek osjeti njezinu ljubav prema dramskoj umjetnosti i tek tada shvatite što znači živjeti kazalište.

Intervju vodila:  Slobodanka Orešković, prof

 

 

Srđana Jevtić

Zanimljivo je da je Srđana Jevtić bila učenica Centra usmjerenog obrazovanja, smjer korespodent i moja učenica. Vodile smo ugodan, zanimljiv razgovor nakon što se ona sjećanjem vratila u svoje školske dane.

     Kako si se uopće počela zanimati za gastronomiju? 

     Oduvijek sam voljela jesti i kuhati. Kao djevojka sam uvijek kod prijatelja željela kuhati i pomagati pri pripremanju jela. Zaista to volim.

     Što si radila nakon srednje škole?

      Upisala sam Hotelijerski fakultet, ali sam odustala. Nakon toga sam radila u ugostiteljstvu. Sada završavam Studij mediteranske poljoprivrede u   Poreču.

      Kako si došla do emisije "Masterchef"?

      Oduvijek kuham za svoje prijatelje i oni su me prijavili želeći da i šira javnost upozna moju ljubav prema kuhanju. Smatrali su da moram   pokušati.

      Kako ti je bilo na snimanju showa?

      To mi je neponovljivo, prekrasno životno iskustvo. Živjeli smo zajedno, kuhali, družili se. Na jednom mjestu su bili ljudi slični meni, dijelimo         iste interese. Divno smo se družili i ostvarila sam s nekima trajno prijateljstvo:Šime, Ljubo, Ana, Robi, Matija.

      Emisija te učinila poznatom, što se promijenilo u tvom životu?

      Bogatija sam jer smo puno naučili, imali smo stroge učitelje i žiri. Sada radim ono što volim. Sretna sam!

      Reci nam tvoje mišljenje zašto je gastronomija sve popularnija?

Ljudi žele naučiti o zdravom načinu života, žele zdravo živjeti i dobro se hraniti. Ne smijemo zaboraviti da je stol jedino mjesto gdje se obitelj, prijatelji druže i razgovaraju, u ovom brzom življenju te jedini trenuci kada se članovi obitelji okupljaju i razgovaraju. Nažalost, toga je sve manje.

Što misliš o našim učenicima koji su sudjelovali u radionici?

Zainteresirani su, vidi se da ih stručni nastavnici uče mnogim tajnama zanata koji je izuzetno težak. Mislim da je najvažnije razvijati ljubav za to   zanimanje.

Što trenutno radiš?

Radim za KanalRI emisiju Guštiona koja se prikazuje svake druge srijede u 20 sati. Obilazimo Primorsko – goransku županiju, pripremamo       autohtona jela na moderan način. Želimo spojiti tradiciju i suvremene metode kuhanja (Do sada smo pripremali puževe, puhove, škampe itd.) Obilazimo male proizvođače sa izvornim proizvodima i pripremamo ih u obližnjim restoranima. Komentari su izuzetno pozitivni!

Jesi li zadovoljna?

Gastronomija koja mi je bila hobi i velika ljubav, postala mi je životni poziv, radim ono što volim!

I na kraju, što bi poručila našim učenicima?

Želim im reći neka uče, istražuju, neka budu hrabri i odvažni i neka shvate da je učenje cjeloživotni proces koji donosi osobnu sreću.

Dok Srđana govori o svojim planovim, receptima osjeća se ljubav i pozitivna energija koju prenosi na sugovornika. Mislim da je tajna njenog uspjeha što prihvaća posao i život kao igru koja je ispunjava zadovoljstvom. Još uvijek je razigrana i nasmijana kao u školskim klupama.

Zahvalila sam joj na razgovoru sa željama da još više uspije u struci i osobnom životu.

 

prof. Slobodanka Orešković

Samir Barač

                     

 

Jedan od gostiju na sportskom doručku je bio veliki hrvatski i riječki sportaš, vaterpolist Samir Barač. Samir Barač je simbol riječkog vaterpola, koji je 176 puta nastupao za reprezentaciju, osvajač mnogih europskih, svjetskih i olimpijskih odličja. Sportaš koji sa 38 godina još uvijek pridonosi svom klubu i reprezentaciji i pred njima je ove godine Olimpijada u Londonu za koju se pripremaju. Velikanu hrvatskog vaterpola postavili smo nekoliko pitanja za vrijeme doručka.

 

 

1.     Počet ćemo od Vaše zadnje nagrade, proglašeni ste najboljim sportašem Primorske goranske županije i dobitnik ste priznanja za najboljeg sportaša regije "Ivica Jobo Kurtini".

 

o   Sport mi je veliko zadovoljstvo i nagrade su rezultat mog dugoročnog rada. Svoje znanje i sportske kvalitete kontinuirano sam razvijao za dobrobit momčadi i reprezentacije. Kroz sport sam odrastao i živio sportskim životom. Mislim da je to način kako biti koristan obitelji,gradu i društvu u kojem živiš i radiš.

 

2.     Sigurno razmišljate o planovima nakon aktivne sportske karijere?

 

o   Razmišljam zajedno s mojim kolegama (Hinić, Glavan) osnovati akademiju vaterpola u kojoj bi svoje iskustvo i znaje prenosili mladima. Želja nam je imati najbolje i najkvalitetnije igrače, kao što ste vi škola iz koje izlaze najkvalitetniji kadrovi tako i mi želimo razvijati najkvalitetnije vaterpoliste.

 

3.     Imate li potporu kluba i grada?

 

o   Naravno, kroz širu društvenu akciju jer to je moralna odgovornost društva da kod mlade generacije razvijamo prave,istinske, moralne vrijednosti.

 

4.     Mislite li akademiju popunjavati  mladim igračima  Primorja?

 

o   Mislim da je najbolje pratiti mlade igrače  iz vlastite škole vaterpola jer sinergijom iskustva,tradicije i mladosti se postižu vrhunski rezultati.

 

5.     Tko su vaši uzori koji su utjecali na Vas u Vašem razvoju?

 

o   Moji uzori su Dabović, Bibanović, prof. Ivo Rendić,Zoran Mustur i trener reprezentacije Rudić. Od svoje 15-te godine dva puta dnevnotreniram i naučeni smo na odricanja. Sport mi je bio škola života u kojoj sam naučio odnos prema zdravom životu i pomogao mi je u cjelovitom razvoju ličnosti.

 

6.     Osim sportskih obaveza, čime se još bavite?

o   Još mi je ostao jedan ispit i diplomski na Poslovnoj akademiji u Rijeci.Čovjek mora raditi na sebi na što boljoj komunikaciji prema obitelji, prijateljima s kojima živiš i radiš.

 

7.     Često spominjete obitelj u svojim intervjuima i ona vam je važna.

 

o   Da, naravno. Smatram da su roditelji izuzetno bitni za razvoj mladih, njihovog zdravog odnosa prema života i kod sportaša je jako važna suradnja roditelja i kluba. Naš obiteljski život je podređen sportskim obvezama mene i moje djece(moja 15-godišnja kći trenira odbojku i zato nam treba jako puno energije)

 

8.     Danas ste tu na doručku. Što mislite o zdravoj prehrani?

 

o   Prije sam govorio o odricanju sportaša i mnogobrojnim dnevnim obavezama za koje je potrebna energija koju upravo dobijamo zdravim doručkom. Vaš projekt zdravog doručka je za svaku pohvalu. Treba se vratiti autohtonim jelima, hrani koju su jeli naši stari i na taj način spajati tradiciju i moderan način života. Kao sportaš znam koliko je važna prehrana za dobre sportske rezultate. Kada sam se počinjao baviti sportom sportaši su bili prepušteni sami sebi i nije bilo kao danas kada je to briga trenera i kluba.  Predložio bih vašem ravnatelju da u svoje projekte umetne i razradu sportskih menija i mislim da bi se odazvali mnogi treneri i roditelji djece sportaša.

 

9.      Što mislite o današnjem odrastanju mladih?

 

o   Živimo u vremenu kada mladi ljudi ponekad nemaju prave uzore. I zato, svi mi, roditelji, obitelj, škola, sportski klubovi moramo djeci ukazivati na prave moralne vrijednosti,  govoriti da radom i odricanjem  postižu  rezultate i koriste svojoj zajednici. Jedan od načina da to shvate je upravo bavljenje sportom.

 

10.       I za kraj, recite nam nekoliko dojmova o današnjem susretu s našim učenicima i  boravku u našoj školi.

 

o   Bilo mi je veliko zadovoljstvo doći u posjetu vašoj školi s mojim prijateljima sportašima. Ono što stalno naglašavam da kvaliteta mora biti važna, primjer vaše škole to pokazuje. Vi ste svojim programom i radom pokazali da ste kvalitetni, odlični i zlatni uspjesi na polju ugostiteljstva vas motiviraju još bolji.

 

Razgovarajući s velikim sportašem Samirom Baračem čovjek ostane fasciniran njegovom jednostavnošću, moralnim i čvrstim stavom i njegovom željom da bude koristan. On je čovjek  koji je čvrsto vezan za svoju obitelj, klub i grad u kojem i za koji živi. Rijeka može biti ponosna što ima takvog sugrađanina jer samo takvi ljudi mogu i trebaju biti uzor mladim naraštajima. Samir Barač je otkrio ljepotu vaterpola kao dječak i on vaterpolo, i sve sportske, prave vrijednosti sačinjavaju njegov život.

 

 Samiru i dečkima želimo svu sreću na Olimpijadi u Londonu!

 

 

 

Intervju vodila: prof. Orešković

Oglasna ploča
 
Kalendar
« Studeni 2017 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
30 31 1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
Prikazani događaji

 
Profesor(ica) godine

SANDA PERČI, nastavnica kuharstva

 
Učenik(ca) godine

PETAR MUDRINIĆ, 3.C

 
Korisni linkovi

 

Učenički dom Lovran

   

Katalog knjižnice 

 

 

 
Rječnici
 
Linkovi




 
Najava

 

 

 

 

 
Ravnatelj...

                       

Projekt (U)gosti na doručku!

Ugostiteljska škola Opatija u svom je osamdeset godišnjem radu stekla poseban ugled, među stručnjacima kao vrsna stručna škola, a među učenicima kao škola u kojoj se stječe dobro obrazovanje koje omogućuje i brže zapošljavanje. O dobrim rezultatima rada u školi najbolje govore brojne nagrade, diplome, medalje...

Tako je tijekom godina pokrenuto niz zanimljivih projekata, od kojih neki traju samo jednu godinu, a neki su višegodišnji. Ovogodišnji projekt, koji bi trebao biti višegodišnji jer je - izazovan i zahtjevan - nazvali smo (U)GOSTI NA DORUČKU......

Njime želimo promovirati doručak (zajutrak) kao najvažniji dnevni obrok, koji ima isti značaj i za učenike, i za zaposlenike, ali i za goste koji određeno vrijeme svog godišnjeg odmora i oporavka borave na Opatijskoj rivijeri. Zbog sve bržeg tempa rada i užurbanog načina življenja doručak je postao ne samo zapostavljeni obrok, nego i obrok koga se najčešće preskače. Ručak se u mnogim obiteljima pretvorio u jedini topli obrok u večernjim satima, a večera je također skoro nestala. Nama je cilj doručku vratiti izgubljeni značaj. Stoga smo pokrenuli ne samo ovaj projekt, nego ćemo nastojati da se doručak vrati u ugostiteljske objekte "na velika vrata", da se pri tom obrati pozornost na zdrav način pripreme i konzumiranja doručka, da se u pripremi koriste samo zdrave i autohtone namirnice i da doručak postane BRAND OPATIJSKE RIVIJERE. Naša je zamisao bila da na tako priređenIm doručcima tijekom godine ugostimo značajna imena iz naše svakodnevnice, od političara do sportaša i kulturnih radnika. Mislimo da će se uz njihova imena najbrže pronijeti glas o zdravom jutarnjem obroku. Gost na prvom doručku bila nam je poznata modna stilistica Žuži Jelinek, na drugom ni manje ni više nego PREDSJEDNIK REPUBLIKE HRVATSKE prof.dr.sc Ivo Josipović, na trećem počasni konzul Republike Poljske u Hrvatskoj prof.dr.sc Amir Muzur, na četvrtom smo ugostili kraljicu karnevala i meštra Tonija, na petom ministra Željka Jovanovića i sportaše: Miloš Milošević, Samir Barač, Ivan Krapić, Snježana Pejčić, Jelena Kovačević, Alvaro Načinović, Juraj Divjakinja. Na šestom doručku gosti su bili glumci Pero Kvrgić, Lela Margitić, Vitomira Lončar, Zijad Gračić, Marko Torjanac, Voljen Grbac, Denis Brižić...., a na Dan Europe ugostili smo šefa delegacije EU u RH Paula Vandorena, Hrvoja Marušića, pomoćnika ministrice vanjskih i europskih poslova, Vidoja Vujića, obnašatelja dužnosti župana PGŽ, Ivu Dujmića, gradonačelnika Opatije, Ivana Vidakovića - direktora Microsfot Hrvatske, Edvina Jurina, direktora McCann Ericsson Hrvatska, počasne konzule Dasnke, Finske i Poljske... Osmi doručak protekao je u Mikovskom (glazbenom ozračju), a ugostili smo Andreja Bašu, Vesnu Nežić Rzužić, Šajetu, Duleta i Silvanu Jeličić, Maria Šimunovića, Ljubu Kuntarića, Danijela Načinovića, Darka Čargonju.....

I školska godina 2012./2013. započela je svojim prvim doručkom. Na početku godine ugostili smo i duhovno se obnovili uz mnogobrojne svećenike i drage prijatelje od kojih ćemo izdvojiti fra Zvjezdana Linća, vlč. Ivana Tambolaša-župnika iz Opatije, vlč Ivana Milardovića-župnika iz Jelenja, Danijela Delongu-glasnogovornika Riječke nadbiskupije, vjeroučitelje iz mnogih škola... Nastavili smo s najpoznatijim DJ-jevima s ovih naših prostora, izbornikom hrvatske nogometne reprezentacije Igorom Štimcem i vatrenima, ministrom turizma Veljkom Ostojićem, Tonyjem Cetinski. Na dan liječnika u RH, točnije 26.02.2013. ugostitli smo priznate liječnike izPGŽ,ali i šire na čelu s ministrom znanosti, obrazovanja i sporta doc.dr.sc. Željkom Jovanovićem. Društvo za stolom su mu pravili:prim.dr.sc. Marijan Cesarik, zamjenik ministra zdravlja RH, Siniša Varga, ravnatelj HZZO, Petar Skansi, pomoćnik ministra obrazovanja, Herman Haller, ravnatelj KBC Rijeka, Branko Šestan, ravnatelj Ortopedske bolnice Lovran i brojni drugi eminentni liječnici. A tko slijedi? Pratite nas.....

Projekt nismo samo izmislili. Prethodila su mu istraživanja kojom smo saznali da li i koliko naši učenici doručkuju, da li naši mještani koriste ovaj obrok, da li ga znamenite ličnosti preskaču ili mu posvećuju dužnu pažnju? Rezultati su poražavajući. Čak 60 posto osoba preskače doručak. I to je bio prvi siguran znak da smo na dobrom putu promovirati naš projekt, nastojati s njim upoznati ugostiteljske i hotelske djelatnike, a prvenstveno potaknuti naše učenike da ga počnu koristiti i dalje protežirati u svojim budućim radnim sredinama.

Prvi rezultati projekta su izvrsni. Svi su gosti bili oduševljeni posluženim obrokom, a učenici i nastavnici zadovoljni jer se ovi mali a zdravi obroci relativno lako i brzo pripremaju.

                                                                                                                                                                                                                                                   

 

 
Novosti iz CARNeta
Učitavanje RSS feeda je završilo s greškom: 404
 
Forum
 
Preporuka naših učenika

     

 
Tvrtke - prijatelji škole

Prehrambeno industrijski kombinat d.d. Rijeka – PIK RIJEKA – danas je moderna tvrtka s dugogodišnjom tradicijom, tvrtka koja proizvodi kvalitetne prehrambene proizvode prema visokim standardima.

 

Liburnia Riviera Hoteli d.d. danas je jedna od najvećih hotelskih tvrtki u Republici Hrvatskoj, koja poslovanje temelji na tradiciji i povjerenju gosta, te stručnim djelatnicima.

 

Kandit Osijek ima dugu tradiciju u proizvodnji bombona, vafla i raznih slatkiša.S radom je započela 1920.g. Kandit čokolade, praline, bomboni, te krem proizvodi mame uzdahe svih generacija.

 

Časopis za kulturu stola - Iće & piće  prezentira hrvatsko kulinarsko naslijeđe, ali i suvremene trendove u kuhanju, vinarstvu, maslinarstvu...,

 

Tvrtka Thorax d.o.o. je specijalizirana za organizaciju, realizaciju, promociju i upravljanje koncertnim, kulturnim, poslovnim, sportskim i ostalim događanjima – event management.

 

Hotel Grand Adriatic nalazi se u neposrednoj blizini središta grada Opatije, iznad šetnice Lungomare. Kvalitetom, ponudom , te sadržajima udovoljit će i najzahtjevnijem gostu.

 

Više od pet stoljeća iskustva i bogate tradicije proizvodnje likera i alkoholnih pića pretočeno je u današnju tvrtku. Maraska d.d. moderna je hrvatska tvrtka koja uz tradicionalnu proizvodnju i prodaju alkoholnih pića proizvodi i bogati asortiman bezalkoholnih pića raznih vrsta i okusa.

 

Riječke tvrtke Tpk, Arcus i Ivad, prve u Hrvatskoj u domeni veleprodaje pića, ujedinjuju se u poduzeće TIA partner .Svojim kupcima nude prepoznatljivu kvalitetu usluge, uz zajamčenu profesionalnost, pouzdanost i fleksibilnost.

 

KRAŠ – okus koji spaja generacije već cijelo stoljeće.
O Krašu najbolje govore njegovi brandovi poput Bajadere, Griotte deserta, Dorina čokolade, Životinjskog carstva, Domaćice, Napolitanki, Kiki i Bronhi bombona, te ostali proizvodi dobro poznati brojnim potrošačima.

 

NIKAS - CARSTVO OKUSA NA NAJVIŠOJ RAZINI 

Nikas d.o.o. je utemeljeno 1990.g. Osnovna djelatnost tvrtke je zastupanje, uvoz i distribucija poznatih prehrambenih brendova. Od 2007.g. posjeduju licencu Universita del caffe della Croazia.

PREHRAMBENA INDUSTRIJA FAMI-S NAŠIH POLJA DO VAŠEG STOLA, SAMO ISKONSKA PRIRODA

Fami priča započinje 1989. godine u Donjem Miholjcu. FAMI GRUPA, osim začina proizvodi široku paletu sokova, sirupa, stolne vode, tjestenine i pekarskih proizvoda, kao i pakiranja velikog broja različitih prehrambenih proizvoda, ukupno 232 proizvoda pod vlastitom robnom markom.

 

TISAK

Tisak, član Agrokor koncerna, najveći je maloprodajni lanac kioska te vodeći hrvatski distributer tiskovina, duhanskih proizvoda, prepaid bonova i start paketa  telekom operatera te ostalih proizvoda.

COCA-COLA

Coca-Cola HBC Hrvatska jedna je od najvećih tvrtki u industriji bezalkoholnih napitaka u državi, a ujedno je i ovlaštena punionica tvrtke The Coca-Cola Company


 

ZVIJEZDA d.d.

Zvijezda uspješno egzistira u vrhu hrvatskog prehrambenog tržišta više od 90 godina. Vrijednosti koje odlikuju Zvijezda proizvode jesu izvornost, izvrsnost i prepoznatljivost

JAMNICA d.d.

Jamnica d.d., je hrvatski proizvođač mineralnih voda osnovan 18. listopada 1828. godine. Dio je koncerna Agrokor

METRONET d.d.

Metronet je dioničko društvo utemeljeno u svibnju 2005. godine sa sjedištem u Zagrebu. Osnovna djelatnost Metroneta je pružanje telekomunikacijskih usluga putem vlastite TK mreže na području Republike Hrvatske.

 

 
Mala škola bontona

Lijepo ponašanje je jedan od osnovnih dijelova bontona. To je idealna prilika da muškarac pokaže sve lijepe manire koje posjeduje, a da žena zablista svojom elegancijom i otmjenošću. Bez obzira da li se radi o prestižnom, skupom restoranu, pizzeriji, konobi ili gradskoj kavani, plaži, domu maniri jednog gospodina i jedne dame su uvijek isti.

MOLIM, IZVOLI, HVALA OPROSTI

Kako u većini životnih situacija, tako i u restoranu, pristojno ponašanje, ljubazno ophođenje prema ljudima i nasmiješeno lice otvaraju sva vrata. 

Nepotrebno je ulaziti u preveliku priču sa konobarima, saslušajte što vam preporučuju, a ako su vam takvi detalji suvišni, onda ih prekinite ljubaznim tonom. Slobodno postavite pitanja o hrani ili piću, a konobari bi trebali biti dobro upućeni u sastojke i način pripreme.

Na kraju im zahvalite na usluzi i istaknite ako vam se neko jelo posebno svidjelo. Kažite konobaru da prenese kuharu vaše komplimente, onda će svi biti zadovoljni.

U svim prilikama u kojima se nađete, ne zaboravite na četiri čarobne riječi MOLIM, HVALA, IZVOLI i OPROSTI - to je način da lijepo zaokružite ugodan boravak u restoranu.

 
Iz knjige dojmova...

 

Ugostiteljska škola Opatija ostvarila je odlične rezultate i doprinijela razvoju ugostiteljstva i turizma. Čestitam nastavnicima i učenicima na uspjesima.

Danas sam i sam imao priliku uvjeriti se u kvalitetu rada škole. Siguran sam da će škola nastaviti s uspješnim radom.

 

prof.dr.sc. Ivo Josipović

Predsjednik RH

 

Sve moje čestitke školi, učenicima i nastavnicima.

 

Stjepan Mesić

bivši Predsjednik Republike Hrvatske

Danas ću sigurno imati uspješan dan, jer svaki zdravi dan počinje sa zdravim doručkom. Sjajna ideja ravnatelja, nastavnika i učenika Ugostiteljske škole Opatija putokaz je za sve kako treba izgledati kvalitetna škola 21. stoljeća. Inovacije, poduzetništvo i znanje svih iz ove škole garancija su da ugostiteljstvo i turizam ove regije i cijele Hrvatske imaju odličnu budućnost. Čestitam od srca.....

doc.dr.sc. Željko Jovanović

Ministar znanosti, obrazovanja i sporta RH

http://www.vojko-obersnel.com/assets/images/lista/Zeljko-Jovanovic-tn.jpg

Ovo nije samo hvale vrijedan projekt, nije samo obrok koji pokazuje znanja i vještine učenika ove škole - ovo je putokaz znanja, dobre volje i vizije... Uživao sam u svakom jelu. Sve pohvale i najljepše želje za daljnji uspjeh ovog projekta i škole...

Tihomir Jakovina

Ministar poljoprivrede RH

Čestitke na kreativnom, inovativnom i poduzetničkom pristupu obrazovnom procesu. Zaista mi je bilo ugodno iznenađenje!!! Puno uspjeha u daljnjem radu!

Veljko Ostojić

bivši ministar turizma RH

U svakoj školi se može čuti i vidjeti nešto lijepo i novo, a u ovoj se vidi više od toga. Rezultat je to napornog i izvrsnog rada ravnatelja i njegovog tima.

Neka tako i ostane.

prof.dr.sc. Vidoje Vujić

bivši župan

Primorsko-goranske županije

 

Hvala lijepa na Vašem pozivu. Prije svega želim i učenicima i rukovodstvu Vaše škole puno sreće u postizanju visokog stupnja stručnosti Vaših učenika.U ovim izuzetno kompetitivnim vremenima, važno je pružati turistima najbolju moguću uslugu po što povoljnijim cijenama. Vaš centar izvrsnosti pruža učenicima priliku da svojim stečenim znanjem i vještinama konkurira i u inozemstvu.

Paul Vandoren

Ambasador - šef delegacije EU

 

Bila mi je uistinu velika čast i zadovoljstvo družiti se s vama! Hvala vam na pozivu i do skorog viđenja. Voli vas vaš Toni Cetinski.

 

Zahvaljujem vam na pozivu gdje su za istim stolom bili sport, turizam i ugostiteljstvo. Svim učesnicima i organizatorima želim puno uspjeha, a učenicima bih poželio sve najbolje u njihovom životu i budućem poslu. S poštovanjem Samir Barač

 

U ime stožera hrvatske nogometne reprezentacije, naših igrača i HNS-a, želim vam da i ubuduće silno doprinosite razvoju ugostiteljstva i gastronomije u vašoj regiji koja je nesumnjivo perjanica Hrvatske u svojoj djelatnosti.

Igor Štimac

bivši izbornik hrvatske nogometne reprezentacije

 

Bio je to doručak za sva čula. Odličan desert, a i predjelo.

A i ono između je bilo ukusno. Hvala vam.

Mile Kekin

frontman grupe Hladno pivo

 

Blagdansko i obiteljsko drugovanje uz duhovnu obnovu i molitve te nastavljeno uz raspoloženi doručak u Ugostiteljskoj školi Opatija. Zahvalan sam vodstvu škole za ovu prigodu gdje se produbljuje vjera i ljubav. Bog neka svojim blagoslovom neprestano bdije nad ovom školom da uz stručnu i ljudsku pomoć profesora i djelatnika odavde u život pođu generacije mladih ljudi spremnih na služenje i dobrotu. Mir i dobro!

fra Zvjezdan Linić

fra Zvjezdan Linić

 
 > Intervju mjeseca
CMS za škole logo
Ugostiteljska škola Opatija / Kumičićeva 14, HR-51410 Opatija / ss-ugostiteljska-opatija.skole.hr / ured@ss-ugostiteljska-opatija.skole.hr
preskoči na navigaciju