preskoči na sadržaj

Ugostiteljska škola Opatija

Poruka roditeljima....

Dragi roditelji....

Naučite djecu: da se smiju, da misle lijepo, upozorite ih da njihove želje, nastojanja i htijenja ne budu veća od njihovih mogućnosti, da njihove ruke ne prljaju ničije djetinjstvo, odrastanje i ničije želje. Morate ih naučiti da vole. Jer tko voliti zna, toga vole.

Odgovorite na sva njihova pitanja, nađite vremena za njih pa makar čitali današnje novine sutra ili pogledali omiljenu seriju sa zaostatkom. Poljubite njihove snove, učinite da njihove blistave oči vide samo zvijezde. Ne dozvolite da njihovu maštu obuzme zlo. Ne dajte da vaše dijete odrasta u većoj radosti uzimanja nego davanja.

Zaustavite vrijeme bar na trenutak ako ne stignete dati djeci sve što im treba da odrastu u ljepoti, jer za ono što se sad događa nisu kriva djeca. Djeca su još jedino dobro koje je čovječanstvu ostalo.

Suradnja između roditelja i nastavnika

Jedna od bitnih odrednica pedagoški djelotvorne škole je razvijena suradnja s roditeljima. Ukratko, suradnja predstavlja zajedničko djelovanje i pregovaranje koje je usmjereno prema nalaženju rješenja, odnosno novog, zajedničkog polazišta.

Suradnja ne postoji kada su glasovi povišeni, a ljudi uzbuđeni i ljuti. Ona također ne postoji kada se ljudi povuku, postanu pasivni ili se učestalo vraćaju na prijašnje probleme. Nasuprot tome, suradnja postoji kada je prisutno poštovanje koje se očituje u slušanju, želji za razumijevanjem, prihvaćanju promjena, drugačijih gledišta, novih aktivnosti…

Suradnja škole i obitelji, odnosno učitelja i roditelja, može biti tradicionalna i partnerska. Na koji će se način ona ostvariti i odvijati, ovisi o zakonskim propisima, školskom ozračju, individualnim osobinama učitelja i sociodemografskim i psihosocijalnim obilježjima roditelja.

Istraživanja Miljević-Riđički (2009) te Pahić, Miljević-Riđički i Vizek Vidović (2010) ukazuju na to da u Hrvatskoj i dalje prevladava tradicionalan oblik suradnje, u kojemu je odgovornost za obrazovanje djece prepuštena školi. Izravnu uključenost roditelja u život škole ne očekuju ni učitelji ni roditelji. Ciljeve rada određuje škola i tek ponekad o tome obavještava roditelje. Odgojno-obrazovne planove izrađuju učitelji, kulturalne razlike često se zanemaruju, a komunikacija s roditeljima relativno je rijetka, orijentirana na pojedinačne probleme i pretežno ju inicira škola. Drugim riječima, uloga škole je dominantna.

Partnerski odnos, s druge strane, naglašava važnost suradnje učitelja i roditelja u obrazovanju i socijalizaciji djece, poštivanje kulturalnih razlika, te značajnost različitih perspektiva za stvaranje pozitivne klime za učenje. Komunikacija između dviju strana je česta, uloge su jasne i podržavajuće, a odgojni ciljevi i planovi rada zajednički određeni.

Uobičajeni oblici suradnje s roditeljima

Najuobičajeniji oblik suradnje s roditeljima u Hrvatskoj su roditeljski sastanci, na kojima se raspravljaju pitanja od interesa za sve roditelje, a mogu se organizirati i radionice na različite teme. Roditelji ne bi trebali biti pasivni primatelji informacija tijekom roditeljskih sastanaka, nego bi ih se trebalo potaknuti na aktivno sudjelovanje, razmjenu iskustava i dogovor o načinu uključivanja u život škole. Roditeljski bi sastanak trebao biti takav da potiče roditelje i na druge oblike suradnje, da uvide korist koju od toga imaju i da se u školi ugodno osjećaju. Iz tog razloga, informacijama o uspjehu, izostancima i problemima učenika kao pojedinca nije mjesto na roditeljskim sastancima.

O takvim, odnosno o osobnijim stvarima, raspravljati se može na individualnim razgovorima roditelja s učiteljem (stručnim suradnikom, ravnateljem), što je također uobičajen oblik suradnje.

Pismene poruke roditeljima također se koriste, a kao njihova prednost navodi se to da na najmanju mjeru svode mogućnost pogrešnog razumijevanja obavijesti koje učitelj želi prenijeti roditeljima. Pismene je poruke dobro koristiti, primjerice, kao oblik edukativnih materijala ili formalnih informacija za roditelje (prijepis ocjena, informacije o izletu i slično).

U privatnim i alternativnim školama, te u školama u manjim mjestima, ponekad se kao oblik suradnje koristi i posjet učitelja domu učenika. Neki od dodatnih oblika suradnje su prisustvovanje roditelja školskim svečanostima, predavanja za roditelje, ali i predavanja roditelja npr. u svrhu profesionalne orijentacije i slično.

Zašto je bitna suradnja škole i roditelja?

Važnost sudjelovanja roditelja u radu škole odavno je prepoznata, a posljednjih je nekoliko desetljeća u fokusu mnogih istraživanja. Kvalitetna suradnja škole i roditelja omogućava kontinuirano praćenje rada i razvoja učenika, pronalazak uzroka eventualnih teškoća, ukazivanje na propuste i poticanje normalnog toka razvoja. Međusobna suradnja škole i obitelji pospješuje odgoj i obrazovanje, ima pozitivan utjecaj na školski uspjeh djeteta, ali i na njegovo cjelokupno ponašanje.

Niz američkih istraživanja provedenih u razdoblju od 1969. do 1984. godine potvrdio je da sudjelovanje roditelja u aktivnostima škole pozitivno utječe na učenike i njihovo školsko postignuće te motivirajuće djeluje i na učitelje i na roditelje. Unatoč toj činjenici, ista istraživanja pokazuju da 75 posto roditelja ne koristi te mogućnosti. Istraživanje Margetić i Krapac (1992), provedeno u hrvatskim osnovnim školama, pokazalo je da je samo 22 posto stručnih suradnika svoju suradnju s roditeljima ocijenilo kao veoma dobru, dok se suradnja s učenicima, ravnateljem, učiteljima i ostalim stručnim suradnicima u većem postotku ocjenjivala veoma dobrom.

Istraživanje Marušić i sur. (2006), s druge strane, pokazuje da je vrlo visok postotak učitelja i roditelja općenito zadovoljan međusobnom suradnjom, no taj se nalaz odnosi na tradicionalne oblike suradnje – odlazak na informacije i roditeljske sastanke. Kada se u obzir uzme učestalost netradicionalnih oblika suradnje (npr. edukativne radionice ili predavanja za roditelje, roditeljsko sudjelovanje u životu škole, sudjelovanje roditelja u povezivanju škole i lokalne zajednice) i mogućnost utjecaja roditelja na donošenje odluka, zaključak je drugačiji. U istraživanju roditeljske participacije u Hrvatskoj iz 2009. godine, većina roditelja izrazila je želju za sudjelovanjem u nastavi i uključenjem u donošenje odluka, te se izjasnila da smatra kako bi škola trebala tražiti njihovo mišljenje o pitanjima koja se tiču obrazovanja njihove djece.

Dakle, ako roditelji imaju želju sudjelovati u obrazovanju njihova djeteta, te ako su dokazane prednosti koje takva suradnja ima, što koči njezino ostvarivanje? Prije navođenja smjernica kako ostvariti i održati dobru suradnju škole i roditelja, korisno je promotriti koji su mogući izvori sukoba između njih.

Izvori sukoba učitelja i roditelja

Jedan od izvora sukoba između učitelja i roditelja je, primjerice, činjenica da te dvije strane opažaju istu stvar različito. Dok jedna strana može dijete promatrati kao energično, spontano i društveno, druga ga strana može smatrati divljim i nediscipliniranim. Takve razlike u percepciji dodatno su naglašene različitim okolnostima u kojima učitelj i roditelji vide dijete. Isto dijete može biti otvoreno i brbljavo u sigurnosti svoje kuće, dok u školi ono može biti mirno i povučeno.Loše ocjene također mogu biti izvor sukoba. Dok se jedni roditelji s lošim ocjenama suočavaju konstruktivno i pokušavaju, u suradnji s učiteljem, pomoći djetetu, drugi su roditelji vrlo osjetljivi na loše ocjene i shvaćaju ih osobno, misleći – ako je dijete „loše“, znači da su i roditelji „loši“. Takvi roditelji često optužuju učitelja da nije objektivan i da ima nešto protiv njihova djeteta.

Osobnost roditelja potencijalni je izvor sukoba i u slučaju kada roditelj postane ljubomoran jer dijete previše voli ili cijeni učitelja, ili pak teško podnosi sve veću neovisnost koju dijete stječe polaskom u školu. Roditelji postaju posebice neprijateljski raspoloženi prema školi i učitelju kada su pod dojmom da se u školi uče i propagiraju moralni ili religijski stavovi s kojima se roditelji ne slažu.

Za neke roditelje odlazak u školu nije ugodan. Obično su to manje obrazovani roditelji koji nisu uspjeli završiti školu pa, i kao odrasli, zaziru od nje i od učitelja. Ako njihovo dijete ima nekakav problemi, skloni su reći: „Učinite što mislite da je najbolje. Vi ste učitelj.“ Iako to može izgledati kao nedostatak brige za dijete ili, u najmanju ruku, prebacivanje odgovornosti, takvo je ponašanje vjerojatno posljedica roditeljeve nesigurnosti. S druge strane, visokoobrazovani roditelji se ponekad prema učitelju odnose podcjenjivački jer misle da su stručniji i sposobniji od njega.

No, izvori sukoba nisu vezani isključivo uz roditelje. I učitelji su samo ljudi, s vrlinama i manama. Neki možda imaju svoje miljenike ili su nepravedni prema drugim učenicima. Otvoreni sukob roditelja s učiteljem vjerojatno neće biti koristan u takvoj situaciji. Miran razgovor i molba za pomoć prije će donijeti rezultat – većini učitelja stalo je do učenika i spremni su pomoći.

Što učitelj može učiniti kako bi razvio kvalitetnu suradnju?

Vizek Vidović i sur. (2003) navode niz praktičnih savjeta učiteljima kako povećati mogućnost kvalitetne suradnje. Primjerice, komunikaciju s roditeljima trebalo bi uspostaviti na samom početku školske godine, a ne onda kada se pojavi neki problem. Ostvarenu komunikaciju potrebno je održavati tijekom cijele školske godine kroz različite oblike, pa i neformalne kontakte. Roditeljima pri tome ne treba govoriti samo loše stvari u vezi njihova djeteta, nego  spomenuti i one pozitivne. Roditelji će tako lakše prihvatiti negativne stvari, a uz to je manja vjerojatnost da će se osjećati loše, postati ljuti ili čak agresivni.

Učitelj bi također trebao što bolje upoznati obitelj svakog učenika – kroz razgovor s roditeljima, učenikom, zadavanjem učeniku zadatka pisanja sastava o toj temi i slično. Nakon upoznavanja roditelja, učitelj bi trebao razmisliti ili pitati roditelja na koji ga način može uključiti u život i rad škole. Roditelj, ovisno o svojim interesima, hobijima ili mogućnostima, može biti pratnja na izletu, sudjelovati na nastavi kao razredni pomagač, držati radionice u školi ili pomoći u uređenju škole i školskog okoliša.

Kako se ophoditi s „teškim“ roditeljima?

S većinom je roditelja moguće uspješno surađivati, no postoje i roditelji koji nisu objektivni kada se radi o njihovom djetetu – takozvani teški roditelji. Brdar i Rijavec (1998) navode nekoliko tipova takvih roditelja. „Agresivac“ je roditelj koji, kada dijete učini nešto problematično, bijesan dojuri u školu, odbija razgovor o problemu i potrebno ga je spriječiti da na licu mjesta ne istuče dijete. „Tužibaba“ je roditelj čije dijete je problematično, no roditelj ignorira poruke učitelja i naposljetku se žali ravnatelju da učitelj ima nešto protiv njegova djeteta. „Pacijent“ je roditelj koji ne želi razgovarati o postojećim problemima djeteta, već o svojim problemima.

Neovisno o tome pripada li „težak“ roditelj nekom od navedenih ili preostalih tipova, u ophođenju s njim korisno je prvenstveno ostati miran i ne dati se uvući u prepirku. Također je dobro naučiti slušati kako bi se prepoznalo što roditelja zapravo muči. Uzrok mnogih nesporazuma je u dojmu roditelja kako ih se uopće ne čuje.

Prije upuštanja u bilo kakve rasprave, dobro je unaprijed si razjasniti razloge svojeg ponašanja i planiranih budućih akcija. Bude li roditeljima posve jasno učiteljevo gledište, bit će manje teški. Nakon što je jedan problem riješen, na njega se više ne treba vraćati. Na rješavanje novog problema ne bi trebali utjecati stari propusti. O problemima je također korisno misliti i govoriti u terminima situacije, a ne nečijih nepoželjnih osobina.

Što roditelji mogu učiniti?

Za suradnju su potrebne dvije aktivne strane. Iako je velik dio odgovornosti za iniciranje suradnje na školi, roditelji trebaju i sami prilaziti učiteljima i ravnatelju, poticati dijalog, razmjenu ideja i strategija za sudjelovanje. Zanimanje i istinska volja da se učiteljima pomogne u razvoju potencijala djeteta bit će prepoznato i cijenjeno.

U rijetkim se situacijama može dogoditi da je učitelj čovjek s kojim se ne može razgovarati. U tom slučaju, roditelj može poduzeti nekoliko akcija, od kojih svaka ima pozitivne i negativne posljedice. Primjerice, roditelj se može žaliti školskim vlastima i tražiti da taj učitelj više ne radi s djecom, može promijeniti školu, tražiti od djeteta da se prilagodi ili tražiti pomoć školskog psihologa kao posrednika u sukobu. Ipak, u većini slučajeva učitelj je suradnik, a ne neprijatelj roditelju.

Misao vodilja

Temelj zdravog sustava odgoja i obrazovanja je uključivanje roditelja u obrazovne akcije. Škola koja je usmjerena na dijete vidi roditelje kao svoje najvažnije partnere jer su oni ti koji najbolje poznaju svoje dijete. Učitelji, dakle, trebaju uvažavati roditelje, kao što roditelji trebaju uvažavati njih. Njihove su uloge u odgoju i obrazovanju djeteta različite, ali komplementarne. Uzajamno poštovanje, dijeljenje informacija, osjećaja i vještina, dogovaranje i zajedničko odlučivanje, nužno je kako bi se ispunila odgovornost za razvitak djeteta. Treba imati na umu da je za postizanje navedenog potrebno vrijeme i trud uključenih. Međutim, kada se u obzir uzmu brojne prednosti koje dobra suradnja ima za obje strane, ali – još važnije – za samo dijete, to je mala cijena koju treba platiti.

Izvor: skole.hr; Maja Galić, www.istrazime.com

Što roditelji moraju znati o You Tube-u

Što roditelji trebaju znati o YouTubeu

Autor: Gordana Benat

YouTube je prozor u  čudesan svijet. Toliko zanimljivih materijala - obrazovnih, zabavnih, ili kreativnih se tamo može naći. No između videa o mačkama i crtanih filmova, tu je i puno neprimjerenih sadržaja. Pitanje je, kako ćemo mi, kao roditelji, pomoći djeci da sigurno surfaju YouTubeom?


Ova tema nije zanimljiva roditeljima čija djeca nisu dovoljno stara da na YouTubeu provode vrijeme u potrazi za nekim od svojih omiljenih pjevača ili serija dok roditelj nije u blizini i ne može vidjeti što se nalazi na ekranu.

Ali velika većina djece od najranije dobi uz nadzor roditelja u većoj mjeri prati crtane filmove na YouTubeu nego na televiziji. Statistike kažu da:

  • više od 1 milijarde jedinstvenih korisnika posjete YouTube svaki mjesec
  • više od 100 sati videa se svake sekunde postavlja na YouTube 
  • više od 6 milijardi sati videozapisa gledamo svaki mjesec na YouTubeu. To je gotovo sat vremena po osobi na Zemlji, a svake godine ta je brojka još veća. 

Dijeljenje i gledanje videozapisa

Postoje dva aspekta YouTubea o kojem vrijedi razgovarati sa svojom djecom: gledanju videozapisa i uploadu – dijeljenju videozapisa.

Ako vaše dijete koristi YouTube za gledanje videa, razmislite o usvajanju nekoliko primjera dobre prakse u svojoj obitelji kako biste svi na kraju bili sretni i zadovoljni:

  • Držite računalo u „najprometnijoj“ prostoriji, npr. dnevna soba. Na taj način smanjujete djetetovo iskušenje da troši vrijeme na pretraživanje i pregledavanje neželjenih videozapisa.
  • Zavirite na YouTube centar za sigurnost prije nego predate kontrolu nad računalom svom djetetu. Tamo možete pronaći korisne resurse o privatnosti, uznemiravanju, zlostavljanju, i još mnogo toga.
  • Većina YouTube videa dopušta komentare. To mu daje karakteristike društvene mreže poput Facebooka. Provjerite razumije li vaše dijete dobra pravila ponašanja u društvenim medijima. 
  • Provjerite postavke sigurnosti. Možete ih pronaći na samom dnu stranice, na YouTube.com. To nije 100 posto sigurno, ali nakon što ste uključili tu opciju, ona će vam pomoći filtrirati neke od neprimjerenih sadržaja. Više informacija o tome kako uključiti sigurnosnu opciju možete pronaći ovdje.

Kreiranje videa može biti jako zabavna i poučna aktivnost, i to je nešto što treba aktivno poticati kod djece. U današnje vrijeme jako je lako napraviti video. Kao i mnogi fotoaparati i pametni telefoni imaju aplikacije za izradu videa, koje su vrlo jednostavne za korištenje.

Međutim, baš kao i sa bilo kojom drugom aplikacijom za dijeljenje videa i slika, mladi ljudi trebaju razmišljati o utjecaju i mogućim posljedicama onoga što objavljuju na Internetu.

Ako vaša djeca imaju vlastiti račun na YouTubeu, predložite im nekoliko stvari:

  1. Korištenje značajki privatnosti usluge YouTube. Moguće je jednostavno postaviti osobne videozapise s oznakom "privatno" ili "nepopisano" (unlisted) i dijeliti video URL s odabranim osobama. Privatni videozapis može vidjeti i do 50 drugih osoba koje su pozvane da pogledaju video. Takav videozapis se  neće pojaviti na kanalu korisnika ili u rezultatima pretraživanja ili na popisu pjesama, te će biti nevidljiv drugim korisnicima.
  2. Neka razmisle o potpuno anonimnom računu, bez mogućnosti povezivanja identiteta u odnosu na svoje korisničko ime, mjesto stanovanja, ili spol. Istraživanja su pokazala da žene odabiru više ženski-orijentirana korisnička imena zbog čega trpe puno više uznemiravanja. Na primjer, razmislite o tome što si vaša kćer može priuštiti ako je postavila ime koje se prikazuje na ekranu kao „SlatkaMala14“.
  3. Neka se uvijek vode „baka pravilom“. Što bi baka rekla da je vidjela taj video?

Dobro je učiti djecu da se prije objave videozapisa pitaju nekoliko kritičnih pitanja: 

  • Što moj video govori o meni? Kako se to može činiti nekome tko me ne poznaje?
  • Može li ovaj video osramotiti mene ili bilo koga drugog u njemu, sada ili u sljedećih nekoliko godina?
  • Mogu li se drugi ljudi prepoznati u ovom videu? Jesam li tražio njihovo dopuštenje prije objave?
  • Ako sam priložio glazbu, imam li dozvolu od umjetnika ili sam koristio glazbu koja je u javnoj domeni?

Izvor: http://mediasmarts.ca/

Hrabri telefon uveo i savjetodavnu liniju za roditelje

Hrabri telefon je kroz kampanju pod nazivom "Svaki propušteni poziv je propuštena prilika“ prikupio sredstva za otvaranje novih savjetodavnih telefonskih linija za djecu ali i za roditelje.

Udruga Hrabri telefon je do sada imala jednu besplatnu savjetodavnu liniju za djecu koja je djelovala na području cijele Hrvatske, a volonteri Hrabrog telefona su mogli odgovoriti na samo jedan od četiri poziva djece i roditelja, dok bi ostali pozivi ostali neodgovoreni.

Na kraju kampanje "Svaki propušteni poziv je propuštena prilika“ prikupljena su sredstva dovoljna za otvaranje dvije linije za djecu i jednu potpuno novu uslugu - savjetodavnu liniju za roditelje, budući da roditelji čine značajan udio pozivatelja na svim savjetodavnim uslugama Hrabrog telefona.

Od sada će broj 0800 0800, koji je do sada bio rezerviran za dječje hrabre pozive, biti na raspolaganju roditeljima i odraslim zabrinutima za djecu, čime je za roditelje ujedno otvorena prva savjetodavna linija tog tipa u Hrvatskoj. Za djecu će biti otvorene dvije istovremene linije s harmoniziranim europskim brojem 116 111. Linije će biti otvorene za sve pozive iz fiksnih i mobilnih mreža, osim za korisnike mreže TELE2 koji će u najkraćem roku uspostaviti uvjete za dostupnost ovog broja i svojim korisnicima. 

Europski harmonizirani broj 116 111 je broj za dječje savjetodavne linije u Europi, nastao zalaganjem članova Child Helpline International koji su željeli jedinstveni, kratki, lako pamtljiv besplatan broj za dječje linije u Europi. Namjera je također bila da se istim brojem osigura ista usluga: stručna, besplatna savjetodavna pomoć djeci.

Motivirajte svoje dijete za učenje

Učenje je cjeloživotni proces. Započinje s prvim udahom izvan majčine utrobe i traje do kraja života. Najintenzivnije razdoblje života zaokupljeno učenjem je od djetinjstva do mladosti kada dijete, a kasnije mladi čovjek pohađa školu i kasnije možda fakultet, odnosno obrazuje se za svoje buduće zanimanje.

U tom razdoblju roditelji često nailaze na probleme kako pomoći svom djetetu u učenju, kako ga potaknuti na učenje, kako stvoriti pozitivan stav prema učenju.  Važno je napomenuti da sposobnost učenja nije ograničena urođenim karakteristikama, ona se može razvijati učinkovitim strategijama učenja, a ono što je najvažnije pri tome je roditeljska pomoć i vodstvo.

Mnogi roditelji misle da se disciplina i volja za učenjem razvija u vrtiću i školi. Jednim dijelom su u pravu, ali osnovne navike i vještine potrebne za uspjeh u školi stvaraju se u obitelji, i to od najranije dobi. 

Motivacija za učenje

Od najranijih dana djetetova života u obitelji važna je emocionalna klima. Bitno je da je ispunjena toplinom i pažnjom i da je svaka pohvala i kritika upućena s odgovarajućom intonacijom glasa. Na taj način se u djetetovom organizmu izlučuju motivacijski neurotransmiteri koji su temelj za budući interes za učenje.

Najbitnija stvar za bilo kakvo postignuće pa i za uspješno učenje je motivacija. Motivacija je svako ponašanje usmjereno  prema nekom cilju. Što smo bliže cilju to je veća motivacija. 

Naš je mozak prirodno programiran za motivaciju u učenju: stečeno znanje ili nova vještina nagrađuju se valom hormona sreće.

Razlikujemo unutarnju i vanjsku motivaciju. Kod vanjske motivacije naše je ponašanje potaknuto nekim vanjskim motivom. Primjer vanjske motivacije u učenju je učenik koji uči da bi izbjegao kaznu ili da bi dobio neku nagradu.

Unutarnja motivacija je bitna i predstavlja sve ono što nas iznutra navodi na neku aktivnost i određuje njen smjer, intenzitet i trajanje.  Ako tu definiciju primijenimo na učenje, tada podrazumijevamo učenje koje je motivirano željom za znanjem, a proces učenja nas ispunjava i čini nas sretnima.  To je ono što kod djece treba poticati, a najveći utjecaj na djecu imaju roditelji. Zbog toga možemo reći da roditelji igraju veliku ulogu u razvoju unutarnje motivacije kod svoje djece. 

Poticanje unutarnje motivacije kod djeteta

U razgovoru s djetetom treba pokazivati zanimanje za teme i sadržaj gradiva koji se obrađuje u školi, a ne samo za rezultate učenja. Na taj način pokazujete djetetu da vam je važno što se u školi uči i da ste zainteresirani za njegov opći razvoj, a ne samo za njegovu radnu sposobnost, školske uspjehe i ocjene. Djeca ne smiju razviti uvjerenje da uče radi ocjene, trebaju biti uvjereni da se ništa neće promijeniti u vašem odnosu prema njima bez obzira na trenutne ocjene. 

Pretjerani pritisak na dijete  i postavljanje previsokih zahtjeva i očekivanja, potisnut će djetetovu motivaciju.

Proces učenja sam po sebi nije uvijek ugodan i često iziskuje velike napore i snagu volje, a i vremena. Problemi s motivacijom za učenje se javljaju najčešće iz razloga što roditelji pokazuju preveliku brigu za svoju djecu te im ne daju priliku da se samostalno nose sa razočaranjima, neugodnostima i teškoćama, već ih štite od takvih situacija trenutnim ispunjavanjem njihovih želja. Na taj način djeca ne mogu naučiti toleranciju prema razočaranjima niti razviti sposobnost odgađanja ispunjenja želja.

Uspjeh u učenju ne ovisi samo o urođenom talentu, nego u većoj mjeri  o vjeri u vlastite sposobnosti. Kako bi postiglo dobre rezultate dijete treba vjerovati da može obaviti zadatak. Treba osjećati da se može nositi sa zadanim ili samostalno odabranim ciljevima. Pomognite djetetu shvatiti kako će njegovi napori dovesti do potrebnih rezultata. Učite dijete da si postavlja realne ciljeve, ocjenjujući pritom hoće li ih moći dostići.

Dijete je u principu sposobno samostalno rješavati sukobe s vršnjacima i suočavati se s lošim ocjenama, nositi svoju školsku torbu, a da to umjesto njega ne moraju raditi roditelji jer tada djeca ne osjećaju da su sama odgovorna za svoje postupke pa tako i za učenje.

Roditeljska ljubav i pažnja je izuzetno važna, no bitno je da ne koči unutarnju motivaciju, već da je potiče. Omogućite svojoj djeci prostor za eksperimentiranje kako bi mogla učiti i vježbati svoje sposobnosti. Sigurno će pritom i griješiti i osjetiti posljedice svojih grešaka, ali na taj način će naučiti da može i samo riješiti svoje probleme. Uvijek pokazujte koliko vjerujete u svoje dijete, poticajnim rečenicama poput „Vjerujem da to možeš učiniti bez ičije pomoći.“ Postavljajte visoke ciljeve, ali neka budu usklađeni s djetetovim mogućnostima. Naravno da nećete od djeteta koje u matematici postiže dovoljan uspjeh tražiti da ostvaruje odličan uspjeh. 

Za uspjeh u učenju izdržljivost je jednako važna kao inteligencija ili talent. Djetetu treba objasniti da ne treba odustajati od poslova koji zahtijevaju velik trud.  Trudite se ohrabrivati i pravedno pohvaliti dijete za njegova postignuća. Jedino imajte na umu da općeniti komplimenti na djecu ne djeluju, zato hvalite konkretna djela i uspjehe. Nemojte hvaliti samo rezultate, nego i trud.

Kad dijete nagrađujete ispunjavajući mu neku želju ili mu dajete nagradu za uspjeh u školi sa željom da ga motivirate, objasnite mu da je stjecanje korisnih znanja samo po sebi najbolja i zapravo jedina nagrada. Naglasite da ste vi svojom nagradnom samo htjeli pokazati koliko cijenite njegove rezultate i trud. Dijete se treba oduševljavati vlastitim postignućima, a ne vašim poklonima. 

Isto tako, ako dijete stalno donosi loše ocjene, ne treba ga ponižavati izjavama poput „Totalni si antitalent za matematiku“, već treba istražiti razloge iz kojih su ocijene tako loše i reći nešto poput „Mislim da si počeo prekasno učiti za taj test. Možda je u tome stvar?“ Važno je objasniti djetetu da problem nije u nedostatku sposobnosti, već u tome da nije uložilo dovoljno napora.

I na kraju, važno je zadovoljiti djetetovu znatiželju za novim znanjima, omogućiti mu da stječe znanja i drugdje osim u školi te komunicira s različitim ljudima. Omogućite mu raznovrsne poticaje – putovanja u planine, na jezera, odlazak u muzej ili kazalište. Na taj način mozak radi aktivnije, raste njegov kapacitet pamćenja i dijete može jednostavnije usvajati nove informacije u školi.

Autor: Gordana Benat

Literatura:

Tajne uspješnog učenja, Elena Kamarovsky, Planet Zoe d.o.o., Zagreb, 2010.

Razgovor između roditelja i tinejđera

Roditelj ste tinejdžera? Onda zasigurno znate koliko je teško uspostaviti zajednički jezik i porazgovarati s njima o bilo čemu. Svaki razgovor smatraju potencijalnom prijetnjom i očekuju da će biti zasuti drvljem i kamenjem, pa ga apriori odbijaju.

Iako je biti roditelj tinejdžera težak posao, postoje načini kako prevladati komunikacijsku barijeru. Donosimo nekoliko savjeta i prijedloga koje možete pokušati primijeniti u razgovoru s tinejdžerom.

Slušanje - ključ efikasnog razgovora

Slušajte tri puta više no što govorite. Pozorno slušanje je učinkovit način na koji tinejdžerima pokazujemo koliko ih cijenimo i brinemo o njihovom samopoštovanju. Sposobnost dobrog slušanja se ne može savladati teoretski. To je vještina koja se može usavršiti samo vježbom.

Izbjegavajte izravno predložiti želju za razgovorom. Pomno izaberite pravi trenutak i mjesto, najbolje kad ni jedno od vas nije pod stresom, kad niste umorni ili jedva čekate da se usredotočite na nešto drugo. Najbolje vrijeme za to je kad nešto zajedno radite.  

Budite oprezni s pitanjima, umjesto njih koristite tvrdnje tipa  „Primijetila sam da jutros nisi pojela doručak. Možda jednostavno nisi bila gladna? Znam da ja nikad nisam željela jesti prije nekog ispita.“ Umjesto „Zašto nisi pojela doručak? … Jesi li zabrinuta zbog ispita?“

Razumljivo je da je teško kontrolirati loše navike u procesu slušanja, posebno kada ste pod jakim stresom ili emotivno upleteni, ali važno je pokušati jer su koristi mnogostruke.

Zašto je slušanje važno? Ono je najučinkovitiji način na koji tinejdžeru možete pokazati da ga cijenite i brinete o njegovom samopoštovanju.  Tijekom razvojnih godina djeteta, većina se roditelja iznenadi jer su uvjereni da dobro poznaju svoje dijete, ali trebaju uzeti u obzir da su tinejdžeri pod stalnim utjecajem fizičkih i mentalnih promjena, što znači da roditelji trebaju neprestano nadopunjavati  svoje spoznaje o njima.

Savjeti za uspješan razgovor

Želju za razgovorom nemojte predložiti izravno, jer bez obzira na ljubaznost vašeg tona, tinejdžeri takav prijedlog mogu doživjeti kao prijetnju ili gnjavažu.  Najbolje je razgovarati dok nešto zajedno radite. Budite svjesni da je privatnost vrlo važna ovoj dobnoj skupini te pokušajte izbjegavati javna mjesta prilikom razgovora. 

Kada napokon, nakon niza odbijanja i propuštenih trenutaka zajedničkog druženja, pronađete idealno mjesto i vrijeme za razgovor te ga i započnete,  prvih par minuta, samo slušajte, bez prekida. Samo svojom mimikom i zvučnim signalima dajte do znanja da doista slušate. Povremeno izgovorite „hm“, „ah“ i slično.

Ako tijekom razgovora tinejdžer ostane bez riječi, pokušajte ne komentirati ili govoriti umjesto njega, već razmislite o onome što je prethodno rečeno i ponovite riječi ili izraze koje je on/ona upotrijebio/la u posljednjoj rečenici. 

Pokušajte se zamisliti na njihovom mjestu i podijeliti s njima svoje vlastite emocionalne reakcije. Na primjer: „Mislim da bi ja u tom slučaju pobjesnio“.

Tinejdžeri se ne izražavaju onako jasno kao mi, zato može biti teško prepoznati govor njihovog tijela, posebno kod dječaka koji teže i rjeđe izražavaju svoje osjećaje. Zato im treba mali poticaj i pomoć, a to možete učiniti ako  na primjer kažete: „Primijetila sam da lupkaš nogom… Pitam se da li te ja iritiram.“ 

U razgovoru koristite otvorena pitanja koja počinju riječima što, zašto i kako. Tako ćete dobiti opširnije odgovore.  Dok je za završetak razgovora dobro koristiti zatvoren a pitanja koja traže odgovore od jedne riječi. Primjer: „Misliš li da smo se sada bolje razumjeli?“

Na kraju svakog razgovora potreban je zaključak. Da biste zaključili svoj razgovor s tinejdžerom, kažite što namjeravate učiniti ili o čemu ćete razmisliti nakon što ste poslušali njegov problem. Primjer: „Sada shvaćam kako moje česte pozive telefonom shvaćaš kao pritisak. Pokušat ću te zvati samo kad te nešto stvarno trebam.“

I za sami kraj, budite iskreni i pohvalite svog tinejdžera. Dajte mu povratnu informaciju kako bi točno znao što je dobro napravio. Primjer: „Znam da ti je teško bilo reći mi to. Divim ti se na hrabrosti.“

 

Literatura: Samopouzdanje tinejdžera, Gael Lindenfield, Veble Commerce, Zagreb 2002.

Gordana Benat

Pravilna prehrana

Pravilna prehrana školskog djeteta

Djeca koja ne doručkuju često su pospana, slabije postižu koncentraciju i otežano prate nastavu.

Dobro uravnotežena i zdrava prehrana temelji se na uzimanju raznovrsne hrane, koja osigurava sve potrebne hranjive sastojke i optimalan dnevni unos energije, koji omogućava normalan rast i razvoj djece. Rezultati sistematskih pregleda učenika osnovnih i srednjih škola pokazuju da povišenu tjelesnu težinu ima oko 10% učenika i 7,8% učenica. Pravilnim unosom hranjivih sastojaka tijelo održava učinkovitost i aktivnost, osigurava se visoka energetska aktivnost i otpornost na bolesti. Hrana koju jedemo mora biti u ravnoteži s tjelesnim potrebama i sadržavati dovoljnu količinu kalorija, bjelančevina, ugljikohidrata, masti, vitamina i minerala.

Prehrana školske djece mora se zasnivati na piramidi zdrave prehrane.

  1. Temelj piramide čine proizvodi od žitarica, uključujući rižu (smeđu i bijelu), zob (zobene pahuljice), tjesteninu i kruh, najbolje crni ili integralni jer je bogat vlaknima. Ti proizvodi izvrstan su izvor B-vitamina. Vrlo vrijedne namirnice su i mahunarke (grah, grašak, leća, bob).
  2. Svakodnevno treba jesti puno povrća, naročito zelenog lisnatog, poput špinata, blitve, te svježeg voća. Te su namirnice bogat izvor vitamina i minerala te biljnih vlakana, a osim toga sadrže i nisku količinu masti.
  3. Treću stepenicu piramide čine mliječni proizvodi (jogurt, mlijeko, svježi sir), krto meso, perad, riba i jaja. Te su namirnice bogate bjelančevinama koje su osnovna prehrambena tvar za izgradnju stanica, proizvodnju hormona i enzima. Mlijeko i mliječni proizvodi glavni su izvor kalcija, koji utječe na rast i razvoj, povećava punoću kostiju i štiti od osteoporoze u zrelijoj dobi.
  4. Na samom su vrhu piramide namirnice koje sadrže visok postotak masti, šećer i sol, koje treba uzimati u malim količinama.

Djeca školske dobi trebaju imati pet obroka dnevno, tri glavna (doručak, ručak i večeru) i dva međuobroka. Obroke treba uzimati u pravilnim vremenskim razmacima. 

Doručak je izuzetno važan obrok, koji se ne smije preskočiti. Doručkom se u organizam unese 40% dnevnih energetskih potreba. Djeca koja ne doručkuju često su pospana, slabije postižu koncentraciju i otežano prate nastavu. Uravnotežen doručak od žitarica punog zrna ne deblja, što je važno naglasiti starijoj školskoj populaciji, kada djevojke, u nastojanju da se ne udebljaju, preskaču upravo taj obrok.

Posebno značenje ima školski obrok, marenda, koji treba biti sastavljen od hrane visoke prehrambene vrijednosti, a niže energije. Nikako se ne preporučaju slatkiši, grickalice, "brza" hrana (hot-dog, hamburger) i gazirana pića. Takvi proizvodi niske su prehrambene vrijednosti, s visokim sadržajem masti i koncentriranih ugljikohidrata što može uzrokovati prekomjernu tjelesnu težinu. Gojaznost postaje faktor rizika za nastanak niza kroničnih bolesti u kasnijoj dobi, a važan je čimbenik za nastanak psihičkih poremećaja, posebno u razvoju adolescencije.

Nepravilna prehrana može rezultirati i pretjerano niskom tjelesnom težinom, razvojem anemija zbog nedostatka željeza, smanjenom otpornošću organizma.

Na razvoj prehrambenih navika školske djece najveći utjecaj imaju roditelji, ali svakako treba naglasiti i utjecaj škole na oblikovanje djetetove ličnosti i usvajanje navika glede zdravog hranjenja i ponašanja.

Autor: Suzana Janković, dr. med. "Pedeset savjeta za zdravlje"

Uredilo: mr. sc. Marijan Erceg, dr. med.

Smjernice za unapređenje zdravlja djeteta

Glavne smjernice za unaprjeđenje zdravlja djece

Zdravi stil života od neprocjenjive je važnosti upravo u ovom životnom razdoblju. Dječji organizam intenzivno raste i razvija se, a to je praćeno naglim intelektualni i emocionalni napretkom. Kako bi dijete u svakom od tih područja moglo ostvariti svoj maksimalni potencijal, životni uvjeti djeteta moraju biti najbolji mogući. Svakom je jasno da školski uspjeh gladnog i umornog dijeta ne može biti dobar. Dugoročno gledajući, zdravi životni stil i način života usvajaju se u djetinjstvu te ostaju za cijeli život kao zalog zdravlja. Slijede neke upute koje će pomoći u očuvanju i unaprjeđenju zdravlja vaše djece, te poboljšati njihov uspjeh i snalaženje u školi.

Pravilna prehrana

Osnovno u prehrani djece je njena raznovrsnost, jer niti jedna namirnica ne sadrži sve ono što je organizmu potrebno. Glavni obroci (doručak, ručak i večera) ne smiju se preskakati, a obrok pripremljen kod kuće uvijek ima prednosti pred gotovim kupljenim. Voće i povrće dijete treba jesti svakodnevno nekoliko puta. Mlijeko i mliječni proizvodi te namirnice od punog zrna žitarica (integralni kruh i tjestenina) nezaobilazni su dio svakodnevne prehrane. Slastice i zašećerene napitke treba već u ovoj dobi konzumirati samo umjereno. Ovih se načela prehrane valja pridržavati ne samo kod primjereno uhranjenog djeteta već i kod onog koje bi trebalo izgubiti ili pak dobiti na težine. Nadam se da nije potrebno naglašavati kako u životu djeteta nema mjesta za alkoholu i pušenju.

Doručak je nezaobilazan

Nakon buđenja razina energije je niska. Doručkom se unosi energija u organizam. Istraživanja su pokazala da doručak poboljšava pamćenje, razumijevanje i pridonosi boljem raspoloženju u školi.

Tjelesna aktivnost

Nakon godina provedenih u igri i nesputanom kretanju od učenika se očekuje da mirno sjedi i više sati dnevno. No tjelesna aktivnost je neophodna za optimalan rast te tjelesni i duševni razvoj djeteta. Prema suvremenim preporukama djeca bi trebala biti tjelesno aktivna najmanje 1 sat dnevno. Izbor sporta se može prepustiti djetetu, jer svaka je tjelesna aktivnost korisna, no posebno je to u ovoj dobi atletika, gimnastika i plivanje.

Koštano-mišićni sustav i kralježnica

Roditelji su obično zabrinuti zbog teških školskih torbi. Torbe jesu teške, po nekim mjerenjima čak i preko 7 kg, no upravo je tjelesna aktivnost ta koja će ojačati i sačuvati koštano-mišićni sustav učenika, uključujući i kralježnicu. Osim toga, torbu treba obvezno nositi na oba ramena, a djecu treba poticati na pravilno držanje. Pregled kralježnice sastavni je dio pregleda djeteta pri upisu u školu, provodi ga školski liječnik, a ponavlja se u petom razredu prilikom sistematskog pregleda, te u šestom razredu kao samostalni pregled.

Zdravlje zubi

Zubni karijes jedna je od najrašireniji bolesti školske djece. Kako bi spriječili pojavu karijesa zube treba prati dva puta dnevno zubnom pastom koja sadrži flour, te se pravilno hraniti kako bi zubi bili zdravi i čvrsti.

Igra i prijateljstva

Roditelji, nemojte zaboraviti da su vaši prvašići, iako su krenuli u školu još uvijek djeca, a da je igra nezaobilazan dio djetinjstva. Druženje sa vršnjacima također je dio zdravog odrastanja. Zbog toga osigurajte svom školarcu prostor i vrijeme za igru, idealno u prirodi s prijateljima.

Spavanje

U ovoj dobi dijete treba spavati 10 pa i 12 sati dnevno. Ako dijete rano ustaje treba rano leći, što je i inače preporučljivo u ovoj dobi (oko 20h). Bitna je higijena spavanja koja podrazumijeva ustaljen ritam budnosti i sna, tj. odlazak na počinak i buđenje svakog dana u isto vrijeme.

Prostor za učenje

Kako bi se mogao bolje koncentrirati pri učenju i pisanju domaće zadaće, preporučljivo je da učenik uči uvijek za istim stolom u tihoj prostoriji ugodne temperature (21 C) i dobro osvijetljenoj. Radna ploha ne smije biti svjetla (preporuča se smeđa i zelena boja) i sjajna jer tada dolazi do odsjaja koje jako umara vid i otežava koncentraciju. Ako je učenik dešnjak svijetlo treba dolaziti sa lijeve strane i obrnuto. Kad je moguće treba učiti uz prirodnu rasvjetu, a da se spriječi odsjaj za sunčanih dana prozore prekriti svijetlim platnenim zastorima. Istraživanja su pokazala da nepravilna osvijetljenost radnih ploha može dovesti do oštećenja vida kod učenika.

Vid

Kako dijete raste, raste i mijenjaju se i njegove oči. To zajedno sa opterećenjem očiju učenjem dovodi do toga da se u školskoj dobi često otkrivaju refrakcijske anomalije i mijenjanu one ranije otkrivene. U okviru ranije spomenutog pregleda za upis u školu, školski liječnik između ostalog provjerava i vid učenike, te ako je potrebno upućuje dijete oftalmologu. U slučaju da dijete dobije naočale potrebno je osigurati da ih redovito nosi, što djeca često izbjegavaju. U trećem razredu osnovne škole liječnici školske medicine ponovno pregledavaju vid učenika, no ako se dijete žali na glavobolju, ako mu oči suze ili su mu bjeloočnice crvene ili se pak žali da ne vidi dobro potreban je dodatan pregled.

Sigurnost na putu do škole

Stradavanja u prometu bitan je uzrok pobola i smrti djece. Zbog toga poučite svoga školarca osnovnim pravilima ponašanja u prometu, upoznajte ga sa putem do škole, a ako ide biciklom u školu nezaobilazno je nošenje kacige.

I za kraj

Većina je djece ponosna i sretna zbog polaska u školu. No jedan dio djece posebno prvih dana svog školovanja može pokazivati znakove straha i panike. Emocionalna nezrelost i nespremnost za školu očitovat će se upravo u nemogućnosti samokontrole, te će takva djeca plakati ili imati izljeve agresivnosti. Da se to izbjegne kod djeteta treba poticati pozitivan stav prema školi i učitelju, što zapravo znači da roditelji trebaju djetetu o školi govoriti pozitivno, ne smiju dijete plašiti, školom te ne smiju imati pretjerano velika očekivanja. U savladavanju školskih zadataka roditelji trebaju ohrabrivati djecu govoreći «ti to možeš», te ih poticati na samostalan rad. Svaki uspjeh djeteta treba primijetiti i pohvaliti, a kaznu izbjegavati, posebno fizičku. Roditelji, pomozite svojoj djeci, budite im podrška u školovanju, pa će i za njih vrijediti poslovica «Od kolijevke pa do groba najljepše je đačko doba».

prim. dr. sc. Marina Kuzman, dr. med.

Ivana Pavić Šimetin, dr. med.

Rivalitet između braće i sestre

Bez obzira na značajan trend povećanja obitelji sa samo jednim djetetom, još uvijek su češće obitelji s dvoje ili više djece. Velik broj djece s braćom/sestrama oformit će s njima odnos baziran na „bratskom“ prijateljstvu, ali, bez obzira na to, određena razina rivaliteta i sukoba među braćom/sestrama izrazito je česta (gotovo pa uobičajena i očekivana). Često taj rivalitet započinje čak i prije rođenja drugog djeteta te se nastavlja tijekom rasta i razvoja djece. Kako djeca unutar obitelji rastu, te dostižu različite stupnjeve razvoja, njihove potrebe i želje koje se pritom razvijaju mogu značajno utjecati na njihov međusobni odnos. Iako je određeni stupanj rivaliteta među djecom u istoj obitelji gotovo pa uobičajen, „bratske svađe“ je frustrirajuće i gledati i slušati, a konflikti među članovima obitelji stresni su za cijelu tu obitelj. Također je frustrirajuće prepoznati kako zaustaviti taj konflikt, i je li uopće potrebno umiješati se ili ne. 

Međutim, pitanje je zašto se djeca unutar iste obitelji uopće sukobljavaju? Mogućih razloga ima mnogo. Velika većina braće/sestara tijekom svog odrastanja doživljava određenu razinu bratske ljubomore ili kompetitivnosti, što se zatim može rasplamsati u svađe i podbadanja. Neki drugi faktori mogu pak utjecati na to koliko često djeca ulaze u konflikte te koliko su ti konflikti intezivni. To su npr:

  • Učenje po modelu. Način na koji roditelji razrješavaju svoje probleme i nesuglasice predstavlja snažan model ponašanja za njihovu djecu. Ako roditelji svoje konflikte razrješavaju na načine koji su produktivni, neagresivni, nenasilni, te pritom zadržavaju poštovanje jedno za drugo, time povećavaju šansu da njihova djeca također usvoje takve taktike za razrješavanje svojih međusobnih konflikata. Ako djeca pak često svjedoče roditeljskom vikanju, glasnim svađama, lupanju vratima i sličnome, povećava se šansa za usvajanje istih takvih obrazaca ponašanja u međusobnim konfliktima. 
  • Razvojne potrebe. Prirodno je da razvojne potrebe i identiteti djece utječu na njihove međusobne odnose. Na primjer, djeca stara između jedne i tri godine prirodno su zaštitnički nastrojena prema svojim igračkama i ostalim stvarima koje posjeduju, te su u razvojnoj fazi tijekom koje uče i nastoje provoditi svoju volju. U toj situaciji vrlo je lako moguće da će dijete te dobi agresivnije reagirati ukoliko njegova mlađa sestrica ili brat uzme njegovu igračku. Djeca školske dobi pak imaju razvojno snažan koncept pravednosti i jednakosti, pa je vrlo lako moguće da neće razumjeti zašto se njegov brat/sestra različite dobi tretiraju na drugačiji način od njega ili će osjećati da druga djeca dobivaju povlašteni tretman. Tinejdžeri pak prirodno razvijaju osobni identitet te osjećaj individualnosti i neovisnosti, pa pritom mogu zamjerati svoj doprinos u kućanskim obavezama, te brigu za mlađu braću. 
  • Individualni temperamenti. Individualni temperament svakog djeteta, uključujući njegova raspoloženja, narav i sposobnost prilagodbe, te njegova jedinstvena ličnost igra ogromnu ulogu u međusobnim odnosima između djece unutar iste obitelji. Na primjer, ukoliko je jedno dijete prirodno opuštenije a drugo lakše raspaljivo, konflikt među njima je lako moguć. 

Što (ne) učiniti kad krene svađa?

  • Kad god je to moguće, ne miješati se. Uskočiti u konflikt između braće treba samo u slučaju fizičkog nasilja. Ukoliko roditelj svaki put intervenira u svađi, riskira stvaranje novih problema. Djeca mogu početi očekivati roditeljsku podršku i čekati da im roditelj svaki put pritekne u pomoć, umjesto učenja da sami rješavaju svoje probleme. Dijete također može početi misliti da je drugo dijete uvijek „zaštićeno“ od strane roditelja, što će stvoriti dodatno zamjeranje s njegove strane, ili pak „spašeno“ dijete može pomisliti da mu je više toga dozvoljeno jer ga roditelj uvijek „spašava“. Djecu je potrebno poticati da sama rješavaju svoje međusobne konflikte. 
  • Ako roditelji ipak odluče intervenirati, bitno je probleme rješavati zajedno s djecom, a ne umjesto njih. Djecu razdvojite dok se ne smire. Ponekad je djeci bitno dati vremena i prostora, a ne odmah razrješavati svađu jer bi se sukob vrlo lako mogao ponovno rasplamsati. Ako želite da iz te situacije djeca nešto nauče, pričekajte da se emocije „slegnu“.
  • Ne stavljajte previše naglasak na otkrivanje koje dijete je potrebno okriviti za svađu. U svakom odnosu uvijek su dvije osobe (dva djeteta), pa je tako i dvoje potrebno za svađu; svatko uključen u svađu je dijelom odgovoran za nju.

Važno je zapamtiti da djeca, rješavajući svoje razmirice, uče važne vještine koje će im čitav njihov život biti od pomoći - vještine kao što su poštovanje i razumijevanje tuđe perspektive, vještine kompromisa i pregovaranja te kontrole agresivnih impulsa. 

Kako djeci pomoći da se bolje slažu?

Evo par jednostavnih savjeta za svakodnevnu prevenciju svađa i konflikata.

  • Definirajte i postavite osnovna pravila prihvatljivog ponašanja, kao i posljedice njihovog kršenja. Recite djeci da psovanje, zvanje pogrdnim imenima, vikanje, lupanje vratima ili razbijanje stvari nisu dozvoljeni. Na taj način djeci pomažete učiti da su odgovorna za svoje vlastite postupke, neovisno o situaciji i o tome jesu li se osjetili isprovociranima ili ne, te umanjujete mogućnost pokušaja pregovaranja o tome tko je „u pravu“ ili „u krivu“.
  • Dajte djeci do znanja da su sigurni, važni i voljeni, i da će se njihovim potrebama nastojati udovoljiti.
  • Ne zaboravite da ne mora uvijek sve biti „pošteno“ i „jednako“: ponekad je jednom djetetu potrebno više toga nego drugome.
  • Pobrinite se da svako dijete ima svoje osobno vrijeme i prostor za samostalnu igru, druženje i igru s prijateljima bez pratnje svojeg brata/sestre, ili za uživanje u aktivnostima u kojima nije nužna podjela s bratom/sestrom.
  • Budite dosljedni u tome da svom djetetu posvećujete vrijeme jedan-na-jedan, koje je usmjereno prema njihovim interesima i potrebama. Npr, ako dijete voli biti fizički aktivno, prošetajte s njim, vozite bicikl ili ga pratite na igralište. Ako drugo dijete pak voli mirnije aktivnosti kao što su čitanje, gledanje filmova, predvidite vrijeme i za to. 
  • Provodite zajedničko zabavno obiteljsko vrijeme. Kojom god aktivnosti se bavili (odlaskom na izlet, gledanjem filma, igranjem neke društvene igre), stvarate smirenu atmosferu i smirene načine zajedničkog provođenja vremena vaše djece i njihovog međusobnog povezivanja. To zajedničko vrijeme također može pomoći ublaživanju napetosti među djecom te doprinosi vašoj uključenosti u obiteljski život. S obzirom na to da je roditeljska pažnja najčešći razlog sukoba i svađi između braće/sestara, zabavne obiteljske aktivnosti mogu pripomoći smanjivanju konflikta. 
  • Bez obzira na važnost zajednički provedenog obiteljskog vremena, važno je i vrijeme koje dijete provodi samostalno, odvojeno od svoje braće ili roditelja. Prepoznajte trenutke kad djeca jednostavno trebaju „odmor“ jedna od drugih te svoje obitelji. Nastojite djeci organizirati odvojena druženja s njihovim prijateljima ili pak povremene aktivnosti za svako dijete ponaosob. 
  • Ne zaboravite da se djeca često prepiru kako bi zadobila roditeljsku pažnju. U takvim slučajevima jednostavno se nastojite maknuti, jer vašim odlaskom nestaje potkrepljenje dječjeg konflikta. Sličnu strategiju možete koristiti i u slučajevima kad osjetite da vi osobno postajete „kratkog fitilja“; maknite se i predajte djecu drugom roditelju, koji je možda u tom trenutku strpljiviji i smireniji od vas.

Kada potražiti pomoć?

U relativnom malom broju obitelji, konflikt između braće/sestara toliko je intenzivan da ometa normalno svakodnevno funkcioniranje obitelji i njenih članova, te djecu emocionalno i psihološki opterećuje. U takvim slučajevima preporučuje se potražiti savjet stručnjaka za mentalno zdravlje (psihologa, psihijatra …).

Ana Plazonić Fabian, prof. - www.skole.hr

 

 

Samopouzdanje tinejdžera

Zatvorite oči i zamislite da ste ponovo tinejdžer. Sjetite se kako ste očajno željeli biti prihvaćeni među školskim prijateljima i izgledati što je više moguće „cool“. Sad zamislite da ste Željka, petnaestogodišnjakinja. Željka je atraktivna, pametna, a ipak osjeća veliku razliku između sebe i ostalih tinejdžera u svojoj blizini, koje smatra puno privlačnijima.

Na jednom tulumu u kući Željkinog prijatelja, Željka uočava ekipu okupljenu oko računala. Čuju se valovi smijeha i uzvici. Stojeći na vrhovima nožnih prstiju pokušava otkriti oko čega je tolika frka. Desetak njenih prijatelja pregledava web stranice časopisa za tinejdžerice. Čitaju članak pod naslovom „Koliko si sexy?“. Časopis poziva čitatelje da objave svoju fotografiju i pozovu tinejdžere cijeloga svijeta da ocijene njihovu fotografiju od 0-10. Djevojka prikazana na ekranu je vrlo privlačna i sakupila je prosječne bodove, većinom 8-mice. Poneki Željkini prijatelji žure se kući po svoje fotografije koje namjeravaju skenirati, a ubrzo i Željka prekapa po fotoalbumima svoje majke kako bi pronašla neku zadovoljavajuću fotografiju za objavu i ocjenjivanje. Željka je možda samo odabrala krivu fotografiju. Njezin prosječan rezultat je dva.

Kroz nekoliko sljedećih mjeseci Željkini roditelji su postali izrazito zabrinuti za nju. Iako se ranije voljela baviti sportom i provodila vrijeme u susjednim štalama s konjima, u posljednje vrijeme je izgubila interes za svoje hobije. Njezine ocjene u školi padaju, a roditelji su zabrinuti da je netko ne maltretira u školi. Izgleda da se najviše druži s djevojkama koje u posljednje vrijeme neprestano upadaju u nevolje. Pribojavaju se da je već više puta stupila u spolne odnose i to s različitim mladićima. 

Je li moguće da ju je loš plasman na stranici časopisa potakao na takvo ponašanje? Vjerojatno ne, ali to je bez sumnje teško iskustvo za nju i još jedno iskustvo u nizu bez kojeg je mogla. Od svoje šeste godine bombardirana je medijskim slikama koje nalažu kako treba izgledati. 

Željka je jedna od 42% tinejdžerica koje su razmišljale o estetskoj operaciji. Prema posljednjim anketama pola od sto ispitanica je poželjelo zatezanje trbuha; Željka je među 15% onih koje smatraju da će operacija nosa promijeniti ne samo njihov izgled već i cijeli život.

U drugoj anketi, 60% djevojaka između 15 i 16 godina nisu zadovoljne svojom težinom.

Ali, takva situacija nije samo s djevojkama, već i mladićima. U istoj anketi, četvrtina mladića je izjavilo da bi željeli biti mršaviji. Broj zabilježenih poremećaja prehrane kod mladića je manja nego kod djevojaka, ali ima tendenciju rasta.

Naravno, nije sve u ljepoti. Za mnoge, adolescencija je vrijeme nesigurnosti i to utječe na gotovo sva područja života mladića: jesam li dobar prijatelj? Jesam li dobar u školi?

Prema osobama s niskim samopouzdanjem se i drugi ljudi loše odnose što uzrokuje još niže samopouzdanje. To se može manifestirati poremećajima u prehrani, adolescentskom trudnoćom ili čak i samoubilačkim mislima. 

Tko je u takvom razdoblju odgovoran omogućiti tinejdžeru zdravu dozu samopouzdanja? Tko im može dati najbolje šanse da na kraju izađu iz tinejdžerskih godina s uravnoteženim samopouzdanjem. Roditelji!

Roditelji imaju tu strašnu moć i utjecaj na samopouzdanje djeteta. 

Željkin otac provodi malo vremena kod kuće, ali kada se vrati s posla i ugleda Željku kako sjedi u svojoj sobi i uči, priđe joj, zagrli je i kaže joj koliko je voli. Ako dođe kući kasno, a Željka već spava u svom krevetu, uđe u njezinu sobu i sjedne na rub kreveta. Ako ga Željka pospano pita „Tata, što radiš ovdje?“ on kaže „Promatram te i razmišljam koliko si lijepa.“, onda popravi prekrivač i nastavi sjediti pored Željke dok ona ne utone u san. Željka se tada osjeća najsigurnijom osobom na svijetu, znajući da je tata ovdje i dok ona spava.

Nasuprot tome, mama je osoba čija očekivanja je teško zadovoljiti. Ako Željka nešto loše učini, mama jedva čeka da joj saopći u čemu je pogriješila. Kad nešto dobro učini, jednostavno je podsjeti da bi mogla biti bolja ako se više potrudi, tako da nikad nije zadovoljna. 

Ako dijete živi u takvom okruženju i nema samopouzdanja, postat će osoba kakvom je zamišljaju roditelji.

Otac u Željki vidi samo dobro i to je stalno ističe, dok majka želi da Željka bude bolja nego što jest. Majčina ljubav ju želi promijeniti. 

Izazov otkrivanja kako najbolje pomoći tinejdžerima da postignu svoj potencijal nije lak. Naravno da za njih želimo samo najbolje i da je osjećaj osobnog postignuća važan. Kad dostignemo neko postignuće to pojačava naš osjećaj samoučinkovitosti. Ako ljudi nemaju dovoljno jak osjećaj samoučinkovitosti i najmanji neuspjeh će izazvati da s velikim oprezom i strahom preuzimaju nove izazove. Takvo razmišljanje vodi prema anksioznosti, depresiji i bespomoćnosti, dok ljudi s visokim osjećajem samoučinkovitosti ustraju na zadacima, i spremni su primiti i po nekoliko udaraca na putu rješavanja zadataka.

Problem nastaje kada toliko snažno želimo da naša djeca nešto postignu da upadnemo u zamku i pokazujemo im da se naša ljubav prema njima bazira na tome koliko dobro nešto čine ili koliko su atraktivni. To može imati nekoliko efekata na tinejdžere. Ako odgojimo djecu da vjeruju kako je najvažniji cilj u životu postići akademski status, onda će se oni osjećati dobro ili loše ovisno o tome koliko ispita su položili. Ako svojoj kćerki stalno govorite: „Tko te ne bi volio kad si tako lijepa?“  bit će joj teško ako njezin izgled počne blijediti.

Kad je dijete maleno, kažemo mu „Pogledaj, sam si zavezao vezice na cipelama! Tako si poseban! „  To vjerojatno nije velika stvar, ali ako krenemo tim putem – odajemo dojam da se njihova vrijednost veže uz to koliko dobro obavljaju svoje zadatke – oni će odustajati čim osjete da neće dobro obaviti zadatak.

Zdrava doza samopouzdanja je vrednovanje samog sebe onakvim kakav si, ne što i koliko možeš postići.  Psiholozi to nazivaju intrinzičnim samopouzdanjem – uvjerenje da smo vrijedni bez obzira na ono što smo postigli ili kako nas drugi smatraju.  

 

Važno je tinejdžeru ugraditi osjećaj osobne vrijednosti koji nije povezan s učinkom, kako ne bi izrasli u odrasle ljude s premalo unutarnjeg mira jer osjećaju stalnu potrebu za dokazivanjem. Naravno, s druge strane, opasno je govoriti tinejdžeru da je savršen u svemu – ako postavite prenisko ljestvicu, neće se dovoljno truditi – jer će izgraditi ego neovisno o njegovom odnosu prema odgovornosti i potrebama drugih. Ako nismo oprezni  roditelji, odgojit ćemo uobraženu djecu koja misle da su u svemu najbolji, a ne mogu se nositi s težinom udaraca koje im priređuje život. 

Tekst je preuzet iz knjige Teenagers! What every parent has to know, Rob Parsons, Hodder, Great Britain 2007.

Sve što odrasli i roditelji moraju znati o internetu....

Djeca koriste računalo za učenje, ali i za zabavu. U jednom ispitivanju provedenom u nas pokazalo se da svaki drugi ispitani učenik koristi računalo te da korištenje računala ovisi o spolu, dobi, mjestu stanovanja, obrazovanju i zaposlenosti roditelja. Tako računalo natprosječno koriste djeca iz velikih gradova te oni čija su oba roditelja zaposlena i fakultetski obrazovana. Kroz rad na kompjuteru djeca mogu razvijati pamćenje, metode učenja i vještine rješavanja problema te osjećaj vlastite sposobnosti i samopouzdanja. Kompjutorske igre također mogu biti poticaj na druženje s vršnjacima sličnih interesa za djecu koja imaju teškoće u komunikaciji. Također, dijete može vježbati koordinaciju oko-ruka, prostorne odnose i predočavanje. Bez obzira na roditeljske preferencije, dijete će doći u susret s računalnom tehnologijom. Poticanja informatičke pismenosti dio je školskog programa, pa je naprosto nemoguće ne koristiti se danas njome. Osim toga, pokazalo se da se radom na računalu potiče motivacija za učenjem, pa se u nekim slučajevima računalo bira kao podrška djetetu, npr. djeci s posebnim potrebama.

Internet je sve privlačniji medij komunikacije koji ima čitav niz prednosti, kao npr. brza dostupnost informacijama, od akademskih istraživanja i mogućnosti putovanja, do podataka o školama i fakultetima, različitim proizvodima i slično, lako i brzo pregledavanje aktualnih vijesti, povezivanje i komunikaciju s ljudima, čak i mogućnost brzog i jednostavnog dopisivanja s vršnjacima i ljudima u različitim dijelovima svijeta, uči djecu rješavanju problema i potiče razvoj strategija za selekciju informacija, razmjenu iskustava, mišljenja i informacija s vršnjacima i ljudima sličnih interesa ili problema (npr. stranice za fanove poznatih pjevača i glumaca, ljubitelje automobila ili nekih video igara…).


U prividnom svijetu Interneta svi rizici i opasnosti nisu jednaki!

Odrasli nerijetko umanjuju opasnosti na koje dijete može naići i ako dijete o njima ne priča, skloni smo razmišljati da su djeca zaštićena. Kao i u svim važnim i teškim temama, na taj način odrasli (nastavnici i roditelji) zapravo ne štite dijete, nego sebe od za njih teških tema. Stoga je važno da roditelji budu upoznati i svjesni opasnosti s kojima se djeca mogu susresti koristeći internet. Djeca mogu doći do neprimjerenih informacija, koje uključuju pornografiju, materijale i stranice koje potiču mržnju, nesnošljivost ili diskriminaciju, krvave i nasilne prizore, dezinformacije i preuveličavanje vijesti. Mogu ih maltretirati ili proganjati ljudi, a često i druga djeca, koji prostače, vrijeđaju ili prijete. Osim toga, netko im može poslati računalni virus ili provaliti u njihovo računalo. Postoji rizik da popunjavanjem obrazaca ili sudjelovanjem u raznim online natjecanjima djeca mogu dati važne ili osobne podatke te mogu postati mete različitih prevara. Mogu postati žrtve pedofila ili odraslih osoba s neiskrenim namjerama koji će ih pokušati nagovoriti na susret ili na neki drugi način izigrati povjerenje djece (npr. objavljivanjem slika djece).

Naime, važno je imati na umu da internet omogućuje anonimnost, koju je nemoguće postići u bilo kojoj drugoj vrsti komunikacije. Ova anonimnost oslobađa i potiče ljude da komuniciraju intimnije nego što bi to činili u osobnim kontaktima. Omogućuje također i lažno predstavljanje te je stoga potreban nadzor roditelja u trenucima kad se dijete koristi internet-om. Stoga, ako vam dijete kaže da je upoznalo dobrog prijatelja preko interneta, svakako podsjetite dijete da je sve ono što zna o tom “prijatelju” samo ono što mu je ta osoba rekla, tj. napisala te da ništa od toga ne mora biti istina.


Kako roditelji i drugi odrasli mogu smanjiti rizike s kojima se njihova djeca mogu suočiti na Internetu?

  1. Prije svega važno je kompjuter s pristupom internetu postaviti u dnevnu sobu ili prostoriju u kojoj češće borave roditelji. Na taj način nadgledanje sadržaja s kojima se dijete susreće postaje lakše te roditelji mogu upoznati djetetove on-line prijatelje. Dijete će teže ući u potencijalno rizičan razgovor s strancem u chat-roomu ili tražiti pristup eksplicitnim seksualnim sadržajima ako roditelj može usput pogledati što dijete radi na kompjuteru.
  2. Važno je da roditelji nauče osnovne stvari i terminologiju u korištenju interneta i u tome mogu potražiti dječju pomoć, što nudi mogućnost za uspostavu komunikacije, pokazivanje interesa za ono što dijete radi i odnosa povjerenja. Pokazujući interes i pažljivo nadgledajući djetetove aktivnosti na internetu, ipak mogu zaštititi djecu od rizika, što je u svakom slučaju bolje nego im jednostavno zabraniti upotrebu.
  3. Bitno je postaviti određen skup pravila o korištenju interneta, vremenu koje dijete provodi, stranicama koje posjećuje te dogovorene posljedice ponašanja. Djeca će uglavnom ta pravila prihvatiti i na to će odlično reagirati, jer im je jasno da su roditelji tu, da se brinu i da se imaju kome obratiti u slučaju potrebe. Važno je da roditelji uključe i dijete u proces dogovaranja pravila, čime povećavamo djetetovu odgovornost za poštivanje dogovorenih pravila.
  4. Odrasli, i nastavnici i roditelji, mogu se educirati kako provjeriti koje stranice dijete posjećuje. Pri tome je važno otvoreno komunicirati s djetetom, kako ovaj način provjeravanja ne bi dugoročno narušio odnos roditelja ili nastavnika s djetetom.
  5. Važno je objasniti zašto provjeravate sadržaje koje dijete posjećuje. Npr., recite: "Brine me to što na nekim web stranicama postoje sadržaji koji su neprikladni za djecu" ili "Moja je odgovornost i obveza kao odraslog da vodim računa na to koliko vremena i kako provodiš na internetu". Preuzimanje odgovornosti odraslog u ovom slučaju je isto kao i u situacijama kad je odrasla osoba odgovorna koliko mladi provode vremena u gledanju televizije, čitanju časopisa i stripova, igranju video-igara itd.
  6. Dobro je s djetetom razgovarati o tajnama i o tome kakve tajne čuvamo. Također, važno je djeci reći da, ako se osjećaju neugodno ili zbunjeno zbog nečeg što su doživjela, uvijek mogu razgovarati s roditeljima ili odraslom osobom kojoj vjeruju.
  7. Moguće je da će dijete htjeti upoznati svog online prijatelja ili prijateljicu. Važno je da na prvi susret dijete odlazi u pratnji roditelja ili odrasle osobe kako bi i roditelji upoznali novog prijatelja svoga djeteta. Možemo djeci objasniti da prijatelj koji nam stvarno želi biti prijatelj i ima poštene namjere neće imati ništa protiv da upozna roditelje, kao što bi bilo dobro da online prijatelj dođe sa svojim roditeljima.
  8. U slučaju bilo kakve naznake da su osobe s neprijateljskim namjerama stupile u kontakt s Vašim djetetom, sazali Vaše ili djetetove podatke, prijete Vašem djetetu ili Vama, POTRAŽITE POMOĆ!

Roditelji - ne snimajte baš sve...

Na mnogobrojnim interentskim portalima može se pronaći veliki broj video uradaka koje roditelji objavljuju kako bi sa svijetom podijelili "nešto", po njihovom mišljenju jako simpatično i slatko u izvodbi njihove djece. Isto je i s fotografijama koje roditelji bez imalo razmišljanja učitavaju na razne internetske stranice. Neki posjetitelji se tome smiju, a neki se pitaju pretjeruju li roditelji?! Mnogi se zgražavaju nad, primjerice video uradkom u kojem se prikazuje dječak pod utjecajem lijekova nakon zubara ili videom u kojem djeca plaču zbog nečeg.

Upamtite, ako dijete plače, mala je mogućnost da "smiješno" plače. Nije li to zapravo tužno? Dragi roditelji, i djeca imaju dostojanstvo! Snimajte svoje dijete, ali za sebe...za uspomenu....

Prevencija ovisnosti o nikotinu....

Zdravstveni rizici pušenja dobro su poznati, pa ipak sve više djece i mladih počinje pušiti. Smatra se da je otprilike 90% odraslih pušača svoju nezdravu naviku (ili ovisnost) započelo još dok su bili maloljetni (ili čak djeca). Važno je pobrinuti se da dijete razumije koji su zdravstveni i psihološki rizici te negativne strane ovisnosti o nikotinu. Odgoj djeteta u atmosferi povjerenja, prihvaćanja, razumijevanja i sigurnosti, zatim pružanje informacija o rizicima pušenja, kao i uspostavljanje jasnih i argumentiranih pravila vezanih uz pušenje - sve to pomaže u zaštiti djeteta te prevenciji razvoja ove navike. Djecu i mlade pušenju može privući čitav niz razloga: da izgledaju „cool“, da se doimlju starijima nego što jesu, da se čine snažnijima, nedostupnijima i neovisnijima … Roditelji pak mogu pokušati spriječiti razvoj takve privlačnosti te razvoj ovisnosti svog djeteta o nikotinu i pušenju. Rana uspostava adekvatne komunikacije između roditelja i djeteta svakako može olakšati suočavanje i rješavanje raznih „nezgodnih“ stvari, pa tako i pušenja.

Autor: Ana Plazonić Fabian, prof.

U privitku pročitajte nekoliko savjeta za prevenciju....

 

Oglasna ploča
 
Kalendar
« Studeni 2017 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
30 31 1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
Prikazani događaji

 
Profesor(ica) godine

SANDA PERČI, nastavnica kuharstva

 
Učenik(ca) godine

PETAR MUDRINIĆ, 3.C

 
Korisni linkovi

 

Učenički dom Lovran

   

Katalog knjižnice 

 

 

 
Rječnici
 
Linkovi




 
Najava

 

 

 

 

 
Ravnatelj...

                       

Projekt (U)gosti na doručku!

Ugostiteljska škola Opatija u svom je osamdeset godišnjem radu stekla poseban ugled, među stručnjacima kao vrsna stručna škola, a među učenicima kao škola u kojoj se stječe dobro obrazovanje koje omogućuje i brže zapošljavanje. O dobrim rezultatima rada u školi najbolje govore brojne nagrade, diplome, medalje...

Tako je tijekom godina pokrenuto niz zanimljivih projekata, od kojih neki traju samo jednu godinu, a neki su višegodišnji. Ovogodišnji projekt, koji bi trebao biti višegodišnji jer je - izazovan i zahtjevan - nazvali smo (U)GOSTI NA DORUČKU......

Njime želimo promovirati doručak (zajutrak) kao najvažniji dnevni obrok, koji ima isti značaj i za učenike, i za zaposlenike, ali i za goste koji određeno vrijeme svog godišnjeg odmora i oporavka borave na Opatijskoj rivijeri. Zbog sve bržeg tempa rada i užurbanog načina življenja doručak je postao ne samo zapostavljeni obrok, nego i obrok koga se najčešće preskače. Ručak se u mnogim obiteljima pretvorio u jedini topli obrok u večernjim satima, a večera je također skoro nestala. Nama je cilj doručku vratiti izgubljeni značaj. Stoga smo pokrenuli ne samo ovaj projekt, nego ćemo nastojati da se doručak vrati u ugostiteljske objekte "na velika vrata", da se pri tom obrati pozornost na zdrav način pripreme i konzumiranja doručka, da se u pripremi koriste samo zdrave i autohtone namirnice i da doručak postane BRAND OPATIJSKE RIVIJERE. Naša je zamisao bila da na tako priređenIm doručcima tijekom godine ugostimo značajna imena iz naše svakodnevnice, od političara do sportaša i kulturnih radnika. Mislimo da će se uz njihova imena najbrže pronijeti glas o zdravom jutarnjem obroku. Gost na prvom doručku bila nam je poznata modna stilistica Žuži Jelinek, na drugom ni manje ni više nego PREDSJEDNIK REPUBLIKE HRVATSKE prof.dr.sc Ivo Josipović, na trećem počasni konzul Republike Poljske u Hrvatskoj prof.dr.sc Amir Muzur, na četvrtom smo ugostili kraljicu karnevala i meštra Tonija, na petom ministra Željka Jovanovića i sportaše: Miloš Milošević, Samir Barač, Ivan Krapić, Snježana Pejčić, Jelena Kovačević, Alvaro Načinović, Juraj Divjakinja. Na šestom doručku gosti su bili glumci Pero Kvrgić, Lela Margitić, Vitomira Lončar, Zijad Gračić, Marko Torjanac, Voljen Grbac, Denis Brižić...., a na Dan Europe ugostili smo šefa delegacije EU u RH Paula Vandorena, Hrvoja Marušića, pomoćnika ministrice vanjskih i europskih poslova, Vidoja Vujića, obnašatelja dužnosti župana PGŽ, Ivu Dujmića, gradonačelnika Opatije, Ivana Vidakovića - direktora Microsfot Hrvatske, Edvina Jurina, direktora McCann Ericsson Hrvatska, počasne konzule Dasnke, Finske i Poljske... Osmi doručak protekao je u Mikovskom (glazbenom ozračju), a ugostili smo Andreja Bašu, Vesnu Nežić Rzužić, Šajetu, Duleta i Silvanu Jeličić, Maria Šimunovića, Ljubu Kuntarića, Danijela Načinovića, Darka Čargonju.....

I školska godina 2012./2013. započela je svojim prvim doručkom. Na početku godine ugostili smo i duhovno se obnovili uz mnogobrojne svećenike i drage prijatelje od kojih ćemo izdvojiti fra Zvjezdana Linća, vlč. Ivana Tambolaša-župnika iz Opatije, vlč Ivana Milardovića-župnika iz Jelenja, Danijela Delongu-glasnogovornika Riječke nadbiskupije, vjeroučitelje iz mnogih škola... Nastavili smo s najpoznatijim DJ-jevima s ovih naših prostora, izbornikom hrvatske nogometne reprezentacije Igorom Štimcem i vatrenima, ministrom turizma Veljkom Ostojićem, Tonyjem Cetinski. Na dan liječnika u RH, točnije 26.02.2013. ugostitli smo priznate liječnike izPGŽ,ali i šire na čelu s ministrom znanosti, obrazovanja i sporta doc.dr.sc. Željkom Jovanovićem. Društvo za stolom su mu pravili:prim.dr.sc. Marijan Cesarik, zamjenik ministra zdravlja RH, Siniša Varga, ravnatelj HZZO, Petar Skansi, pomoćnik ministra obrazovanja, Herman Haller, ravnatelj KBC Rijeka, Branko Šestan, ravnatelj Ortopedske bolnice Lovran i brojni drugi eminentni liječnici. A tko slijedi? Pratite nas.....

Projekt nismo samo izmislili. Prethodila su mu istraživanja kojom smo saznali da li i koliko naši učenici doručkuju, da li naši mještani koriste ovaj obrok, da li ga znamenite ličnosti preskaču ili mu posvećuju dužnu pažnju? Rezultati su poražavajući. Čak 60 posto osoba preskače doručak. I to je bio prvi siguran znak da smo na dobrom putu promovirati naš projekt, nastojati s njim upoznati ugostiteljske i hotelske djelatnike, a prvenstveno potaknuti naše učenike da ga počnu koristiti i dalje protežirati u svojim budućim radnim sredinama.

Prvi rezultati projekta su izvrsni. Svi su gosti bili oduševljeni posluženim obrokom, a učenici i nastavnici zadovoljni jer se ovi mali a zdravi obroci relativno lako i brzo pripremaju.

                                                                                                                                                                                                                                                   

 

 
Novosti iz CARNeta
Učitavanje RSS feeda je završilo s greškom: 404
 
Forum
 
Preporuka naših učenika

     

 
Tvrtke - prijatelji škole

Prehrambeno industrijski kombinat d.d. Rijeka – PIK RIJEKA – danas je moderna tvrtka s dugogodišnjom tradicijom, tvrtka koja proizvodi kvalitetne prehrambene proizvode prema visokim standardima.

 

Liburnia Riviera Hoteli d.d. danas je jedna od najvećih hotelskih tvrtki u Republici Hrvatskoj, koja poslovanje temelji na tradiciji i povjerenju gosta, te stručnim djelatnicima.

 

Kandit Osijek ima dugu tradiciju u proizvodnji bombona, vafla i raznih slatkiša.S radom je započela 1920.g. Kandit čokolade, praline, bomboni, te krem proizvodi mame uzdahe svih generacija.

 

Časopis za kulturu stola - Iće & piće  prezentira hrvatsko kulinarsko naslijeđe, ali i suvremene trendove u kuhanju, vinarstvu, maslinarstvu...,

 

Tvrtka Thorax d.o.o. je specijalizirana za organizaciju, realizaciju, promociju i upravljanje koncertnim, kulturnim, poslovnim, sportskim i ostalim događanjima – event management.

 

Hotel Grand Adriatic nalazi se u neposrednoj blizini središta grada Opatije, iznad šetnice Lungomare. Kvalitetom, ponudom , te sadržajima udovoljit će i najzahtjevnijem gostu.

 

Više od pet stoljeća iskustva i bogate tradicije proizvodnje likera i alkoholnih pića pretočeno je u današnju tvrtku. Maraska d.d. moderna je hrvatska tvrtka koja uz tradicionalnu proizvodnju i prodaju alkoholnih pića proizvodi i bogati asortiman bezalkoholnih pića raznih vrsta i okusa.

 

Riječke tvrtke Tpk, Arcus i Ivad, prve u Hrvatskoj u domeni veleprodaje pića, ujedinjuju se u poduzeće TIA partner .Svojim kupcima nude prepoznatljivu kvalitetu usluge, uz zajamčenu profesionalnost, pouzdanost i fleksibilnost.

 

KRAŠ – okus koji spaja generacije već cijelo stoljeće.
O Krašu najbolje govore njegovi brandovi poput Bajadere, Griotte deserta, Dorina čokolade, Životinjskog carstva, Domaćice, Napolitanki, Kiki i Bronhi bombona, te ostali proizvodi dobro poznati brojnim potrošačima.

 

NIKAS - CARSTVO OKUSA NA NAJVIŠOJ RAZINI 

Nikas d.o.o. je utemeljeno 1990.g. Osnovna djelatnost tvrtke je zastupanje, uvoz i distribucija poznatih prehrambenih brendova. Od 2007.g. posjeduju licencu Universita del caffe della Croazia.

PREHRAMBENA INDUSTRIJA FAMI-S NAŠIH POLJA DO VAŠEG STOLA, SAMO ISKONSKA PRIRODA

Fami priča započinje 1989. godine u Donjem Miholjcu. FAMI GRUPA, osim začina proizvodi široku paletu sokova, sirupa, stolne vode, tjestenine i pekarskih proizvoda, kao i pakiranja velikog broja različitih prehrambenih proizvoda, ukupno 232 proizvoda pod vlastitom robnom markom.

 

TISAK

Tisak, član Agrokor koncerna, najveći je maloprodajni lanac kioska te vodeći hrvatski distributer tiskovina, duhanskih proizvoda, prepaid bonova i start paketa  telekom operatera te ostalih proizvoda.

COCA-COLA

Coca-Cola HBC Hrvatska jedna je od najvećih tvrtki u industriji bezalkoholnih napitaka u državi, a ujedno je i ovlaštena punionica tvrtke The Coca-Cola Company


 

ZVIJEZDA d.d.

Zvijezda uspješno egzistira u vrhu hrvatskog prehrambenog tržišta više od 90 godina. Vrijednosti koje odlikuju Zvijezda proizvode jesu izvornost, izvrsnost i prepoznatljivost

JAMNICA d.d.

Jamnica d.d., je hrvatski proizvođač mineralnih voda osnovan 18. listopada 1828. godine. Dio je koncerna Agrokor

METRONET d.d.

Metronet je dioničko društvo utemeljeno u svibnju 2005. godine sa sjedištem u Zagrebu. Osnovna djelatnost Metroneta je pružanje telekomunikacijskih usluga putem vlastite TK mreže na području Republike Hrvatske.

 

 
Mala škola bontona

Lijepo ponašanje je jedan od osnovnih dijelova bontona. To je idealna prilika da muškarac pokaže sve lijepe manire koje posjeduje, a da žena zablista svojom elegancijom i otmjenošću. Bez obzira da li se radi o prestižnom, skupom restoranu, pizzeriji, konobi ili gradskoj kavani, plaži, domu maniri jednog gospodina i jedne dame su uvijek isti.

MOLIM, IZVOLI, HVALA OPROSTI

Kako u većini životnih situacija, tako i u restoranu, pristojno ponašanje, ljubazno ophođenje prema ljudima i nasmiješeno lice otvaraju sva vrata. 

Nepotrebno je ulaziti u preveliku priču sa konobarima, saslušajte što vam preporučuju, a ako su vam takvi detalji suvišni, onda ih prekinite ljubaznim tonom. Slobodno postavite pitanja o hrani ili piću, a konobari bi trebali biti dobro upućeni u sastojke i način pripreme.

Na kraju im zahvalite na usluzi i istaknite ako vam se neko jelo posebno svidjelo. Kažite konobaru da prenese kuharu vaše komplimente, onda će svi biti zadovoljni.

U svim prilikama u kojima se nađete, ne zaboravite na četiri čarobne riječi MOLIM, HVALA, IZVOLI i OPROSTI - to je način da lijepo zaokružite ugodan boravak u restoranu.

 
Iz knjige dojmova...

 

Ugostiteljska škola Opatija ostvarila je odlične rezultate i doprinijela razvoju ugostiteljstva i turizma. Čestitam nastavnicima i učenicima na uspjesima.

Danas sam i sam imao priliku uvjeriti se u kvalitetu rada škole. Siguran sam da će škola nastaviti s uspješnim radom.

 

prof.dr.sc. Ivo Josipović

Predsjednik RH

 

Sve moje čestitke školi, učenicima i nastavnicima.

 

Stjepan Mesić

bivši Predsjednik Republike Hrvatske

Danas ću sigurno imati uspješan dan, jer svaki zdravi dan počinje sa zdravim doručkom. Sjajna ideja ravnatelja, nastavnika i učenika Ugostiteljske škole Opatija putokaz je za sve kako treba izgledati kvalitetna škola 21. stoljeća. Inovacije, poduzetništvo i znanje svih iz ove škole garancija su da ugostiteljstvo i turizam ove regije i cijele Hrvatske imaju odličnu budućnost. Čestitam od srca.....

doc.dr.sc. Željko Jovanović

Ministar znanosti, obrazovanja i sporta RH

http://www.vojko-obersnel.com/assets/images/lista/Zeljko-Jovanovic-tn.jpg

Ovo nije samo hvale vrijedan projekt, nije samo obrok koji pokazuje znanja i vještine učenika ove škole - ovo je putokaz znanja, dobre volje i vizije... Uživao sam u svakom jelu. Sve pohvale i najljepše želje za daljnji uspjeh ovog projekta i škole...

Tihomir Jakovina

Ministar poljoprivrede RH

Čestitke na kreativnom, inovativnom i poduzetničkom pristupu obrazovnom procesu. Zaista mi je bilo ugodno iznenađenje!!! Puno uspjeha u daljnjem radu!

Veljko Ostojić

bivši ministar turizma RH

U svakoj školi se može čuti i vidjeti nešto lijepo i novo, a u ovoj se vidi više od toga. Rezultat je to napornog i izvrsnog rada ravnatelja i njegovog tima.

Neka tako i ostane.

prof.dr.sc. Vidoje Vujić

bivši župan

Primorsko-goranske županije

 

Hvala lijepa na Vašem pozivu. Prije svega želim i učenicima i rukovodstvu Vaše škole puno sreće u postizanju visokog stupnja stručnosti Vaših učenika.U ovim izuzetno kompetitivnim vremenima, važno je pružati turistima najbolju moguću uslugu po što povoljnijim cijenama. Vaš centar izvrsnosti pruža učenicima priliku da svojim stečenim znanjem i vještinama konkurira i u inozemstvu.

Paul Vandoren

Ambasador - šef delegacije EU

 

Bila mi je uistinu velika čast i zadovoljstvo družiti se s vama! Hvala vam na pozivu i do skorog viđenja. Voli vas vaš Toni Cetinski.

 

Zahvaljujem vam na pozivu gdje su za istim stolom bili sport, turizam i ugostiteljstvo. Svim učesnicima i organizatorima želim puno uspjeha, a učenicima bih poželio sve najbolje u njihovom životu i budućem poslu. S poštovanjem Samir Barač

 

U ime stožera hrvatske nogometne reprezentacije, naših igrača i HNS-a, želim vam da i ubuduće silno doprinosite razvoju ugostiteljstva i gastronomije u vašoj regiji koja je nesumnjivo perjanica Hrvatske u svojoj djelatnosti.

Igor Štimac

bivši izbornik hrvatske nogometne reprezentacije

 

Bio je to doručak za sva čula. Odličan desert, a i predjelo.

A i ono između je bilo ukusno. Hvala vam.

Mile Kekin

frontman grupe Hladno pivo

 

Blagdansko i obiteljsko drugovanje uz duhovnu obnovu i molitve te nastavljeno uz raspoloženi doručak u Ugostiteljskoj školi Opatija. Zahvalan sam vodstvu škole za ovu prigodu gdje se produbljuje vjera i ljubav. Bog neka svojim blagoslovom neprestano bdije nad ovom školom da uz stručnu i ljudsku pomoć profesora i djelatnika odavde u život pođu generacije mladih ljudi spremnih na služenje i dobrotu. Mir i dobro!

fra Zvjezdan Linić

fra Zvjezdan Linić

 
 > Obavijesti za roditelje
CMS za škole logo
Ugostiteljska škola Opatija / Kumičićeva 14, HR-51410 Opatija / ss-ugostiteljska-opatija.skole.hr / ured@ss-ugostiteljska-opatija.skole.hr
preskoči na navigaciju