preskoči na sadržaj

Ugostiteljska škola Opatija

 > O školi  > Lokacija
Ugostiteljska škola Opatija

 

Znate li put do Ugostiteljske škole? Ako ne, proučite kartu i prvom prilikom kada budete u Opatiji posjetite nas!

 

UGOSTITELJSKA ŠKOLA OPATIJA

Kumičićeva 14

51 410 OPATIJA




Grad Opatija

Opatija je smještena u Kvarnerskom zaljevu u kojem se Mediteran najdublje usjekao u kopno Srednje Europe u podnožju planine Učka (1.401 m). Zaklonjena od jakih vjetrova otocima i Učkom  lako je dostupna u sva godišnja doba. Zaštitnik grada Opatije je Sv. Jakov, čiji dan 25. srpnja, Opatija slavi i kao Dan Grada. 
 

Klima - umjerena mediteranska klima s blagim zimama i podnošljivim ljetima.Stalno strujanje zraka, morskog aersola.Prosječna ljetna temperatura zraka iznosi 21,9 stupnjeva C, a zimska 7.Temperatura mora ljeti se penje do 26 stupnjeva C. Godišnja insolacija je oko 2000 sati.

Zakonom o područjima županija, gradova i općina u Republici Hrvatskoj (N.N. 90/92) Grad Opatija postaje u sadašnjem obliku jedna od jedinica lokalne samouprave u sastavu Primorsko - goranske županije.  Prostor Grada Opatije obuhvaća površinu od 54 km², ili 1,51% teritorija Primorsko – goranske županije i po veličini je na dvadesetdrugom mjestu od 36 gradova i općina u Županiji. Prema rezultatima Popisa stanovništva iz 2001. godine Grad Opatija ima ukupno 12.719 stanovnika i s udjelom od 4,16% na drugom je mjestu po tome u Županiji. Po gustoći naseljenosti od 235,54 stanovnika/km² Grad Opatija je na sedmom mjestu u Županiji, odnosno po tome spada u jače naseljene jedinice lokalne samouprave PGŽ. S obzirom da je zadnji Popis stanovništva obavljen u razdoblju od 01. do 15. travnja 2001. godine, a na bazi stanja 31. ožujka 2001. godine, broj stanovnika Grada Opatije se u međuvremenu smanjio, što pokazuju niže navedeni podaci. Grad Opatija ima grb, zastavu i svečanu zastavu. Grbom i zastavom predstavlja se Grad Opatija i izražava se pripadnost Gradu Opatiji. Grb Grada Opatije je na poluokruglom štitu, obrubljen zlatnim rubom. Polje štita je plavo i u njemu na srebrnoj (bijeloj) hridi stoji srebrna (bijela) kula s kruništem (šest zubova u kruništvu). Ispod hridi je valovito more (pet valovitih podjela, dvije srebrne (bijele) i tri plave). Iznad kule na sredini kruništa stoji srebrni (bijeli) orao glavom ulijevo, raskriljenih i poluuzdignutih krila, s crvenim kljunom i kandžama.
 

Priča o Opatiji sudbinski je vezana uz crkvicu Svetog Jakova i crkveni posjed koji će kasnije postati - grad Opatija. Sv. Jakov je zaštitnik hodočasnika i putnika, apotekara, kožara, ratara, voćara i ...Opatije. Dan sv. Jakova - 25. srpnja, slavi se kao Dan Grada Opatije (prema odluci GV Opatija od 27. ožujka 2008. godine ). Stoljeće nastanka Opatije (XII. St.) uzima se okvirno, a pretpostavlja se da je crkva podignuta na mjestu nekadašnjeg svetišta nekom drugom božanstvu, Apolonu ili liburnijskoj božici ljubavi, zdravlja i plodnosti, Anzotici, možemo samo nagađati. Ljubav je uvijek bila rado viđena gošća u Opatiji bajnoj, u kraju kojeg i danas nazivamo Liburnija, prema drevnom plemenu koje je ovdje živjelo. Liburni su bili suvremenici italskih Etruščana i levantskih Feničana, te su ove etnogrupe na hrvatskom tlu najranije potvrđene i opisane, a navode se već od 9. stoljeća pr.kr. Za Liburne je karakterističan poseban položaj žena. Važnu ulogu imalo je srodstvo po majčinoj liniji, a žene su održavale i kult predaka. Tragovi Liburna vidljivi su u genima današnjih stanovnika Kvarnera (haplotipi Eu9 i Eu10) i lokalnom dijalektu.

O P A T I J A   K R O Z   P O V I J E S T

(www.opatija.net)

804. godine - Hrvatski knez Borna, postaje knezom Liburnije (dux Dalmatiae atque Liburniae), dijelom hrvatske kneževine i zatim kraljevine do 1063. godine. Otada se Liburnija, zajedno s Istrom, nalazi pod vlašću nekoliko njemačkih velikaških obitelji – Andechs-Meranski (po kojoj cijelo područje od Raše do Rječine nazivaju Meranijom ili primorskom zemljom), grofova Devinskih i potom Walseeovaca. U 14. stoljeću, u doba Devinaca, šire opatijsko područje ulazi u sastav moćnoga feuda zvanog Kastavska gospoštija, koji se protezao od istočnih granica Brseštine na zapadu do granica riječke općine na istoku.

1449. godine - Crkva i samostan Sv. Jakova, prvi se put spominju u "Liber civilium", gdje riječki notar Anton Reno de Mutina 1449. godine bilježi "opata Jakova i njegovog prethodnika Radmana u samostanu Sv. Jakova - Abbazia st. Jacobi al Palo / di Preluca."
U buli pape Nikole V., iz 1453. godine, spominje se ''Abbati sancti Jacobi ad Palum - Opatija Svetog Jakova kod stupa'' što se tumači kao palum = stup za vezivanje plovila; naziv u spomen na Al Palo u Španjolskoj gdje je bila prvobitna podignuta crkva.
Dva kamena natpisu koja se nalaze na pročelju, svjedoče o radovima na građevini: prvi, na nadvratniku portala iz 1506. godine za vrijeme opata Simona ("1506. DIE 21. IULI SYMO ABBAS FIERI FECIT"), a drugi na ploči iznad nadvratnika iz 1793. god. Posljednje veće proširenje crkva je doživjela 1937. godine.
Tijekom povijesti sklop samostana i crkve nalazio se pod benediktincima, augustincima, jezuitima, olivancima, pavlinima i na koncu iznova "Ad Maiorem Dei Gloriam" (od 1960.) pod jezutima, najbrojnijim katoličkim redom, koji od 2008. godine ima novog generala (Adolfo Nicolás Pachón).

1465. godine - Nakon smrti Wolfanga v. Walseea, obitelj Habsburg preuzima Rijeku, Kastav, Veprinac i Mošćenice. Walseeovci su, od konca 14. stoljeća, bili prisutni u središnjoj Istri i Rijeci, gdje su naslijedili rod Devin koji je ostao bez muških naslijednika, što se kasnije i njima dogodilo, a njihove su posjede preuzeli stari poznanici - Habsburgovci. 1. rujna 1465. godine Wolfgang Walsee predao je Rijeku s Kastvom, Veprincem, Mošćenicama i Gotnikom , Fridriku III. Habsburškom kao nasljedno dobro.

1506. godine - 21. srpnja 1506. opat Šimun obnovio je crkvu sv. Jakova u Opatiji i o tome ostavio svjedočanstvo uklesano iznad glavnog ulaza.

1528. godine - Lovran je bio luka preko koje je išlo snabdijevanje opsjednutog Klisa u Dalmaciji, kojega je branio Petar Kružić.

1615. godine - Kao osvetu za poraz, koji im je nanio Krsto Frankopan kod San Servola, u blizini Trsta, mletački providur doplovio je s deset galija i pedeset naoružanih brodova pred Mošćenice. Bez obzira na žestoke napade, građani Mošćenica, potpomognuti s 24 njemačka vojnika, obranili su grad.

1630. godine - 29. rujna 1630. godine, grofica Ursula Thonhausen zavještala je isusovcima cijelu Kastavsku gospoštiju s Veprincem i Mošćenicama.

1689. godine - Prva knjiga koja se ozbiljnije bavila Liburnijom bila je ''Slava vojvodine Kranjske'', J. W. Valvasora. U njoj se Valvasor opsežno osvrće na Rijeku, Kastav, uskoke, narodne običaje, Volosko, Opatiju Svetog Jakova, Veprinac, Lovran, Mošćenice i Brseč, donoseći uz to i bakroreze pojedinih mjesta.

1838. godine - Dovršena je obalna cesta Rijeka-Volosko-Opatija. Prije toga iz Rijeke do Opatije se išlo preko Matulja. Ivan Tomašić bio je vlasnik prve gostionice u Opatiji. Saski car, Friedrich II. August (1797.- 1854.), strastveni botaničar, obilazio je istočnu obalu Jadrana, uključujući Liburniju. Odsjeo je u Lovranu, kočijom je došao do Poklona, a pješice do vrha Učke. Putopis cijele ekspedicije u Trstu 1841. godine je tiskao ugledni botaničar Bartolomeo Biasoletto, rodom iz Vodnjana.

1844. godine - Sagrađena je Villa Angiolina, koja je obilježila početak turizma u Opatiji, vlasništvo riječkog veletrgovca Iginija Scarpe, smještena usred botaničkog vrta. Vila je kvalitetno djelo nepoznatog arhitekte, a danas je rekonstruirana na temelju tlocrta iz 1886. godine te upućuje na klasičnu prostornu dispoziciju, projektiranje — oblikovanje po načelu zlatnog reza i uporabe modula.

1850. godine - U Brseču se rodio književnik Eugen Kumičić. Osamdesetih godina XIX. stoljeća postao je najčitaniji hrvatski pisac s romanima ''Začuđeni svatovi'', ''Olga i Lina'', ''Urota Zrinsko frankopanska''. U Vili ''Angiolina'' u Opatiji, boravio je i hrvatski ban Josip Jelačić sa suprugom Sofijom Stockau.

1857. godine - Andrija Mohorovičić rođen je 23. siječnja 1857., u Voloskom. Spada među najznamenitije hrvatske znanstvenike svih vremena, a u svijetu ga uvrštavaju među velikane seizmologije i geofizike pa i egzaktnih znanosti uopće. Godine 1970. u njegovu čast je nazvan i krater polumjera 77 km na tamnoj strani Mjeseca, a 1996. asteroid br. 8422. U najnovije vrijeme njegovim se imenom naziva i diskontinuitet između kore i plašta na Marsu. Geofizički zavod Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu također nosi njegovo ime, kao i gimnazija u Rijeci, osnovna škola u Matuljima, te nekoliko ulica u hrvatskim gradovima.

1860. godine - Carica Maria Anna, supruga bivšeg cara Ferdinanda I., provela je u vili “Angiolini” gotovo tri mjeseca što je skrenulo pažnju bečke aristokracije na Opatiju.
Stranu elitu posebno su iritirali ostaci pučke kulture, koja je tinjala još dugo nakon pretvaranja Opatije u "svjetsko lječilište". Ona se manifestirala u - za (malo)građanske pojmove - preslobodnom ponašanju puka, što je doživljavano kao otvoreno protivljenje javnom ćudoređu i društvenoj hijerarhiji.
U vrijeme kada su "Južne željeznice" u Opatiji otvorile svoje prve hotele, bilo je još sasvim uobičajeno da lokalno stanovništvo tijekom ljeta odlazi na kupanje u luku i drugdje gdje nije postojalo nikakvo službeno kupalište. Muškarci su se ondje kupali potpuno goli, što je djelovalo šokantno na lječilišne goste.
Ta je pojava brzo morala biti iskorijenjena, a da bi se to postiglo moralo se posegnuti za represivnim mjerama. Donesena je zabrana kupanja bez gaća, i kupanje u lukama Volosko i Opatija. Djeca su za kupanje morala nositi maramice, muškarci gaće, a žene majicu i ostalu uobičajenu odjeću. Franjo Pošćić iz Gornjeg Rukavca se međutim i dalje kupao gol u luci pa je zato bio kažnjen. Ovakve odredbe i zabrane svjedoče o tome kakva je, barem sporadično, bila praksa, što ne znači da kupanje u moru i prije "dolaska" turizma nije bilo regulirano. S naglašenom brigom za javni moral kupališni red općine Volosko, iz 1860. Godine, "zonirao" je mjesta za kupanje. Muškarcima je bilo dopušteno kupanje na Črnikovici, i to od 11 do 14 sati te od 17 do 20 sati. "Ženska zona " za kupanje, bilo je područje od vološćanske Puntice do Lipovice i to tijekom cijelog dana. Strogo je pak bilo zabranjeno dnevno kupanje na potezu od lokaliteta "Pod Grabeta" do "Puntice", znači ispod starog naselja Volosko, ali je tamo plivanje bilo dopušteno nakon što bi odzvonila "Zdravo Marija". Djeca mlađa od 8 godina nisu smjela ući u more bez pratnje roditelja. Vlasti unatoč donošenja strogih zabrana i kupališnih propisa nisu uspjevale suzbiti kupanje i sunčanje na morskom žalu izvan građenih kupališta, što je izazvalo stalne pritužbe stranaca zbog "nemoralnog" ponašanja puka. / ''Opatijski album" , Boris Zakošek/

1869. godine - U Voloskom je rođen književnik Rikard Katalinić Jeretov. Prvu zbirku pjesama, ''Pozdrav istarskog Hrvata'', tiskao je 1890. godine, a posljednju 1953. godine pod nazivom ''Odabrane pjesme''.

1870. godine - Književnik Viktor Car Emin rodio se u Kraju kod Lovrana. Gradska knjižnica i čitaonica u Opatiji nosi njegovo ime kao i Osnovna škola u Lovranu.

1871. godine - Uspostavljena je redovita brodska linija Rijeka-Volosko-Ika-Lovran.

1873. godine - Željeznica je stigla do Matulja, i time je bio otvoren put razvoja turizma u Opatiji i Lovranu. Naime iz "matujskog štaciona" sve do Lovrana, bečka gospoda išla su kočijama i kasnije tramvajima. Kolodvor Opatija-Matulji ima još jednu osobitost koja ga razlikuje od svih drugih kolodvora na HŽ-ovoj mreži. Kolodvor se nalazi pored prelijepog manjeg vestibula s blagajnom, ima i posebnu kraljevsku čekaonicu koja je služila za odmor umornim putnicima, članovima kraljevske obitelji i njihovim gostima.

1882. godine - Friedrich Julius Schüler, direktor Društva Južnih željeznica počeo je s gradnjom prvih vila i hotela u Opatiji i Lovranu, a zaslužan je i za jedinstveno lungomare te parkove ( Društvo je angažiralo Carla Schuberta, ravnatelja bečkog carsko-kraljevskog društva za izgradnju parkova). Stoga se s punim pravom može reći da prava turistička povijest Opatije započinje 1882. godine, kada Cesarsko-kraljevsko privatno Društvo Južnih željeznica iz Beča na čelu s Juliusom Schülerom kupuje u Opatiji prvo zemljište s Villom Angiolinom. U parku Angiolina nalazi se bista F.J.Schülera, rad kipara Hansa Rathauskyja.

1883. godine - Prvi vodič, Opatija je dobila 1883. godine pod naslovom ''Abbazia, Idylle von der Adria'', a bio je tiskan u Beču. Iste godine, u Beču je tiskan i ''Abbazia und seine Umgebung Heinricha Noea'', kojeg 1884. godine, objavljuje Tagebuch aus Abbazia (Dnevnik iz Opatije), Joseph Rable tiska Curort und Seebad Abbazia (Lječilište i morsko kupalište Opatija), a Petar von Radics djelo jednostavnog imena - Abbazia.

1884. godine - Izgrađen je Hotel “Quarnero” u Opatiji, današnji "Kvarner", prema nacrtima bečkog arhitekta Franza Wilhelma. Gradnja je trajala samo 10 mjeseci.

1885. godine - Otvoren je Hotel Kronprinzessin Stephanie, nazvan po prijestolonasljednici Štefaniji, supruzi Rudolfa Habsburškog koja se s mužem pojavila na otvorenju. Arhitekt Franz Wilhelm je gostima hotela ponudio sav onodobni luksuz, od centralnog grijanja do bazena i kasnije, kinematografa koji su hodnicima bili povezani sa središnjim dijelom hotela.
Zahvaljujući reprezentativnoj formi i položaju, hotel su za svoje boravke među ostalima odabrali i James Joyce, car Franjo Josip I. i Josip Broz Tito. Hotel je zanimljiv i po činjenici da se iz promjene njegovih imena može rekapitulirati čitava politička povijest Opatije. Talijani mu mijenjaju ime u Regina Elena, po ženi Viktora Emanuela III.; od 1945. do 1948. hotel se zvao Moskva, da bi nakon razlaza s Informbiroom promijenio ime u Central. Padom Rankovića i centralizma 1966., hotel dobiva, današnje, ime Imperial. S radom je započela klimatološka stanica koja je pratila glavne meteorološke elemente. Osnovano je društvo "Abbazia" kao ogranak austrijskog turističkog kluba iz Beča (Österreichischer Touristenclub-Sektion Abbazia). Osnivač Društva bio je Anton Silberhruber, najzaslužniji za uređenje šetališta i parkova Opatije, Počela je izgradnja obalnog puta, poznatog Lungomara, od Voloskoga kroz Opatiju pa sve do Lovrana na inicijativu Društva za uljepšavanje Opatije (Abbazianer Verschönerungsverein).

1887. godine - Heinrich von Littrow je, 21. prosinca 1887. godine, osnovao prvi jedriličarski klub na Jadranu ''Union Yacht Club Quarnero'' u Opatiji (utemeljen u lipnju/srpnju 1886). Za samo godinu dana klub je brojao 70 članova.

1888. godine - Austrijski tvorničar piva Reininghaus, izgradio je sanatorij ''Dr.Schwarz'', (prema Ignazu Schwarzu) koji je uskoro preimenovan u ''Quisisana''. U njemu se nalazila i prva opatijska ljekarna. U Pansionu Quisisana odsjedali su mnogi uglednici i članovi carske obitelji. Danas je to hotel Opatija. Utemeljeno je društvo Zora, okupljalište hrvatski nastrojenih intelektualaca - Viktora Cara Emina, Rikarda Katalinića-Jeretova, Eugena Kumičića, Milana Marjanovića.

1889. godine - Austrijska vlada službeno je proglasila Opatiju prvim morskim klimatskim lječilištem na Jadranu. Dovršena je fontana, ''Helios i Selena'', kipara Hansa Rathauskog iz Graza, personifikacija Sunca i Mjeseca u blizini crkve Sv. Jakova. Dovršen je sjeverni dio obalnog šetališta (lungomare) od Voloskog do Opatije, dugačak osam kilometara. 18.8.1889. Otvoren je hrvatski kulturni dom ''Zora''.

1890. godine - Nakon izgradnji prvih hotela, započelo se s podizanjem vila, smještajnih prostora za potrebe uglednijih gostiju. Prva je bila depandansa, Villa ''Amalia'', podignuta u neposrednoj blizini hotela ''Kvarner'' 1890. godine.

1891. godine - "Zlatna knjiga" opatijskih gostiju iz 1891 godine.: Stephanie - r.Koburg, udovica prijestolonasljednika Rudolfa Habsburga; Grof Otto, nećak Franje Josipa I; Dr. Julius Glax, balneolog - Kurkomission Abbazia- 1887. godine stanovao u Villi Haas (današnja villa Ariston) i Depandansi I. (danas hotel Milenij, Sv. Jakov); Dr. Theodor Billroth, svjetski poznat kirurg; Dr. Leopold Schrötter von Kristelli, prva Katedra za laringolologiju u Beču- ustanovio ljekovitost aerosola u Opatiji; Dr Rudolf Virchow, utemeljitelj celularne patologije; Gyula Szecheny, Barunica Emmy Reinleiny, Grofica Margarethe Harrach, Grofica Angelique Keglevich, Fürstin Eleonore Auersperg...

1894. godine - U Opatiji su se susreli car Franz Josip Habsburški i pruski car Wilhelm II. te supruga Augusta Victoria koja je odsjela u Villi Amalia. Pruski car je stigao iz Rijeke, 21.ožujka, jahtom "Cristobal", a 29.ožujka se susreo sa Franjom Josipom I. O tom susretu s poljupcem, izvjestio je i New York Times. U potrazi za zdravljem u Opatiji boravi i poznati ruski pisac Anton Pavlovič Čehov. Barun dr. Jaromir von Mundy, čest gost Opatije pokrenuo je inicijativu za osnivanjem hitne medicinske službe u Opatiji, nakon što je samo 3 godine ranije pokrenuo prvu hitnu službu u Beču. Svoju ideju uspio je realizirati 14. siječnja 1894. godine, uz potporu tadašnjeg predsjednika opatijskog Lječilišnog odbora, pukovnika Guida Wachtera. Grof Johann Wilczek je novoformiranoj hitnoj službi u Opatiji poklonio kompletnu potrebnu medicinsku opremu, a Hitna medicinska pomoć grada Beča donirala je jedna kola za prijevoz ozlijeđenih osoba. Prva lokacija ''Dobrovoljnog spasilačkog društva lječilišnog mjesta Opatije'', bila je u tadašnjoj Vili Slatina, a za prvog je ravnatelja imenovan dr. Franz Tripold, liječnik u Dobrovoljnom vatrogasnom društvu Opatija.

                  

1895. godine - Odvjetnik Andrija Štanger postao je načelnik Voloskog-Opatije, a u gradsku upravu uveo je hrvatski jezik.

1896. godine - Svi hoteli i javne zgrade u Opatiji dobili su struju. 1896. godine, zahvaljujući zajedničkom naporu Društva južnih željeznica i Društva Ouamero, izgrađen je vodovod skupine izvora Rečina na području općine Lovran. Bio je to prvi veći vodovodni sustav koji je počivao na principu gravitacije, a dovršen je 1898. godine. Rečina ima tri izvora, i u više od 12km cjevovoda račva se prema Lovranu i Opatiji. Radove na objedinjenju vodovoda od Mošćeničje Drage do Rijeke vodio je 1936. godine inženjer Pietro Motta.

1898. godine - Lovran je proglašen lječilišnim mjestom. Filmska ekipa braće Lumiere iz Pariza snimala je u Opatiji scenu uzburkanog mora. Na širem području Opatije-Voloskog bilo je 280 krčmara, a na čelu odbora slobodnih oštara bio je Frane Osojnak-Gajanić, koji je bio politički aktivan kao član talijanaške stranke.

1900. godine - Otvoren Pavillon für eine Conditorei (današnji Paviljon Šporer ), kojega je projektirao slavni arhitektonski biro BAUQUÉ & PIO iz Beča. Kralj opatijskih slastica postao je Emile Gerbeaud (1854. – 1919.), Švicarac po rođenju, veliki gastronomski umjetnik koji je postao vlasnik Kuglerove kavane, vlasnikom pogona za proizvodnju čokoladnih proizvoda u Pešti, vlasnikom patenta za industrijsku proizvodnju čokoladnih proizvoda, vlasnikom tvornice čokolade u Rijeci, autorom velikog broja besmrtnih slatkih kreacija kojima i dan danas ravnopravno konkuriraju Sacher i Dobosz.
Položen kamen temeljac austrijskog carskog činovničkog lječilišta. Godine 1896. bio je raspisan natječaj za izgradnju činovničkog lječilišta u Opatiji. Natječajna je porota, među čijim je članovima bio i rektor pro tempore Tehničke visoke škole u Beču profesor Prokop, prvu nagradu i izvedbu dodijelila Maxu Fabianiju (1865.–1962.).

1901. godine - U vili ''Angiolini'' sastali su se rumunjski kralj Carol I. i grčki vladar Georg. Dovršen je šumski put kralja Carola (Zora). U vili ''Jeanette'' boravio je ugledni kompozitor Gustav Mahler, i radio na djelovima svoje Četvrte simfonije.

1902. godine - U Opatiji je boravila slavna plesačica Isadora Duncan koja je kasnije zapisala u svojim memoarima da je inspiraciju za svoje treperenje ruku pronašla promatrajući lišće opatijskih palmi. Održan je automobilistički rally Opatija-Nica. U Opatiju je došla Bertha von Suttner, slavna književnica i borac za mir u Europi, koja je 1905. godine dobila Nobelovu nagradu za mir.

1903. godine - Prema sjećanju Bele Zausziga iz Budimpešte, u Opatiji se 13 dana odmarao Vladimir Iljič Lenjin (1870.-1924.) i to pod imenom dr. Jerženkijević.

1904. godine - U Opatiji se održala konferencija ministara vanjskih poslova Goluchowskog (Austro-Ugarska) i Tittonija (Italija). Po projektu Carla Seidla podignuta je evangelička crkva. Na njenoj inauguraciji je bio norveško-švedski kralj Oskar II., koji je tu boravio tri mjeseca. U razdoblju od 12. veljače do 10. svibnja 1904. godine švedsko-norveški kraljevski par boravio je u Opatiji. Odsjeli su u pansionu ''Vile Jeannette'', kojeg je vodio S. Kelsen. Tijekom njihova boravka kraljevski je par posjetio cara Franju Josipa I., te su u ''Vili Jeannette'' vođeni važni politički razgovori. Započinje izgradnja zgrada Općine i Suda, a obje je projektirao udomaćeni Bečanin Carl Seidl. U Opatiji je tijekom ljeta boravio, kasnije ugledni književnik Vladimir Nabokov (''Lolita''). Opatija je prva u Austro-Ugarskoj imala spalionicu smeća. U Opatiji, na adresi Abatia 227, 18.04.1904. rodio se Carolus Iulius Oscar Gervais, kojeg jednostavno pamtimo kao - Drago Gervais. Drago Gervais jedan je od najboljih dijalektalnih pjesnika svih vremena. Njegovi "Čakavski stihovi" objavljivani su u desetine naklada. Pjesme Drage Gervaisa imaju u sebi čaroliju nezaborava i kad se nauče u djetinstvu, pamte se cijeli život. Kao intendant HNK Ivana pl. Zajca ostavio je kazališne dnevnike iscrtane karikaturama svojih suradnika za vrijeme dugih sastanaka i čekanja. Jedan od suradnika bio je i prepoznatljivi maestro Boris Papandopulo. Nakon tragičnog pada s balkona u Sežani, 1. srpnja 1957. godine, Drago Gervais je preminuo na putu u ljubljansku bolnicu. Veliki pjesnik Liburnije i Hrvatskog primorja pokopan je najsvečanije u svojoj rodnoj Opatiji, 3. srpnja 1957. godine.

1905. godine - Ignatz Brücker raspolagao je sa 140 pari konja za vuču kočija od željezničke stanice u Matuljima do Opatije i natrag.
Gustav Mahler napisao je u Opatiji, za vrijeme uskršnjih blagdana, velik dio svoje VI. simfonije, boraveći u Opatiji sa svojom suprugom Almom i kćerkama. Mahler je bio direktor bečke Opere od 1897. do 1907. godine, a potom i dirigent u njujorškom Metropolitanu.

1906. godine - Inicijativu za gradnju velike, reprezentativne katoličke crkve dao je bivši bečki ministar-predsjednik i opatijski općinski zastupnik barun Franz von Reyer, vlasnik Vile ''Irenea'' u Voloskom. Plemić se sa svojom ženom, Irenom Leitgeb, iz Beča u Opatiju doselio oko 1883. i zadužio svoju novu domovinu gradnjom škole za djevojčice, ceste i lazareta u Voloskom. Nacrtna priprema nove crkve Marijina Navještenja, povjerena je Carlu Seidlu (1858-1936), bečkom đaku Theophila Hansena (graditelj Parlamenta, Zlatne dvorane Musikvereina na Karlsplatzu., u kojoj se održava tradicionalni Novogodišnji koncert Bečkih filharmoničara). Gradnja crkve je započela 1907. godine, a istodobno je započela i gradnja samostana. U Opatiji su počele izlaziti novine ''Kur- und Bade-Zeitung der österreichischen Riviera'' (''Lječilišne i kupališne novine austrijske rivijere''). Godine 1891., Josef Grusser, podigao je hotel ''Bellevue'', a njegov sin hotel ''Palace'', 1906.-1908., jedan od najdojmljivijih hotelskih objekata u Opatiji.

1908. godine - Dovršena je zgrada Općine na spoju Voloskog i Opatije, podignut je hotel “Palace” koji je svojom masom definirao Slatinu, opatijski arhitekt Sandor Neuhausler nadogradio je Conditorei koji je postao Glacier, i počeo je prometovati električni tramvaj Matulji-Opatija-Lovran. U Opatiji je rođen Leo Henryk Sternbach (Opatija 1908.–1921.), čiji je otac vodio ljekarnu u Bazaru Mandria. Kemičar s 214 patenata koji je u svojih 97 godina basnoslovno obogatio farmeceutsku kuću Hoffman-La Roche prihodima od njegovih sredstava za smirenje. Čak su i Stonesi otpjevali pjesmu o Sternbachovom izumu - Valiumu. Sternbach je 2003. godine u anketi časopisa US News & World Report proglašen jednim od 25 najutjecajnijih Amerikanaca XX. stoljeća.

1910. godine - Općina je dobila naziv Volosko-Opatija. Opatija ima 3.828 stanovnika. S radom je započelo prvo stalno kino pod imenom ''Riviera''.

1911. godine - Otvoren je akvarij pokraj hotela ''Kronprinzessin Stephanie'' (''Imperial''), ljepši od onog u Rijeci i na venecijanskom Lidu. Dovršeno je obalno šetalište (lungomare) od Voloskog do Lovrana u dužini od 12 kilometara. Tomaš Masaryk (1850.- 1937.), češki filozof i državnik boravio je sa suprugom u Lovranu. Godine 1918. postao je prvi predsjednik nezavisne Čehoslovačke. Otvoren je prvi opatijski kazino u vili ''Amalia'' koji je ugašen 1913. godine. Na prostoru ispred parka Angiolina, nasutom i proširenom, predviđena je početkom XX st. izgradnja višenamjenske lječilišne palače (Kurpalast), za koju je 1911. godine raspisan natječaj. Arhitekti Marcel Kammerer, Otto Schönthal Emil Hoppe kreirali su nacrt palače s dvoranama za ples i koncerte, bazenom s umjetnim valovima, trgovinama i kavanama. Početak I. svjetskog rata prekinuo je blistavi razvoj Opatije. Po završetku rata, Rapalskim mirom 1920. godine Istra, a s njom i Opatija – pripadaju Italiji, a umjesto palače napravljena je ljetna pozornica. Osnovan je Nogometni klub Opatija.

1912. godine - Prvo međunarodno šahovsko natjecanje održano je u Opatiji, u veljači 1912. godine. Igrao se tematski "gambitni turnir" na kojem je pobijedio Rudolf Spielmann.

1913. godine - Opatija ima desetak hotela, 44 pansiona, 83 vile i 5 kupališta. Zajedno s Lovranom, pretekla je Karlove Vary po broju turista. Rijeka ima dvadeset hotela, za poslovne ljude i za iseljenike koji čekaju brodove ''Cunard Line-a'' za Ameriku. Umjesto izgorjelih Ljekovitih kupki, uz hotel ''Quarnero'' podignuta je impresivna Kristalna dvorana ( ukupno 800 m2 ).

1920. godine - Predstavnici Gradskog vijeća Rijeka, sklopili su Opatijski pakt 31. prosinca 1920. sa zapovjednicima talijanskih četa. Ovim ugovorom konstatirano je da se Riječka država podvrgava primjeni Rapallskog ugovora. D’Annunzio odlazi iz Rijeke 18. siječnja 1921. godine.

1922. godine - U Rijeci je pokrenut luksuzni turistički mjesečnik “Abbazia e la riviera del Carnaro” (“Opatija i Kvarnerska rivijera”), koji je izlazio do 1941. godine.
Poznati češki virtuoz Jan Kubelik, kupuje vilu Rosalia, u kojoj živi do 1930. godine.

1927. godine - Zabranjen je rad Zore.

1928. godine - Blagoslovljena je velika crkva Marijina Navještenja u Opatiji.

1929. godine - Prva brdska auto utrka na Učki održana je 22. rujna 1929. godine. Bilo je to prvo pravo automobilističko natjecanje na našem području, a privuklo je veliku pozornost u cijeloj ondašnjoj Italiji i u inozemstvu. Start je bio u Matuljima. Koliku je pozornost privukla utrka, svjedoči i činjenica, da je na cilju između osam i devet sati prodano 300 kava, kojoj su kako je pisao ondašnji tisak, cijene rasle s nadmorskom visinom. Ustanovljena UGOSTITELJSKA ŠKOLA OPATIJA.

1930. godine - Na vili Amalia dograđen je kat, a objekt je preuređen za ljetnu rezidenciju talijanske kraljevske obitelji Savoia.

1931. godine - Otvorena je Ljetna pozornica u Opatiji raskošnom izvedbom opere “Aida”. U gledalištu je bilo mjesta za 6.000 ljudi, a scena je imala 1.000 m2.

1933. godine - Ukinut je tramvaj Matulji-Opatija-Lovran.

1934. godine - Na Ljetnoj pozornici gostovao je operni slavuj, tenor nenadmašne slave, Beniamino Gigli.

1935. godine - Održan je prvi međunarodni festival opereta na opatijskoj Ljetnoj pozornici, posvećen djelima Franza Lehara.

1936. godine - Velika njemačka kazališna glumica, Tilla Durieux (Ottilia Godeffroy), vodila je hotel ''Cristalo'' u Opatiji do 1938. godine. Bila je poznata i po impresivnoj kolekciji umjetnina koje su uključivale djela Van Gogha, Moneta, Renoira, Cesannea, Maneta, Chagalla, Kokoschke, Paula Klea… Održan je drugi festival opereta u Opatiji, posvećen djelima Emmericha Kalmana.

1937. godine - Započelo je uređenje parka, parkirališta i fontane između Hotela Palace, Quisisana i Continental na Slatini - tada trg Savoia. Nositelj projekta bio je inž. Pietro Motta.

1938. godine - Uređen je Trg Slatina (tada Piazza Savoia) u Opatiji, s parkiralištem i osvjetljenom fontanom, koja je poznata kao Fontana Slatina ili Fontana Motta, prema projektantu i nositelju projekta, inženjeru Pietru Motti.

1939. godine - Započela je velika dogradnja crkve Svetog Jakova u Opatiji koja je dovršena 1942. godine. Održana je velika kružna automobilistička utrka na Preluci.

1941. godine - Podignuto novo sjedište veslačkog kluba u opatijskoj lučici.

1945. godine - Društvo Zora ponovo počinje s radom.

1946. godine - Josip Broz Tito, dugogodišnji predsjednik Jugoslavije, posjetio je Opatiju. Održao je govor s balkona hotela ''Moskva'' (''Imperial''). Gotovo tri desetljeća imao je jednu od tridesetak rezidencija u vili ''Istranka'' - danas sjedište ''Adriatic Club International'', najvećeg lanca marina na Sredozemlju.

1948. godine - Osnovan stolno-tenisački klub Opatija ( STK Opatija). "Nekolicina mladića okupila se oko pokojnog Jurja Barlovića, došljaka iz Zagreba, poznatog financijskog stručnjaka, savjetnika u Narodnoj Banci Hrvatske u Zagrebu, i vrlo poznatog sportaša u tadašnjoj Hrvatskoj i počelo trenirati u Hotelu Esplanade (danas Mozart)". Zlatna generacija opatijskih stolnotenisača: Aleksandar Saša Hamerletz, Jurica Barlović, Slavko Lukšetić , Đuro Dimitrović i Dušan – Dule Osmanagić, savezni trener stolno teniske reprezentacije 25 godina.

1950. godine - Prva motociklistička utrka za Međunarodnu Nagradu Jadrana na Preluku.

1952. godine - Osnovan je Kvarner Express, a direktor postaje Miloš Grbac. Kvarner Express je postao devizni kreditor koji je sredinom šezdesetih od londonske kuće Finance International London Ltd dobio osam milijuna dolara kredita. Uz pomoć tog novca izgrađen je hotel Paris u Opatiji, dovršen Ambasador, hotel Marina u Mošćeničkoj Dragi, Lanterna u Rabcu, dva paviljona na Zlatnim stijenama u Puli, hotel Belleveue u Malom Lošinju, San Marino u Loparu i Uvala Scott. Istodobno su od jugoslavenske ratne mornarice kupljeni brodovi koji su prenamijenjeni za izletnički turizam; Manon, Teuta, Norma, te se otvaraju izletničke linije iz Istre prema Veneciji. U ožujku, 1978. godine RO Kvarner Express organizira u SOUR Kvarner Exspress u kojem je današnja Liburnia Riviera Hoteli d.d. organizirana kao RO Kvarner Exspress Hotelijerstvo n.sol.o. U zlatno doba, (direktor Radomir Premuš), Kvarner Expres International (KEY) imao je 54 lokacije u zemlji i inozemstvu, stalno zapošljavao 850 ljudi, a brojka bi se u sezoni povećala i na 1150 zaposlenika ( Aldo Simper, legenda KEYa ).

1956. godine - Podignuta je skulptura ''Djevojka s galebom'', kipara Zvonka Cara. Djevojka s galebom jedan je od simbola Opatije. Model je bila Jelena Jendrašić iz Crikvenice (na fotografiji iz Večernjeg lista snimljena je 2007. u dobi od 86 godina).

1957. godine - Podignuta je nova Ljetna pozornica po projektu arhitekta Nevena Šegvića.
Thalassotherapia Opatija osnovana je na tradiciji lječilišnog liburnijskog turizma kao Institut za talasoterapiju za čije je pokretanje uvelike zaslužan profesor doktor Čedomil Plavšić, na tragu kojega su ostavili Max Joseph Oertel, Julius Glax, Theodor Billroth, Antun Feliks Jačić.

1958. godine - Održan prvi ''Festival Opatija'' u Kristalnoj dvorani hotela Kvarner. Pobjednička pjesma je bila pjesma Zdenke Vučković i Ive Robića: "Mala djevojčica", (Milutin Vandekar/Alka Ruben, 1958). Taj duet, sa 16-godišnjom Zdenkom Vučković, bio je apsolutni pobjednik prema glasovanju slušatelja svih jugoslavenskih radio postaja.

1963. godine - Dovršen je Hotel Adriatic, arhitekta Andrije Čičin-Šaina i njegovog tima. ''Adriatic'' je prvi hotel građen u Opatiji nakon Austro-ugarske vlasti. U okruženje historicističke i secesionističke gradnje s prijelaza prošlog stoljeća, hotel ''Adriatic'' unosi jednu bitno novu i izmjenjenu estetiku, estetiku racionalizma ''internacionalnog stila''. Hotel ''Adriatic'' izveden je kao kombinacija masivnog, soliternog smještajnog dijela te dvoetažnog, horizontalno usmjerenog restorana s recepcijom. Soba hotela ”Adriatic” prihvaćena je od turističkih stručnjaka kao novost u hotelijerstvu. Otvoren je ''Casino Rosalia'' u Opatiji - prva kockarnica u Istočnoj Europi.

1966. godine - Podignut je veliki hotel “Ambasador” u Opatiji, arhitekta Zdravka Bregovca.

1968. godine - Dovršen je hotel ''Marina'' u Mošćeničkoj Dragi, a s radom je započeo hotel ''Adriatic I '' u Opatiji.

1971. godine - Dovršen je hotel ''Adriatic II'' ( arhitekt Branko Žnidarec) s kongresnom dvoranom, koja je bitno utjecala na rezultate zimskog turizma. Velika kongresna dvorana GH Adriatic otvorena je kongresom FIS-a, Svjetske skijaške federacije. Legenda Adriatica iz 70-ih i 80-ih godina je Mihovil Ćuk Delić:"... tijekom jednog okupljanja plinara u deset sati ujutro došao jedan Švicarac sa željom da za 500 ljudi pripreme koktel dobrodošlice na najvišoj mogućoj razini. – Kad sam ga pitao za vrijeme tog okupljanja, kako bismo se mogli pripremiti, odgovorio mi je: za sat vremena. Iako su moji kuhari i poslužitelji mislili da sam potpuno poludio, ipak smo se na brzinu uspjeli organizirati i prirediti vrhunski domjenak, koji smo isto tako i naplatili; zadovoljan Švicarac platio nam je 16 tisuća franaka u kešu za organizaciju koktela, te nam ostavio još 3 tisuće franaka napojnice."

1974. godine - Otvoren je Hotelijerski fakultet u Ičićima, u nekadašnjoj zgradi svećeničkog staračkog doma.

1977. godine - Posljednja motociklistička Velika nagrada Jugoslavije na stazi Preluk održana je 19.lipnja 1977. Utrka je preseljena na novoizgrađenu stazu na Grobniku, gdje se održala do 1990. godine.

1981. godine - Dovršen je veliki hotel ''Admiral'' s marinom (200 vezova u moru i 40 na suhom). Dovršen je cestovni tunel kroz Učku koji je s dužinom od 5.070 metara do otvorenja tunela ''Sveti Rok'' bio najveći u Hrvatskoj.

1984. godine - Duško Jeličić Dule i karnevalska grupa DS&PD zajedno s Vološćanima, spustila se maškarana na "karićima" po glavnoj opatijskoj prometnici. Bio je to početak opatijske BALINJERADE - utrke vozila na kugličnim ležajevima ("karići&vozići na balinjerama"). Tradicija "Balinjerade" je da se natječe u tri kategorije: "monopatini", "karići" i "amerikanski vozići". Legende Balinjerade su, osim "tate Duleta Bonace": Gojko Ujdurović, Rudi Radej, Đino Krota, Eligio Ujčić, Arnaldo Malnig, "ludi Lovranci", Barbara s Lošinja.

1986. godine - Sagrađen veliki hotel “Excelsior” u Lovranu.

1990. godine - Dovršena je ACI marina u Ičićima s 400 vezova u moru i 100 na suhom.

1991. godine - Opatija je imala 13.566 stanovnika.

2000. godine - Podignut je veliki hotel “Millenium” u Opatiji, koji kasnije nosi ime "Milenij" (Nekadašnji Hotel “Hausner”, “Principe”, “Park”, “Jadran” ).

2001. godine - Restaurirana je Vila Angiolina pod vodstvom Berislava Valušeka, dok je radove na unutarnjem uređenju vodila arhitektica Grazia Tricoli iz Opatije. Vilu Angiolinu u Opatiji, 1844. godine dao je izgraditi riječki patricij, trgovac i mason Higin (Iginio) Vitez (Ritter von) Scarpa (1794-1866) i nazvao je po svojoj, već tada preminuloj supruzi – Angiolina.

2002. godine - Thalassotherapia Opatija je 2002. godine postala nastavna baza Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci.

2003. godine - U hotelu Ambasador, Opatija održana je konferencija na kojoj su prisustvovali 32 ministra kulture Vijeća Europe i donijeli Deklaraciju o interkulturalnom dijalogu i sprečavanju sukoba.

2004. godine - Obilježena je 160 godišnjica turizma u Opatiji. Otvoreni su ekskluzivni hoteli ''Wisteria'' (ex ''Continental''), ''Melia'' (ex ''Soča''), ''Camelia'' (ex ''Brijuni'') i ''Magnolia'' (ex ''Miran'') pod nazivom Grand hotel 4 opatijska cvijeta te ''Miramar'' i hotel ''Savoy'' (ex ''Dubrovnik'').

2005. godine - Zamisao Danijela Koletića da se mramornim zvijezdama i na opatijskoj šetnici istaknu osobe koje su doprinijele promociji Hrvatske sa svojim sportskim, znanstvenim, umjetničkim i inim radom ostvarena je koncem 2005. Komisiju za nominacije sačinjavaju pojedinci koji zastupaju Hrvatski leksikografski zavod, Hrvatsko društvo dramskih umjetnika, Hrvatski olimpijski odbor, Institut Ruđer Bošković, ukupno petnaest institucija. Zadatak komisije je nominirati pet živućih osoba i pet posthumno. Svake se godine postavlja osam novih mramornih zvijezdi, a prvih osam postavljeno je u časti i slavu Nikole Tesle, Miroslava Radmana, Dragutina Tadijanovića, Miroslava Krleže, Dražena Petrovića, Janice Kostelić, Krešimira Ćosića i Olivera Dragojevića. Izgrađen je moderan ThalassoWellness centar u Opatiji, jedan je od najznačajnijih događaja hrvatskog zdravstvenog turizma ovog desetljeća. Po prvi put se u Hrvatskoj implementira potpuno specifična, nova grana wellnessa - medicinski wellness.

2006. godine - Grad Opatija osvojio je srebrnu nagradu na prestižnom natjecanju "Entente Florale - Zlatni cvijet Europe 2006", koju je u njemačkom Bad Saeckingenu dodijelila Europska asocijacija za cvijeće i okoliš (AEFP), pod pokroviteljstvom EU-a. Opatija je srebrnu nagradu osvojila u kategoriji gradova, u konkurenciji više od 5.800 prijavljenih kandidata iz 12 europskih zemalja. Nagradu je u ime Opatije primio, tadašnji, gradonačelnik Amir Muzur.

2007. godine - Vlada RH je donijela Uredbu o osnivanju Hrvatskoga muzeja turizma sa sjedištem u Opatiji. "Hrvatski muzej turizma je specijalizirana muzejska ustanova koja prikuplja, čuva, istražuje i prezentira materijalnu i nematerijalnu baštinu turističkog sadržaja." Muzej raspolaže s dvije zgrade: vilom Angiolinom i Umjetničkim paviljonom "Juraj Šporer".

2008. godine - Na Šetalištu Carmen Sylve ( LJUBAVNA STAZA) postavljeno je 7 dvojezičnih poučnih ploča koje govore o povijesti šetališta, flori i fauni te o raznim zanimljivostima vezanim uz). Priča o nastanku romantične staze koja se zove prema umjetničkom pseudonimu kraljice Elizabete je dobro poznata… Za vrijeme svog boravka u Opatiji, 1896. godine rumunjski kralj Carol je zakasnio u hotel Amaliju jer se izgubio u šetnji s konjem, te je zbog toga sljedećeg dana tražio od lokalnog upravitelja, barona Artura von Schmidt-Zabierowa, da staze budu uređene. Kad je kotarski glavar rekao da za to nema novaca, kralj je darežljivo donirao sredstva i počelo je uređivanje, tako da je prva šetnica otvorena 1901. godine. Zahvaljujući planovima dr. Maxa Josepha Örtela, opatijske su šumske staze bile precizno izmjerene s označenim deset minutnim etapama i klupama za predah. U austrijska vremena, dva su opatijska šetališta nosila ime po rumunjskom kralju - König-Carol-Waldweg i König-Carol-Promenade. Poslije Drugog svjetskog rata, šumsko je šetalište preimenovano u Zora, a krajem 20. stoljeća u Šetalište Carmen Sylve, koja je pisala svoje stihove na vidikovcu Maloj fortici, s prekrasnim pogledom na Kvarner.

2009. godine - ''Godišnji pokladni ophod zvončara s područja Kastva'' te "dvoglasje tijesnih intervala Istre i Hrvatskog primorja" uvršteno je na UNESCO-ov popis nematerijalne kulturne baštine. Na UNESCO listu ulaze svih devet zvončarskih skupina s područja Općine Matulji (Rukavački, Zvonejski, Brgujski, Munski, Žejanski, Mučićevi, Brežanski, zvončari Korensko – Vlahov breg, Frlanski zvončari) i Halubajski zvončari s područja Općine Viškovo.
Pjevanje na "tanko i debelo" rasprostranjeno je u Istri, Hrvatskom primorju i na dijelu sjevernojadranskih otoka. Velike zasluge u dokumentiranju i valorizaciji glazbenog naslijeđa Istre i Primorja ima Ivan Matetić Ronjgov. Nagrada Hrvatske turističke zajednice, Plavi cvijet sa zlatnim znakom, u kategoriji najuređenijeg grada u Hrvatskoj do 20 tisuća stanovnika pripao je Opatiji.

2010. godine - Predsjednik Hrvatske, Ivo Josipović sastao se u Opatiji s predsjednikom Srbije Borisom Tadićem, 24. ožujka 2010., po prvi put od inauguracije. Hrvatska premijerka Jadranka Kosor i njezin slovenski kolega Borut Pahor razgovarali su u listopadu u Lovranskoj Dragi iznad Lovrana i najavili zajednički nastup Hrvatske i Slovenije na EXPO-u 2012. u Koreji. Gradić Bad Ischl, nedaleko Salzburga, postao je prvi austrijski partnerski grad Opatije. Povelju o bratimljenju potpisali su gradonačelnici Hannes Heide i Ivo Dujmić, 30. listopada 2010.

2011. godine - Nogometni klub Opatija slavi 100. obljetnicu. Na Sušaku, je 14. svibnja 1911. godine odigrana prva utakmica opatijskog nogometnog kluba, koji je tada nosio ime - Nogometni odjel Hrvatskog sokola Opatija - Volosko. Osnovali su ga studenti Trgovačke akademije iz Beča. Ime »Opatija« predložio je kasnije proslavljeni kompozitor Ivan Matetić Ronjgov. Prvi konzulat Republike Poljske u Hrvatskoj otvoren je 17.6.2011., u opatijskom hotelu Mozart, a počasnim konzulom proglašen je bivši opatijski gradonačelnik dr. Amir Muzur. Melodije Istre i Kvarnera, popularni MIK 2011, započeo je koncertom u Opatiji, 18. lipnja, u Kristalnoj dvorani Hotela Kvarner. Na opatijskoj Slatini je 27. lipnja 2011. otkrivena skulptura "Obitelj", rad kipara Andreja Savi - Sferica koju je gradu poklonila obitelj Žuži Jelinek. (Foto: Željko Sop/Cropix) Umro je Otto Habsburški (Franz Joseph Otto Robert Maria Anton Karl Max Heinrich Sixtus Xavier Felix Renatus Ludwig Gaetan Pius Ignatius 1912 - 2011), najstariji član nekadašnje carske i kraljevske dinastije Habsburga, član Europskog parlamenta i počasni građanin Grada Opatije. Nastavljajući bogatu tradiciju opatijskog slastičarstva, stvorena je originalna torta "Opatijska kamelija" koju je osmislila Yasna Skorup Krneta, predsjednica Udruge ljubitelja kamelija Iginio Scarpa Opatija.

Primorsko goranska županija

Primorsko-goranska županija na sjeveru graniči s Republikom Slovenijom, na zapadu s Istarskom županijom, na istoku sa Karlovačkom i Ličko-senjskom županijom, a na jugoistoku u Kvarnerskim vratima ima morsku granicu sa Zadarskom županijom. Županiji pripada i dio obalnoga mora s državnom granicom udaljenom 22 km jugozapadno od otoka Suska.
Prostor Primorsko-goranske županije dijeli se na tri dijela - goransko područje, primorsko i otočno područje - i obuhvaća površinu od 3.582 km2, ili 6,3% državnoga teritorija.

Goransko područje s umjerenom kontinentalnom do planinskom klimom s mnogim šumskim i vodnim resursima, prostor je koji se odlikuje kvalitetom zraka i vode i ima vrlo bogatu floru i faunu. Područje je malo izgrađeno i vrlo slabo nastanjeno. U zapadnom dijelu Gorskoga kotara najviši su vrhovi Risnjak (1528 m) i Snježnik (1506 m), a u jugoistočnom Bjelolasica (1534 m) i Viševica (1428 m). Između njih prema sjeveroistoku proteže se dolinama Dobre i Kupe niža središnja zona.
Rijeka Kupa, najveća u Županiji, teče prema Savi u crnomorski sliv, ponornica Ličanka preko Dubračine u jadranski sliv. Ponornice Lokvarka i Ličanka, s umjetnim jezerima Lokvarskim (31 mil. m3 vode) i Bajerskim (1,2 mil. m3 vode), u okviru hidroenergetskoga sustava Vinodol, dio su jadranskoga sliva.

Primorsko područje ima pretežito mediteransku klimu s utjecajima planinske klime (bura, kiša i snijeg) tijekom zimskih mjeseci, a proteže se polukružno uz Riječki zaljev i Vinodolski kanal, između grebena Učke (1396 m) na zapadu i rubnih planina gorskoga kotara (Obruč 1376 m, Tuhobić 1109 m i dr.) na sjeveru i sjeveroistoku. Obuhvaća istočnu padinu Učke prema sjeveru krške Ćićarije, odvojenoj udolinom Jušići - Rupa od Klane i pitome Kastavštine. U riječkom je zaleđu Grobnišćina s prostranim Grobničkim poljem s nataloženim pleitocenskim šljunčanim naslagama. Iznad Bakarskoga zaljeva proteže se krasičko-hreljinski plato i prema jugoistoku plodni Vinodol. Niski vapnenački greben presijecaju Potok, Rječina, Draški potok, Bakarska vrata i Suha Ričina. Podzemnom cirkulacijom iz planinskoga zaleđa nastaju brojni izvori od opatijskoga preko riječkog do vinodolskog primorja kojima se napajaju vodovodi obalnih gradova i naselja (Zvir, izvor Rječine, izvor u Martinšćici - za Rijeku, Dobra i Dobrica - za Bakar i susjedna naselja, Žrnovnica - za Novi Vinodolski i Crikvenicu, i manji - nedovoljni izvor na Učki za Opatiju).

Otočno područje s izrazitim značajkama mediteranske klime, sastavljeno je od dvaju nizova kvarnerskih otoka: zapadni s Cresom i Lošinjem i nekoliko manjih otoka, a istočni s Krkom i Rabom te nekim manjim nenaseljenim otocima između njih. Najveći su otoci Krk i Cres - svaki po 405.8 km2, za razliku od Krka koji je dvostruko širi, Cres je dvostruko duži.
Vransko jezero na otoku Cresu, s razinom oko 13 m iznad mora, jedinstven je hidrografski fenomen na Jadranu, površine 5.5 km2 i 74 m dubine (najdublji je dio jezera 60 m ispod morske razine) te sadrži više od 200 mil. m3 iznimno čiste pitke vode kojom se opskrbljuju mjesta na otocima Cres i Lošinj.

Za vodoopskrbu otoka Krka služe dva mala jezera - Ponikve i Jezero te neki manji izvori, dok na otoku Rabu, uz nekoliko nedovoljnih lokalnih izvora, za opskrbu vodom služi podmorski cjevovod povezan s primorskim vodovodom na kopnu.

Prema rezultatima Popisa stanovništva iz 2001. godine Primorsko-goranska županija ima ukupno 305.505 stanovnika i s udjelom od 6,9 % peta je po veličini u Republici Hrvatskoj (4.437,000 ) - iza Grada Zagreba (779.145), Splitsko-dalmatinske županije (463.677), Osječko-baranjske županije (330.506) i Zagrebačke županije (309,696). Grad Rijeka - sjedište Primorsko-goranske županije sa 143.800 stanovnika treći je grad po veličini u Hrvatskoj - iza Grada Zagreba (691.724) i Grada Splita (175.140). Najmanji grad u Primorsko-goranskoj županiji po ukupnom broju stanovnika je Grad Cres s 2.959 stanovnika, a najmanja općina je Općina Brod Moravice s 985 stanovnika.

Od prapovijesti do dolaska Slavena

Života je na prostoru Primorsko-goranske županije bilo još u prapovijesnim vremenima. Tragove prastanovništva nalazimo u Loparu na otoku Rabu, na Osorčici na otoku Lošinju, na padinama istarske Ćićarije, osobito na području Brseča, Mošćenica i Lovrana. Tragova ima do Kastavštine i Rijeke i do Lokava u Gorskom kotaru.

Mnoge su nastambe - pećine korištene i u nadolazećim razdobljima, te u srednjem vijeku, iako su u ovim krajevima tada živjeli i urbanizirani stanovnici. Među njima su najpoznatiji prvi kojima znamo ime - Iliri: Histri su bili stanovnici Istre, a Liburni su naseljavali južniji prostor. Utjecali su na iščezavanje Japoda s ovog područja. Matrijarhat, mrtvaci u skvrčenom položaju i plovila - osnovne su karakteristike tisućljetnog života ovog dijela Ilira. Vrlo rano počeli su i u područje Riječkog zaljeva uplovljavati Heleni. O tome govore i njihove legende, npr. o stvaranju Apsirtida - Kvarnerskih otoka, od kojih su Cres i Lošinj stoljećima nosili zajedničko ime Apsoros (Osor), uži kanal koji je od jednoga Apsorosa stvorio dva otoka - Cres i Lošinj.

BAŠĆANSKA PLOČA - najdragocjeniji spomenik hrvatske prošlosti

Bašćanska ploča jedno je od najznačajnijih glagoljskih vrela uopće. Taj epigrafski zapis od neprocjenjive je vrijednosti na raznim znanstvenim i kulturnim poljima, a napose na nacionalnome području, jer je "krsni list" Hrvata, u kojem se prvi put na hrvatskom jeziku navodi riječ hrvatski uz ime jednoga hrvatskog vladara - kralja Zvonimira (1075. - 1089.)

Ploča je najveći, na kamenu uklesani hrvatski glagoljski tekst (staroslavenski, s crkvenoslavenskim i latinskim elementima) nastao u benediktinskom samostanu sv. Lucije u Jurandvoru, u Bašćanskoj dolini na otoku Krku. Istraživači su pretpostavljali da je ploča nastala u razdoblju od 70-ih godina XI. st. do 20-ih godina XII. stoljeća, najčešće se navodi 1100. godina, (Rački, Štefanić i drugi), zatim 1077. (Hamm), 1104. ili 1107. (Kukuljević), 1120. (Strohal), dok u posljednje vrijeme akademik Lujo Margetić datira 1105. godinu.

Na Ploči je uklesano 13 redaka. Osnovica sadržaja govori o tome da je opat Držiha zabilježio kako je sâm hrvatski kralj Zvonimir opatijskoj zajednici sv. Lucije i sv. Mikule (Nikole) darovao neobrađeno, ali očito vrijedno zemljište, te kako je opat Dobrovit s devet redovnika podigao crkvu sv. Lucije. Upisani su i drugi uobičajeni elementi isprave.

Ploča je bila lijevi plutej crkvene ograde (septum) koja dijeli svećenike u prezbiteriju od vjernika u crkvenoj lađi.

Ploča je do znanstvene javnosti došla znatno oštećena, pa njezin tekst do danas nije pročitan u cjelini. Do danas su o njoj mišljenje dali brojni hrvatski i strani stručnjaci, jer sadržaj Ploče pruža široke mogućnosti proučavanja, analize i tumačenja tema iz niza znanstvenih oblasti i područja povijesti, slavistike, prava, filologije, književnosti, gospodarstva, toponomastike, paleografije, diplomatike itd.

Radi stručne konzervacije i trajne znanstvene zaštite, znatno oštećena Ploča je 1934. godine prenesena u Zagreb, gdje je, nakon dugoga stručnog truda, s uspjehom oslobođena soli i ostaloga taloga, te sanirana. Kao "dragi kamen hrvatskoga jezika" (prof. dr. Stjepan Ivšić) i najdragocjeniji spomenik hrvatske prošlosti uopće, Bašćanska ploča stalno je izložena u auli Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu, najviše hrvatske znanstvene i kulturne institucije.

VINODOLSKI ZAKON

Vinodolski zakon - hrvatski pisani popis običajnog prava iz 1288. - može se s pravom staviti uz bok drugim europskim opsežnim srednjovjekovnim pravnim dokumentima pisanim na narodnom jeziku, npr. angslosaksonskim (601.-925.), Ruskoj pravdi (XI. Do XIII. st.) i Sachsenspiegel (XIII. st.). Ali Vinodolski zakon ima neke značajke kojima se ističe u otmjenom društvu spomenutih europskih vrela. Vinodolski je zakon pisalo povjerenstvo sastavljeno od predstavnika devet vinodolskih općina (Grobnik, Trsat, Bakar, Hreljin, Drivenik, Grižane, Bribir, Novi, Ledenice), koje je u ime općina i kneza gospodara popisalo pravo koje se u vrijeme nastanka Vinodolsko zakona primjenjivalo u Vinodolu. Povjerenstvo je, uz ostalo, imao u vidu zaštitu interesa općinara vinodolskih općina. Vinodolski zakon pisan je glagoljicom, a sačuvani tekst iz polovice XVI. stoljeća glagoljskim kurzivom. Čuva se u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu.

Naziv Vinodolski zakon ne znači da je u Vinodolu bio na snazi neki zakon u modernom smislu te riječi. Zakon u našoj staroj hrvatskoj terminologiji ima značenje pravna običaja (consuetudo), koji u trenutku njegova zapisivanja društvo priznaje kao obvezujući.

Izradu hipermedijske baze podataka
"Kulturno povijesno nasljeđe Primorsko-goranske županije" pokrenuo je kao trajni zadatak, Županijski zavod za održivi razvoj i prostorno planiranje.

Primorsko-goranska županija u prošlosti kao i danas jest područje na kojemu su rođeni, djelovali i stvorili svoja najbolja djela mnogi uglednici. Iz velikoga broja poznatih imena izdvajamo samo nekoliko njih: Juraj, Julije Klović, Julio Clovio, Don Giulio Clovio Croata 1498. (Grižane) - 1578. (Rim) - vrhunski svjetski slikar minijaturist XVI. stoljeća, živio i stvarao u Veneciji i u Rimu - dobio je nadimak Michelangelo minijature. Franjo Petris (Petrić, Petrišević, Patritio, Patrizio) - 1529. (Cres) - 1597. (Rim) - neoplatonistički filozof, tipični uomo universale svoga vremena, svestrani znanstvenik, autor djela posvećenih filozofiji, metodologiji, filozofiji povijesti, retorici, okultizmu, vojnoj vještini, teoriji književnosti i glazbe. Marko Antun Dominis (Markantun de Dominis), 1560. (Rab) - splitski nadbiskup, kao heretik osuđen od inkvizicije i spaljen 1624. u Rimu. Matematičar i filozof, teolog, prirodoznanstvenik, slobodan duh i mislilac koji se zalagao za jedinstvo svih kršćanskih Crkava, protiv isključiva primata Pape. Ivan Klobučarić Fluminensis (1545. - 1605. ili 1606.) poznati slikar i kartograf. Franjo Glavinić, (1585. -1652.), pisac većega broja povijesnih kompilacijskih i nabožnih knjiga na latinskom, talijanskom i hrvatskom jeziku, gvardijan trsatskoga samostana. Josip Pančić (Bribir 1814. - 1888.) liječnik i poznati botaničar; otkrio velik broj biljnih vrsta, npr. Pančićevu omoriku (Picea omorika). Djelovao u Srbiji i bio prvi prvim predsjednikom SAN. Ivan Mažuranić (1814. Novi Vinodolski - 1890.) hrvatski ban i pjesnik, autor epa Smrt Smail-age Čengića. Matija Mažuranić (1817. Novi Vinodolski -1881.) - književnik, autor najboljega putopisa iz razdoblja hrvatskoga narodnog preporoda Pogled u Bosnu. Fran Mažuranić (1859. Novi Vinodolski -1928.) - književnik autor zbirka crtica Lišće, Novo lišće, Od zore do mraka. Eugen Kumičić (1850. Brseč-1904. Zagreb) - hrvatski književnik i političar, u hrvatsku književnost uvodi Zolin naturalistički postupak, autor romana iz istarsko-primorskog života (Jelkin bosiljak, Začuđeni svatovi), iz zagrebačkoga građanskog svijeta, povijesnih romana, i dr. Ivan pl. Zajc, (1832. Rijeka - 1914. Zagreb) - skladatelj i dirigent, <Zajčevo doba> od 1870. do 1914., ravnatelj Glazbenoga zavoda u Zagrebu, autor 19 opera (Nikola Šubić Zrinski, 1876.) 26 opereta (Momci na brod), Lizinka, oratorija, kantata, solo pjesama i dr. Franjo Rački (1828. Fužine -1894.) povjesničar i političar, prvi predsjednik JAZU u Zagrebu, autor Nutarnje stanje Hrvatske prije 12. vijeka - prve sociološko-povijesne studije o hrvatskom ranom srednjem vijeku. Dinko Vitezić prvi narodnjački zastupnik u bečkom parlamentu izabran od strane seoskih otočnih i liburnijskih općina godine 1873. Matko Laginja, (1852. Klana -1930.) - prvak hrvatskoga nacionalnog pokreta u Istri i Hrv. primorju, povjerenik Narodnoga vijeća za Istru, ban Hrvatske i Slavonije. Vjekoslav Spinčić, (1848. Kastav -1933.) hrvatski političar, borac za slobodu Istre, zastupnik Pokrajinskoga sabora Istre, Carevinskoga vijeća u Beču, Narodnoga vijeća SHS u Zagrebu i Narodne skupštine u Beogradu. Matko Mandić, (1849. Mihotići - Kastavšćina - 1915. Trst) - svećenik i preporoditelj, jedan od vođa hrvatskoga i slovenskoga istarsko-primorskoga pokreta, urednik Naše sloge, pobornik tolerancije i ravnopravne suradnje među narodima. Fran Kurelac (1811. Rijeka - 1874.) - književnik, filolog, političar i skupljač narodnoga blaga, borac za jezičnu čistoću i za to da hrvatski književni jezik bude sinteza narodnoga govora i starih pisanih spomenika, Recimo koju, Runje i pahuljice. Adolf Veber Tkalčević (1825. -1889.) književnik i lingvist, jedan od začetnika hrv. novelistike, predstavnik zagrebačke lingvističke škole (protivne Kurelčevoj arhaičnoj koncepciji jezika). Frano Supilo (1870. Dubrovnik -1917.), političar i publicist, utemeljitelj Riečkoga Novog lista, 2. siječnja 1900., prve moderne europske novine u Hrvatskoj. Iako u početku sljedbenik Starčevićevih ideja, poslije se razilazi, osobito s J. Frankom. Supilove ideje evidentne su u znamenitoj Riječkoj rezoluciji, 1905. Rijeku, Hrvatsko primorje i Gorski kotar svojim djelovanjem vinuo u vrh političkoga diskursa svoga vremena. Politika u Hrvatskoj. Andrija Mohorovičić (1857. Volosko - 1936.), seizmolog, geofizičar, otkrio na dubini od 55 km porast brzine seizmičkih valova - Mohorovičićev diskontinutet (Moho sloj). . Na području današnje Primorsko-goranske županije rođeni su ili su djelovali književnici Nikola Polić, Viktor Car Emin, Rikard Katalinić Jeretov, Drago Gervais, Janko Polić Kamov, Osvaldo Ramous, Vladimir Nazor, Ivan Goran Kovačić, Zvane Črnja, književni povjesničari i teoretičari Antun Barac, Mihovil Kombol, Milan Marjanović, Zvane Črnja i dr., filolog Rudolf Strohal, skladatelj Boris Papandopulo, skladatelj i dirigent Lovro pl. Matačić. Ivan Matetić Ronjgov (1880. - 1960.). Odgonetnuo je zakonitosti narodnog melosa našeg kraja, teoretski objasnio bit te naturalne glazbe i fiksirao "istarsku ljestvicu" - tonski niz od šest tonova i polutonova. Ostavio nam je velik broj zapisa narodne glazbe čija je osnovna karakteristika dvoglasno pjevanje "na tanko i na debelo" i svirka narodnih instrumenata: sopila, roženica, miha i dvojnica. Harmonizirao je i obradio stotine napjeva, a najznačajnije u njegovom skladateljskom opusu desetak je velikih vokalnih skladbi - zborskih simfonija (Ćaće moj, Roženice, Mantinjada domaćemu kraju, Na mamin grobak, Naš kanat je lip i dr.), koje Matetića svrstavaju u red najistaknutijih skladatelja hrvatske i svjetske zborske literature. Slikari Romolo Venucci, Ivo Kalina, Jakov Smokvina, Vladimir Udatny, Vilim Svečnjak, Oton Gliha i brojni drugi umjetnici, znanstvenici, poslovni ljudi, stručnjaci različitih područja djelatnosti koji su proslavili našu Županiju i učinili je poznatom u zemlji i u svijetu.

 

 

Oglasna ploča
 
Kalendar
« Studeni 2017 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
30 31 1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
Prikazani događaji

 
Profesor(ica) godine

SANDA PERČI, nastavnica kuharstva

 
Učenik(ca) godine

PETAR MUDRINIĆ, 3.C

 
Korisni linkovi

 

Učenički dom Lovran

   

Katalog knjižnice 

 

 

 
Rječnici
 
Linkovi




 
Najava

 

 

 

 

 
Ravnatelj...

                       

Projekt (U)gosti na doručku!

Ugostiteljska škola Opatija u svom je osamdeset godišnjem radu stekla poseban ugled, među stručnjacima kao vrsna stručna škola, a među učenicima kao škola u kojoj se stječe dobro obrazovanje koje omogućuje i brže zapošljavanje. O dobrim rezultatima rada u školi najbolje govore brojne nagrade, diplome, medalje...

Tako je tijekom godina pokrenuto niz zanimljivih projekata, od kojih neki traju samo jednu godinu, a neki su višegodišnji. Ovogodišnji projekt, koji bi trebao biti višegodišnji jer je - izazovan i zahtjevan - nazvali smo (U)GOSTI NA DORUČKU......

Njime želimo promovirati doručak (zajutrak) kao najvažniji dnevni obrok, koji ima isti značaj i za učenike, i za zaposlenike, ali i za goste koji određeno vrijeme svog godišnjeg odmora i oporavka borave na Opatijskoj rivijeri. Zbog sve bržeg tempa rada i užurbanog načina življenja doručak je postao ne samo zapostavljeni obrok, nego i obrok koga se najčešće preskače. Ručak se u mnogim obiteljima pretvorio u jedini topli obrok u večernjim satima, a večera je također skoro nestala. Nama je cilj doručku vratiti izgubljeni značaj. Stoga smo pokrenuli ne samo ovaj projekt, nego ćemo nastojati da se doručak vrati u ugostiteljske objekte "na velika vrata", da se pri tom obrati pozornost na zdrav način pripreme i konzumiranja doručka, da se u pripremi koriste samo zdrave i autohtone namirnice i da doručak postane BRAND OPATIJSKE RIVIJERE. Naša je zamisao bila da na tako priređenIm doručcima tijekom godine ugostimo značajna imena iz naše svakodnevnice, od političara do sportaša i kulturnih radnika. Mislimo da će se uz njihova imena najbrže pronijeti glas o zdravom jutarnjem obroku. Gost na prvom doručku bila nam je poznata modna stilistica Žuži Jelinek, na drugom ni manje ni više nego PREDSJEDNIK REPUBLIKE HRVATSKE prof.dr.sc Ivo Josipović, na trećem počasni konzul Republike Poljske u Hrvatskoj prof.dr.sc Amir Muzur, na četvrtom smo ugostili kraljicu karnevala i meštra Tonija, na petom ministra Željka Jovanovića i sportaše: Miloš Milošević, Samir Barač, Ivan Krapić, Snježana Pejčić, Jelena Kovačević, Alvaro Načinović, Juraj Divjakinja. Na šestom doručku gosti su bili glumci Pero Kvrgić, Lela Margitić, Vitomira Lončar, Zijad Gračić, Marko Torjanac, Voljen Grbac, Denis Brižić...., a na Dan Europe ugostili smo šefa delegacije EU u RH Paula Vandorena, Hrvoja Marušića, pomoćnika ministrice vanjskih i europskih poslova, Vidoja Vujića, obnašatelja dužnosti župana PGŽ, Ivu Dujmića, gradonačelnika Opatije, Ivana Vidakovića - direktora Microsfot Hrvatske, Edvina Jurina, direktora McCann Ericsson Hrvatska, počasne konzule Dasnke, Finske i Poljske... Osmi doručak protekao je u Mikovskom (glazbenom ozračju), a ugostili smo Andreja Bašu, Vesnu Nežić Rzužić, Šajetu, Duleta i Silvanu Jeličić, Maria Šimunovića, Ljubu Kuntarića, Danijela Načinovića, Darka Čargonju.....

I školska godina 2012./2013. započela je svojim prvim doručkom. Na početku godine ugostili smo i duhovno se obnovili uz mnogobrojne svećenike i drage prijatelje od kojih ćemo izdvojiti fra Zvjezdana Linća, vlč. Ivana Tambolaša-župnika iz Opatije, vlč Ivana Milardovića-župnika iz Jelenja, Danijela Delongu-glasnogovornika Riječke nadbiskupije, vjeroučitelje iz mnogih škola... Nastavili smo s najpoznatijim DJ-jevima s ovih naših prostora, izbornikom hrvatske nogometne reprezentacije Igorom Štimcem i vatrenima, ministrom turizma Veljkom Ostojićem, Tonyjem Cetinski. Na dan liječnika u RH, točnije 26.02.2013. ugostitli smo priznate liječnike izPGŽ,ali i šire na čelu s ministrom znanosti, obrazovanja i sporta doc.dr.sc. Željkom Jovanovićem. Društvo za stolom su mu pravili:prim.dr.sc. Marijan Cesarik, zamjenik ministra zdravlja RH, Siniša Varga, ravnatelj HZZO, Petar Skansi, pomoćnik ministra obrazovanja, Herman Haller, ravnatelj KBC Rijeka, Branko Šestan, ravnatelj Ortopedske bolnice Lovran i brojni drugi eminentni liječnici. A tko slijedi? Pratite nas.....

Projekt nismo samo izmislili. Prethodila su mu istraživanja kojom smo saznali da li i koliko naši učenici doručkuju, da li naši mještani koriste ovaj obrok, da li ga znamenite ličnosti preskaču ili mu posvećuju dužnu pažnju? Rezultati su poražavajući. Čak 60 posto osoba preskače doručak. I to je bio prvi siguran znak da smo na dobrom putu promovirati naš projekt, nastojati s njim upoznati ugostiteljske i hotelske djelatnike, a prvenstveno potaknuti naše učenike da ga počnu koristiti i dalje protežirati u svojim budućim radnim sredinama.

Prvi rezultati projekta su izvrsni. Svi su gosti bili oduševljeni posluženim obrokom, a učenici i nastavnici zadovoljni jer se ovi mali a zdravi obroci relativno lako i brzo pripremaju.

                                                                                                                                                                                                                                                   

 

 
Novosti iz CARNeta
Učitavanje RSS feeda je završilo s greškom: 404
 
Forum
 
Preporuka naših učenika

     

 
Tvrtke - prijatelji škole

Prehrambeno industrijski kombinat d.d. Rijeka – PIK RIJEKA – danas je moderna tvrtka s dugogodišnjom tradicijom, tvrtka koja proizvodi kvalitetne prehrambene proizvode prema visokim standardima.

 

Liburnia Riviera Hoteli d.d. danas je jedna od najvećih hotelskih tvrtki u Republici Hrvatskoj, koja poslovanje temelji na tradiciji i povjerenju gosta, te stručnim djelatnicima.

 

Kandit Osijek ima dugu tradiciju u proizvodnji bombona, vafla i raznih slatkiša.S radom je započela 1920.g. Kandit čokolade, praline, bomboni, te krem proizvodi mame uzdahe svih generacija.

 

Časopis za kulturu stola - Iće & piće  prezentira hrvatsko kulinarsko naslijeđe, ali i suvremene trendove u kuhanju, vinarstvu, maslinarstvu...,

 

Tvrtka Thorax d.o.o. je specijalizirana za organizaciju, realizaciju, promociju i upravljanje koncertnim, kulturnim, poslovnim, sportskim i ostalim događanjima – event management.

 

Hotel Grand Adriatic nalazi se u neposrednoj blizini središta grada Opatije, iznad šetnice Lungomare. Kvalitetom, ponudom , te sadržajima udovoljit će i najzahtjevnijem gostu.

 

Više od pet stoljeća iskustva i bogate tradicije proizvodnje likera i alkoholnih pića pretočeno je u današnju tvrtku. Maraska d.d. moderna je hrvatska tvrtka koja uz tradicionalnu proizvodnju i prodaju alkoholnih pića proizvodi i bogati asortiman bezalkoholnih pića raznih vrsta i okusa.

 

Riječke tvrtke Tpk, Arcus i Ivad, prve u Hrvatskoj u domeni veleprodaje pića, ujedinjuju se u poduzeće TIA partner .Svojim kupcima nude prepoznatljivu kvalitetu usluge, uz zajamčenu profesionalnost, pouzdanost i fleksibilnost.

 

KRAŠ – okus koji spaja generacije već cijelo stoljeće.
O Krašu najbolje govore njegovi brandovi poput Bajadere, Griotte deserta, Dorina čokolade, Životinjskog carstva, Domaćice, Napolitanki, Kiki i Bronhi bombona, te ostali proizvodi dobro poznati brojnim potrošačima.

 

NIKAS - CARSTVO OKUSA NA NAJVIŠOJ RAZINI 

Nikas d.o.o. je utemeljeno 1990.g. Osnovna djelatnost tvrtke je zastupanje, uvoz i distribucija poznatih prehrambenih brendova. Od 2007.g. posjeduju licencu Universita del caffe della Croazia.

PREHRAMBENA INDUSTRIJA FAMI-S NAŠIH POLJA DO VAŠEG STOLA, SAMO ISKONSKA PRIRODA

Fami priča započinje 1989. godine u Donjem Miholjcu. FAMI GRUPA, osim začina proizvodi široku paletu sokova, sirupa, stolne vode, tjestenine i pekarskih proizvoda, kao i pakiranja velikog broja različitih prehrambenih proizvoda, ukupno 232 proizvoda pod vlastitom robnom markom.

 

TISAK

Tisak, član Agrokor koncerna, najveći je maloprodajni lanac kioska te vodeći hrvatski distributer tiskovina, duhanskih proizvoda, prepaid bonova i start paketa  telekom operatera te ostalih proizvoda.

COCA-COLA

Coca-Cola HBC Hrvatska jedna je od najvećih tvrtki u industriji bezalkoholnih napitaka u državi, a ujedno je i ovlaštena punionica tvrtke The Coca-Cola Company


 

ZVIJEZDA d.d.

Zvijezda uspješno egzistira u vrhu hrvatskog prehrambenog tržišta više od 90 godina. Vrijednosti koje odlikuju Zvijezda proizvode jesu izvornost, izvrsnost i prepoznatljivost

JAMNICA d.d.

Jamnica d.d., je hrvatski proizvođač mineralnih voda osnovan 18. listopada 1828. godine. Dio je koncerna Agrokor

METRONET d.d.

Metronet je dioničko društvo utemeljeno u svibnju 2005. godine sa sjedištem u Zagrebu. Osnovna djelatnost Metroneta je pružanje telekomunikacijskih usluga putem vlastite TK mreže na području Republike Hrvatske.

 

 
Mala škola bontona

Lijepo ponašanje je jedan od osnovnih dijelova bontona. To je idealna prilika da muškarac pokaže sve lijepe manire koje posjeduje, a da žena zablista svojom elegancijom i otmjenošću. Bez obzira da li se radi o prestižnom, skupom restoranu, pizzeriji, konobi ili gradskoj kavani, plaži, domu maniri jednog gospodina i jedne dame su uvijek isti.

MOLIM, IZVOLI, HVALA OPROSTI

Kako u većini životnih situacija, tako i u restoranu, pristojno ponašanje, ljubazno ophođenje prema ljudima i nasmiješeno lice otvaraju sva vrata. 

Nepotrebno je ulaziti u preveliku priču sa konobarima, saslušajte što vam preporučuju, a ako su vam takvi detalji suvišni, onda ih prekinite ljubaznim tonom. Slobodno postavite pitanja o hrani ili piću, a konobari bi trebali biti dobro upućeni u sastojke i način pripreme.

Na kraju im zahvalite na usluzi i istaknite ako vam se neko jelo posebno svidjelo. Kažite konobaru da prenese kuharu vaše komplimente, onda će svi biti zadovoljni.

U svim prilikama u kojima se nađete, ne zaboravite na četiri čarobne riječi MOLIM, HVALA, IZVOLI i OPROSTI - to je način da lijepo zaokružite ugodan boravak u restoranu.

 
Iz knjige dojmova...

 

Ugostiteljska škola Opatija ostvarila je odlične rezultate i doprinijela razvoju ugostiteljstva i turizma. Čestitam nastavnicima i učenicima na uspjesima.

Danas sam i sam imao priliku uvjeriti se u kvalitetu rada škole. Siguran sam da će škola nastaviti s uspješnim radom.

 

prof.dr.sc. Ivo Josipović

Predsjednik RH

 

Sve moje čestitke školi, učenicima i nastavnicima.

 

Stjepan Mesić

bivši Predsjednik Republike Hrvatske

Danas ću sigurno imati uspješan dan, jer svaki zdravi dan počinje sa zdravim doručkom. Sjajna ideja ravnatelja, nastavnika i učenika Ugostiteljske škole Opatija putokaz je za sve kako treba izgledati kvalitetna škola 21. stoljeća. Inovacije, poduzetništvo i znanje svih iz ove škole garancija su da ugostiteljstvo i turizam ove regije i cijele Hrvatske imaju odličnu budućnost. Čestitam od srca.....

doc.dr.sc. Željko Jovanović

Ministar znanosti, obrazovanja i sporta RH

http://www.vojko-obersnel.com/assets/images/lista/Zeljko-Jovanovic-tn.jpg

Ovo nije samo hvale vrijedan projekt, nije samo obrok koji pokazuje znanja i vještine učenika ove škole - ovo je putokaz znanja, dobre volje i vizije... Uživao sam u svakom jelu. Sve pohvale i najljepše želje za daljnji uspjeh ovog projekta i škole...

Tihomir Jakovina

Ministar poljoprivrede RH

Čestitke na kreativnom, inovativnom i poduzetničkom pristupu obrazovnom procesu. Zaista mi je bilo ugodno iznenađenje!!! Puno uspjeha u daljnjem radu!

Veljko Ostojić

bivši ministar turizma RH

U svakoj školi se može čuti i vidjeti nešto lijepo i novo, a u ovoj se vidi više od toga. Rezultat je to napornog i izvrsnog rada ravnatelja i njegovog tima.

Neka tako i ostane.

prof.dr.sc. Vidoje Vujić

bivši župan

Primorsko-goranske županije

 

Hvala lijepa na Vašem pozivu. Prije svega želim i učenicima i rukovodstvu Vaše škole puno sreće u postizanju visokog stupnja stručnosti Vaših učenika.U ovim izuzetno kompetitivnim vremenima, važno je pružati turistima najbolju moguću uslugu po što povoljnijim cijenama. Vaš centar izvrsnosti pruža učenicima priliku da svojim stečenim znanjem i vještinama konkurira i u inozemstvu.

Paul Vandoren

Ambasador - šef delegacije EU

 

Bila mi je uistinu velika čast i zadovoljstvo družiti se s vama! Hvala vam na pozivu i do skorog viđenja. Voli vas vaš Toni Cetinski.

 

Zahvaljujem vam na pozivu gdje su za istim stolom bili sport, turizam i ugostiteljstvo. Svim učesnicima i organizatorima želim puno uspjeha, a učenicima bih poželio sve najbolje u njihovom životu i budućem poslu. S poštovanjem Samir Barač

 

U ime stožera hrvatske nogometne reprezentacije, naših igrača i HNS-a, želim vam da i ubuduće silno doprinosite razvoju ugostiteljstva i gastronomije u vašoj regiji koja je nesumnjivo perjanica Hrvatske u svojoj djelatnosti.

Igor Štimac

bivši izbornik hrvatske nogometne reprezentacije

 

Bio je to doručak za sva čula. Odličan desert, a i predjelo.

A i ono između je bilo ukusno. Hvala vam.

Mile Kekin

frontman grupe Hladno pivo

 

Blagdansko i obiteljsko drugovanje uz duhovnu obnovu i molitve te nastavljeno uz raspoloženi doručak u Ugostiteljskoj školi Opatija. Zahvalan sam vodstvu škole za ovu prigodu gdje se produbljuje vjera i ljubav. Bog neka svojim blagoslovom neprestano bdije nad ovom školom da uz stručnu i ljudsku pomoć profesora i djelatnika odavde u život pođu generacije mladih ljudi spremnih na služenje i dobrotu. Mir i dobro!

fra Zvjezdan Linić

fra Zvjezdan Linić

 
 > O školi  > Lokacija
CMS za škole logo
Ugostiteljska škola Opatija / Kumičićeva 14, HR-51410 Opatija / ss-ugostiteljska-opatija.skole.hr / ured@ss-ugostiteljska-opatija.skole.hr
preskoči na navigaciju